“Postoji određena sličnost između dva osnovna načina fundamentalnog istraživanja u modernoj teoretskoj fizici, kao i dvije realnosti koje uzimamo u obzir: materija i svijest. Isto kao što se i kod istraživanja psi-fenomena nastoji da se povežu ili objedine materija i svijest, isti je slučaj i u naprednoj fizici gdje bez obzira na to što je bilo ozbiljnih pokušaja u poslednje dvije dekade da se iznađe jedna Ujedinjena Teorija koja inkorporira oboje, kvantni pristup (“materija”) i pristup polja (“svijest”), još uvijek ne postoji ni jedna teorija koja uspješno obuhvata ovo dvoje i objašnjava bilo koju od te dvije grupe problema. Kvantna mehanika se primarno bavi sub-mikroskopskim svijetom elementarnih čestica. On je bazirana na vjerovatnoćama događaja koji se odigravaju ne-deterministički, prije nego nekim deterministički poznatim stanjem, koje bi se moglo kalkulisati koristeći klasične jednačine kretanja.
Kada imamo jedan određeni broj mogućih stanja, od kojih svako može da bude rješenje unutar određenih okvirnih stanja, onda nailazimo na određene probleme kad pokušamo da prebacimo ove koncepte u klasične realitete. Vektor određenog stanja podrazumijeva skupinu svih mogućih pre-kolapsnih stanja i on predstavlja jedan sistem u kome određeni događaj egzistira u svim stanjima simultano. Jednom kad se taj događaj desi, ili kada se ono što se naziva “mjerenje” dogodi, taj sistem ruši vektora stanja u jedno vjerovatnoćom određeno stanje. Dok se taj kolaps ne dogodi, vektor stanja koji se razvio u vremenu deterministički specificira taj sistem kolektivno. Ova interpretacija je u kvantnoj mehanici poznata kao Kopenhagen Interpretacija i ona je dominantna, sa manjim varijacima, u kvantnoj mehanici koja se danas koristi. Ona je karakteristična po tome što nije u skladu sa klasičnom fizikom gdje uzrok vodi ka posljedici.
U isto vrijeme, teorija polja, (Ajnštajnova generalna teorija relativiteta) igra vodeću ulogu kada uzimamo u obzir istinski svijet fizičkih realiteta. Čini se da ova teorija polja prostiće iz klasičnih pogleda u vezi uzroka, posljedice i determinizma. Klasična mehanika se bavi sa jednačinama kretanja koje se mogu riješiti u slučaju specifičnih događaja kada su poznati početni parametri, kao što su pozicija i brzina, ili početna i završna stanja. Tako, polje predstavlja jedan određeni međusobni odnos zajednički dejstvujućih sila između različitih događaja (tj. čestica), što se može odrediti uz pomoć prenošenja tih vrijednosti u polja jednačine.
Obe ove teorije, teorija polja i kvantna, posjeduju specijalne karakteristike koje su korisne u fizičkoj teoriji psi-fenomena. Međutim, isti problemi se pojavljuju kada se pokuša kombinovati kvantna teorija sa (relativnom) teorijom polja: još uvijek nije uspostavljen takav jedan sistem koji može objasniti sve fenomene.
U današnje vrijeme, međutim, čini se da je kvantna teorija polja najuspješniji pokušaj u ovom poduhvatu. […]
Postoje mnoge interpretacije kvantne teorije koje mogu biti relevantne za psi i koje bi mogle pomoći u postizanju razumijevanja toga kako se odvija interakcija između svijesti i materije. Većina novih teorija je bazirana na uvođenju jednog novog nivoa dualiteta u prirodi u kome svijest ima jednu zasebnu talasnu funkciju od one normalne talasne funkcije koja predstavlja materiju u fizičkom realitetu u kvantnoj teoriji, to je neka vrsta tro-talasnog sistema, što je nešto slično bioritmu, gdje, kad se ukrste sve linije – nešto se desi.
