Caturaṅga (चतुरङ्ग)

Odsutno vrijeme na praznoj šahovskoj ploči. Polja blijede.

Nije tačno da čovjek, kad prestaje biti to, nije u strahu. Neće moći, veoma brzo, vidjeti put kojim se prikrada Lovac ili na kojem ruši Kraljica. Da li će u novim pravilima, što se od njega očekuju, ostaviti korak Pješaka poput svoga?

Nema ničega užasnijeg za nekoga ko je bio čovjek od pisanja pravila. Kojoj ih vrsti piše? Leti li se u šahovskoj igri? Kradu li se uloge? Smije li se učiniti da svega nema kada se o narednom potezu razmišlja? Ko mora ostati, a što smije nestati?

Smijem li prisvojiti sav prostor i izgnati vrijeme?

Odlučiću da igram na ploči koja se još labavo, zbog prvih pravila, u prostoru drži. Za haljine ću odabrati osnovne boje. Za motive, prva osjećanja. Ljuljaću se, između dva drveta, u ladanjskoj ležaljci sisajući sokove iz stabljike visoke, prezrele trave. Počeću plakati nad ovim mjestom gdje je ubijeno dijete i obići ću na koljenima tako sva mjesta širom ove okrugle Zemlje. Vrteći je brzo, da ne ostane neprežaljeno nijedno.

Mijenjaću svoje glave i čekati trenutak da se sebi obratim. Izvadiću iz fundusa ljudske dosade sve veličanstvene, prašnjave kulise. I smaragdnih planina i pomno opisivanih đavola. U prisvojenom prostoru izlistaću sve varijacije iste fabule sa svim bojama nastalim od osnovnih.

Trajaće to. Trajaće to baš koliko istorija. Nas, što smo bez imena.

[URL=http://s168.photobucket.com/user/Sion_Legacy/media/Daytime%20dreams_005_zps35bgxrg2.jpg.html][IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Daytime%20dreams_005_zps35bgxrg2.jpg[/IMG][/URL]