Ono što ovdje želim da naglasim je da nam je prijeko potreban jedan naučno prihvatljiv konceptualni okvir unutar koga bi parapsihološki fenomeni mogli da se razumiju kao dio prirode i ljudskog života u svojoj cjelokupnosti. […]
Kod generalne teorije relativiteta, nauka obično koristi jedan četvorodimenzionalni prostorno-vremenski kontinuum. U klasičnom generalnom relativitetu, metričke osobine tog kontinuuma su specifične samo za njega samog, međutim, jedna peta dimenzija u kojoj je naš prostor-vrijeme kojeg normalno osjećamo upleten može takođe da se koristi za opis krivina i osobina fizickog prostora. U prostorno-vremenskom kontinuumu, može se reći da svi dijelovi četvoro-dimenzionalnog svijeta postoje simultano, u smislu matematičkog formalizma, a to će onda prirodno da vodi do jednog potpunog rušenja filozofske postavke o uzročnosti.
Međutim, mnogi naučnici koji rade na ovim postavkama ne smatraju ovaj kontinuum ‘istinskim’ u fizičkom smislu, tako da se fizički entiteti mogu kretati u njemu naprijed-nazad po svojoj volji u vremenu i izvan njega, isto tako lako kao što je to promjena pravca kretanja u tro-dimenzionalnom prostoru. Mi, međutim, tvrdimo da je tako nešto ne samo moguće, nego i vrlo vjerovatno, što je bazirano na određenim opservacijama.
Prema teoriji relativiteta, vremenski intervali izmedu događaja nisu potpuno fiksni u odnosu na sisteme koji se kreću ili referentne okvire. To je dovelo i do određenih špekulacija da bi moglo biti neke analogije između prekognicije i anomalija. Međutim, “dilatacija vremena”, kontrakcija vremenskih intervala između referentnih okvira koji se nalaze u stanju kretanja, je previše mala da bi omogućila prekogniciju i još uvijek zahtijeva da da se prenos informacija obavlja brzinom većom od brzine svjetlosti; a teorija relativiteta, kad se usko interpretira, ne dozvoljava fizičko putovanje unazad u vremenu, mada je ona prebacila ovaj koncept u imaginarni matematički formalizam.
Mada je skoro zabranjeno dovoditi u pitanje Ajnštajnove restrikcije što se supeluminalnih putovanja tiče, on jeste jednom prilikom predložio uzimanje u obzir hiperdimenzionalnog svijeta kao jednog “istinskog” svijeta. U 1938.g., zajedno sa P. Bergmannom on je napisao jedan naučni rad pod naslovom O generalizaciji Kaluzine Teorije Elektricteta:
Do sada su učinjena dva prilično jednostavna i prirodna pokušaja da se poveže gravitacija sa elektricitetom uz pomoć teorije ujedinjenih polja, prvi je bio Weyl, a drugi Kaluza. Nadalje, bilo je i nekoliko pokušaja da se Kaluzina teorija predstavi formalno kako bi se izbjeglo uvođenje pete dimenzije fizičkog kontinuuma. Ova teorija koja je ovdje prezentirana razlikuje se od Kaluzine po jednoj suštinskoj tački; mi pripisujemo petoj dimenziji fizičku realnost dok je u Kaluzinoj teoriji ta peta dimenzija uvedena samo da bi se mogle dobiti nove komponente metričkih tenzora koji predstavljaju elektromagnetno polje. [Einstein, A, Bergmann, P., Annals of Mathematics, Vol. 38, No. 3, July 1938.]
Međutim, čini se da je Ajnštajn bio pomalo nervozan u vezi te ideje, ali on ju je ipak i dalje slijedio, nastavljajući dalje u svome naučnom radu:
Ukoliko Kaluzin pokušaj predstavlja jedan stvaran korak naprijed, onda je to zbog uvođenja peto-dimenzionalnog prostora. Do sada je bilo mnogo pokušaja da se dobiju isti rezultati koje je postigao Kaluza, bez žrtvovanja četvero-dimenzionalnog karaktera fizičkog prostora. To nam posebno pokazuje koliko se živopisno naša fizička intuicija opire uvođenju pete dimenzije. Međutim, uzimajući u obzir i upoređujući sve ove pokušaje, čovjek obavezno dolazi do zaključka da ni jedna od tih avantura nije popravila situaciju. Čini se da je nemoguće formulisati Kaluzine postavke na jedan jednostavan način bez uvođenja pete dimenzije.
Odatle, mi moramo uzeti petu dimenziju sasvim ozbiljno iaoko nam naša uobičajena iskustva ne ukazuju na tako nešto. Dakle, ukoliko nas, kako se čini, sama struktura prostora tjera da prihvatimo peto-dimenzionalnu prostornu teoriju, onda se pitamo koliko je razumno prihvatanje rigoroznog svođenja na četvero-dimenzionalni prostor. […]
Kaluzina peto-dimenzionalna teorija fizičkog prostora pruža nam jedno unitarno predstavljanje gravitacije i elektromagnetizma. […] Mnogo više odgovara to da se peta dimenzija uvede ne samo formalno, nego da se njoj pripiše i određeni fizički značaj. [Einstein, A, Bergmann, P., Annals of Mathematics, Vol. 38, No. 3, July 1938.]
Čitaoc mora imati na umu da kad razgovaramo o teoriji polja, onda je bitno razlikovanje između 1.) Čiste teorije polja kao što je gravitacija, i električna i magnetna polja i 2.) Kvantne teorije polja. Polja kao što su elektromagnetno i gravitaciono polje su neprekidna i prostorna, dok su kvantna polja kvantizirana, tj. razbijena na odvojene sekcije određene supstance ili energije. Baziranje psi-teorije na gravitaciono polje djelomično se oslanja na činjenicu da gravitacija nije podložna maksimalnoj brzini svetlosti zbog toga što se ona ne kreće/putuje, ona je strukturalne prirode. Nalazi Vasilijeva i drugih ukazuju na to da je i psi takođe nezavisna od brzine svjetlosti.
Međutim, generalni relativitet je obavezao nauku da napusti postavke u vezi “dejstva sa distance”, što je dovelo i do napuštanja teorije ‘sila sa distance’, i tako podvrglo gravitaciju maksimalnoj brzini svjetlosti. Bez obzira na to, Margenau je predložio da se generalni relativitet treba prihvatiti kao Paulijev Princip Ekskluzivnosti. U tom slučaju, gravitacija bi bila ne-energetske prirode, na nju se ne bi odnosila nikakva maksimalna brzina i ona bi služila kao sprovodnik za fizičke fenomene.”[Forwald, Haakon, Mind, Matter and Gravitation: A Theoretical and Experimental Approach, Parapsychology Monographs, Number 11 (New York: Parapsychology Foundation 1969).]
Ove ideje su prihvaćene od strane mnogih pisaca koji se bave “alternativnim naukama” i oni su njih povezivali sa građevinama, energetskim poljima, svjetlosnim bićima, energetskom mrežom oko nase planete, itd. Tu se mahom radi o besmislicama, mada činjenica jeste da na ovoj planeti stvarno postoje lokacije na kojima se mogu lakše “dosegnuti” određene energije. Međutim, fenomen o kojem sve ove ideje direktno govore je taj da hiperdimenzionalne oblasti postoje gdje su mentalne ili energije svijesti pojačane i one mogu biti interaktivne sa prirodnom okolinom. Tu je moguća i određena tehnologija koja omogućava ne samo transport koji je djelomično fizički i djelomično “eterički”, koja omogućava komunikaciju koja je takođe djelomično fizička i djelomično eterička, kao i moć “manifestacije” što se nama, u našem trenutnom tehnološkom stanju, može činiti nemogućim. Sve ove osobine pripadaju hiperdimenzionalnoj egzistenciji, a takva stanja bivstvovanja se već milenijumima označavaju kao “oblasti bogova”.
To je Najopasnija Misao na Svijetu.
Sigurno je to da se još mnogo mora raditi na ovim postavkama kako bi bili u stanju da budemo malo direktniji, međutim, ono što sam prethodno već navela trebalo bi da pokaže čitaocu da se ove stvari već odavno diskutuju među naučnicima i da se ovdje ne radi ni o kakvoj “konspirativnoj teoriji”. Koliko “ekstra-dimenzija” postoji? To je takođe jedna od stvari o kojima se još uvijek diskutuje.
Jednostavnije rečeno, radi se o tome da izvan našeg prostora i vremena, izvan granica normalne svijesti, postoji jedna mnogo šira realnost ili oblast postojanja, koja može biti dosegnuta i upoznata uz pomoć jedne drugačije, proširene svijesti. Čak i mnogi naučnici koji istražuju mogućnosti ekspanzije strukture vremena-prostora previđaju činjenicu da se i sama svijest mora da proširi. Postoji mnogo opisanih slučajeva spontane “ekspanzije svijesti” a i mnoge religije (uključujući New-age) tvrde da posjeduju tehnike i metode ostvarivanja toga, međutim, generalno govoreći, još uvijek nije poduzeto ni jedno ozbiljnije istraživanje na osnovu kojeg možemo saznati šta od svega toga stvarno funkcioniše.
Ono što se čini kao tačno je to da – kad god je u istoriji došlo do proširenja naših pogleda na svijet, tj, je bilo zbog postojanja konfliktnih podataka koji se nisu više mogli ukomponovati u stari model, tako je stari model morao biti proširivan kako bi ih mogao akomodirati. Ignorisanje konfliktnih podataka danas postaje sve teže i teže zbog ove globalne komunikacione mreže. U prošlosti je bilo mnogo lakše zataškavati informacije.
Ajnštajn je govorio da je samo jedna kontradiktorna činjenica dovoljna da bi se srušila neka naučna teorija. To znači da ako je samo jedan izvještaj o npr. NLO-u koji pobija “pravila” našeg vremensko-prostornog okvira istinit, i ako naš standardni model nije u stanju to da objasni, onda nam treba jedan drugi, širi, okvir koji će biti to u stanju. A sve to važi i za sve druge anomalije u našoj istoriji. Činjenica je da ljudska bića ne napreduju u razvoju svoje svijesti u istoj mjeri kao što napreduju u tehnološkom smislu.
Postoje tri različita nivoa svijesti na Zemlji: osjetilnost, jednostavna svijest i samo-svijest. […] Svaka od njih ima svoj vlastiti vremensko-prostorni okvir. Kao prvi primjer uzećemo puža. On živi u svijetu od jedne prostorne dimenzije plus vrijeme. Druge dvije prostorne dimenzije oko njega su prevedene njegovom sposobnošću osjetilnosti u jednu dimenziju prostora ili vremena.
Međutim, jedna viša životinja kao što je pas, sa jednom višom sposobnošću i jednostavnom sviješću, mentalno izvlaći iz vremena još jednu dimenziju prostora i tako živi u jednom većem svijetu od dvije dimenzije plus vrijeme. Da li ste stekli sliku? Vrijeme je skup ekstra dimenzija prostora koje se ne dosežu svojim čulima ili se nepotpuno dosežu; svaki nivo svijesti njih vidi malo po malo, stalno se krečući pored njih, stopljen sa vremenom. Tako je to i sa psom i trećom dimenzijom. Njegova prosta svijest prevodi treću dimenziju prostora ili u jednu ili u druge dvije, ili u vrijeme.
Međutim, mi imamo jednu višu mentalnu sposobnost, samo-svijest. Uz pomoć nje mi smo izvukli još jednu prostornu dimenziju iz vremena… Mi živimo u jednom svijetu od tri dimenzije plus vrijeme. Sada se postavlja pitanje: da li postoji još jedna viša sposobnost koja može izvući još jednu prostornu dimenziju iz našeg vremena? I ukoliko postoji, da li će onda ono što mi smatramo paranormalnim, u ovom proširenom okviru, postati normalno?
Postoji jedan takav četvrti nivo svijesti […] On ide zajedno ruku pod ruku sa poimanjem četvrte dimenzije prostora koja je izvučena iz vremena. Jedan kratak okus te sposobnosti je neko mistično iskustvo u kome se nečija svijest nakratko proširi i spozna jedan mnogo širi kontinuum prostora i vremena. Manje obrise ovih sposobnosti predstavljaju tzv. intuicija, telepatija, proricanje, vidovitost, prekognicija. Ta viša sposobnost se začinje na jedan način izvan osjetilnosti, jednostavno – i samo-svjesno – logika, koncepti, pa čak i jezik. … I još neki elementi ove više sposobnosti su odgovorni za neke druge psi-fenomene, kao što su npr. psihokineza itd…
Sada, šta ako postoji jedna rasa bića na nekoj drugoj planeti koja je potpuno dosegla te sposobnosti. Oni bi nama izgledali kao bogovi, koji bi se nalazili onoliko iznad nas koliko smo mi iznad životinja. Oni bi živjeli u jednom drugačijem, većem svijetu prostora-vremena. Koristeći tu ekstra dimenziju oni bi mogli činiti stvari koje bi nama ličile na magiju, pojavljujući se i nestajući iz našeg prostora prema svom nahođenju. […]
Na kraju, ako je naš svijet samo dio jednog većeg svijeta, onda svako od nas mora imati i jedno svoje veće JA koje obitava u tom svijetu. […]
Zaključak je u tome da – NLO fenomeni ne postoje per se, nema ni psi-fenomena, niti fenomena kod doživljaja bliske smrti, a ni mističnih fenomena. Postoji samo jedan fenomen realnosti. Naš svijet je obavijen jednim većim svijetom, čije funkcionisanje se nalazi izvan naših čula i nivoa svijesti, tako da kad se sretnemo s tim mehanizmima – mi njih tretiramo kao paranormalne.[…]
Istorija čovjeka nam kazuje da smo mi cijelo vrijeme precjenjivali našu poziciju u ovom univerzumu, ne samo potcjenjivanjem njegove veličine, nego takođe smatranjem naše lokacije nejegovom fokusnom tačkom. Prihvatanje činjenice da zemlja nije centar cjelokupnog kosmosa predstavljalo je jedan veliki udarac za naš ego. Ono što sada moramo da prihvatimo, to je da Čovjek nije više centar svesnog ili fizičkog svijeta nego da on samo pripada fizičkom svijetu. [Extra-Dimensional Universe, John R. Violette, 2001, Hampton Roads, VA]”
Mir Tebi, moje poštovanje!
Pitam se pitam: “Kako nešto ograničeno može pojmiti neograničeno?”
Kako drugačije nego ograničeno?!
“Vrijeme je konstanta, mi smo u prolazu!”
Samo oni koji nisu ukorijenjeni u “vremenu” mogu “sve”.
Tko je to, što je to , ne znamo, trebamo da vjerujemo.
Ako mi nešto ne znamo to nije dokaz nepostojanja toga nego ograničenosti naše spoznaje, našeg znanja.
Nema napretka u tehnologiji bez pomaka u svijesti.
Ipak, iako stojimo, krećemo se, u novo i nepoznato bez straha.
Hvala na tekstu.
Svaku sreću, mir i dobro Ti u svako sada, jer sutra ne postoji!, hn. 🙂
Dragi HajjeNezire, volim tvoje pozdrave koji materijalizuju 🙂
Uludu trošiš misli na skepsu (skepsa ne gradi, ona razgradjuje): Ne postoji ograničeno. Potencijal je aksiom, a aksiomi se ne dokazuju, oni su dokaz.
Vrijeme je temeljno ukorijenjenje Boga. Zašto govoriš ovako kad znaš da ti je govor manjkav?
Tehnologija je tričarija.
Ništa ne stoji.
Hvala tebi 🙂
@ NOISe;
Mir Tebi, moje poštovanje!
Budi volja Tvoja prijateljice moja!
Svako Ti dobro u svako sada!, hn. 🙂
Da, budi volja tvoja, k'o i moja, k'o i tvoja, prijatelju 🙂
.. u svako sada :-)))))
sjecam se kad si se sa onim nekim horizontom,ili kako mu je bio nik,oveje na blogu raspravljala o teoriji polja. prosto objasnjeno,dobar tekst
ne pamtim kad sam vise uzivao uz kafu. Bas mi bio merak citati. Vidi se da ti je profesija.
Goste, heh, da, sjećam se 🙂 Ne znam sada koji je nick bio, ali znam da lik nije dozvoljavao preispitivanje dogme da je SVE sastavljeno od materije. Doslovno, u takvoj suženoj interpretaciji.
Nadam se da je, nakon diskusije, otškrinuo vrata i Teoriji polja, bar malo. Zanimljivo je.
Drago mi je SilentS. Tekst je izabran iz knjige “Tajna istorija svijeta”, autorica je Laura Knight Jadczyk. Suprug joj je još uzbudljiviji autor, razvio je Hiperdimenzionalnu teoriju (uz njenu pomoć). Uzbudljivi geekovi.
Izabran dio da bas zavrti vijuge.. MOram priznati da iako sam znao da je iz neke knjige nekako i podsjeca na tvoje pisanje po strukturi i sadrzajnosti 😀 Valjda zato si i odabrala…
ja sam prije nekoliko godina intenzivno razmisljao o tome, i u nedostatku sugovornika sam prestao (ili pokusao da se udaljim od tih misli) i ne mislim nista vezano za to..
Ni meni se ne daa da prihvatim ogranicenja koja sustinski zavrsavaju dogmom. Kada pitas “sta dalje” odgovor je “nista dalje, nema dalje”..
Ako uspijem pronaci skice svjih misli o tome, skeniram ti pa posaljem… naravno kada procitam i provjerim da li postoji smisao u biljeskama..
PS
Piši češće!!!
Brainstorming jeste odličan način za razvijanje ovih misaonih struktura, ali ne i jedini. Najkvalitetnija je motivacija koja ne mora biti pokrenuta, potvrdjena ili vrednovana spolja.
Ne postoji ograničeno, ali ograničenja mogu postojati ukoliko ih, u ovom kontekstu, silom nameće onaj koji je izabrao deterministički se odrediti kao ograničen. Zauvijek.
Drago mi je što ti se dopao tekst.
na ovo se moram osvrnuti,
kasiopeja zove iz buducnosti
ova teoretska razmatranja su u stvari nastala iz pokusaja da se razumije gornji koncept.
genijalno u svakom slucaju, narocito koncept vremena kao “razmotavajuce” dimenzije u ovisnosti od nivoa svijesti .
Da, daaa.
Ima tu razmatranja sa kojima bih se vjerovatno i posvadjala na način da paradoks nije čudnost, da je nemoguće izvesti zaključak svim poznatim alatima da je paradoks neredovan dogadjaj, čak ni neredovno stanje. S druge strane, grananje drveta odluka je divan podkoncept koji kao da traži pitanje da li bi do urušavanja (ustvari, radije resetovanja) došlo kada se iscrpi baš sav potencijal, svaka moguća mogućnost. Da li bi, po ispisivanju svih mogućih scenarija, u tom resetu došlo do novog potencijala (a moralo bi jer -ništa- ne postaje što je moje nedokazivo uvjerenje), a onda i mijenjanja svih nepoznatih i ljudima poznatih mjernih jedinica radi rasta novoga drveta odluka. Da li bi odluke uopšte, u tom novom potencijalu, bile referentne mjerne jedinice?
U svakom slučaju, kasiopejska pripovijedanja zabilježena su još u Vedama. Stvarnost koja je lukovica (od luka) i koja se odmotava (guli). Sjetih se sada jednog bizarnog detalja.. Ranije, u djetinjstvu, nisam nailazila na lukovice kojima strune jezgro, a svaki naredni sloj ostane zdrav. Sada je to najčešće slučaj.
P.S. Sažimanje prostora kao pouzdan vremenski alat ili zakrivljenost prostorvremena dvije su teorijske postavke o kojima se nemilice, s pravom, raspravlja. No, nigdje nisam naišla da se ozbiljnije razmatra o -postanku ničega- ili o evoluciji mjernih jedinica (ne u smislu otkrivanja novih, nama nepoznatih, nego o njihovom razvoju, a možda i radjanju). Molim te da mi preporučiš tekstove koji se time bave, ukoliko si na njih naišao.
🙂
koliko shvatam, a malo sam zahrdjao, ti ovdje pricas o drugim svemirima. ako je tako , fascinantno je dokle je tvoja misao u stanju da ode i ne radis to tek tako uzgred,ti se time bavis vec duze kontinuirano i predano. jer sam naisao par puta na fragmente slicnih razmisljanja kod tebe.
intuitivno mi se svidja ova prica o drvetu zivota i potencijalu, malo je nategnuto, malo previse hm, reci cu, cista. svemir se obicno ne igra cijelim brojevima. zato mi je i iscrpljivanje svog potencijala malcice previse. ali da, dozvoljavam, ako je tako, nekako me to prirodno vuce u tvom smjeru, i prirodno se misao siri ka necem vanjskom izvan toga, ka nekom novom elementu dosad nepoznatom. znaci presli smo tacku big-banga.
eh ovdje je interesantno, samo sad nemam vremensku referencu da uporedim kasiopejce i najnovije teorije multiverzuma.
dosljedno su na istom. kad su pitali kasiopejce za bb, kad se desio, rekli su desio se, desava se i desavace se. koliko se sjecam sad, uzmi me sa rezervom, jedna specijalna matematicka teorijska postavka multiverzuma tvrdi doslovno isto, ne u smislu vremenske neodredjenosti, nego u smislu stalne produkcije novih paralelnih unvierzuma u kojima se upravo desava bb .
evolucija i radjanje mjernih jedinica, naletao sam na to sturo i vjerovatno pomalo neodredjeno i nedovoljno za ozbiljnije razmatranje. vise se odnosilo na opste apstraktne mjerne jedinice, recimo ovaj univerzum nazivaju univerzumom slobodne volje, a u skladu sa onim stablo. naisao sam par puta na istu napomenu u razlicitim izvorima, da drugi univerzumi nemaju uvijek to svojstvo.
Recimo da će se svaka moguća odluka i donijeti, odnosno odlučiti. Juče se dešava i kada mi izadjemo iz juče, sutra se dešava i danas iako mi nismo u njega ušli, a danas je danas, ali relevantno danas samo za ovoga, specifičnog odlučivača. Možda ne i za njega istog koji je još uvijek u juče ili njega istog koji je u sutra. Tu je interesantan paradoks i zaista je s punim pravom paradoks koji se ne može zanemariti, radije ne smije teoretski (naučno) isključiti: Šta ako onaj u juče ponavlja istu odluku kao ovaj u danas, ali onaj u sutra mijenja odluku u odnosu na ovoga u danas? I vice versa. Dodatno, šta ako je ovakva vrsta paradoksa redovno stanje, redovno koliko i pravolinijsko mijenjanje odluke čim se ona istroši u bilo kojem danas (na način da se neće donijeti danas, ako je donijeta juče ili na način da se neće desiti u ponovljenom juče ako se desila danas ili u sutra. Da li taj paradoks stvara stanje ne-rasta, ne-širenja drveta odluka (svemira), a to stvara povećanje naboja i, u konačnici, dovodi do incidenta (efekat pretis lonca).
Za proste brojeve i svemir si potpuno u pravu, najbolji dokaz je PI (π) još uvijek gradjevinski nenadmašena mjerna jedinica kada je o našoj civilizaciji, ovoj u danas, riječ. I meni je to onda, naravno, previše za iscrpljivanje potencijala zbog multiplicitanja mogućnosti u milijardama milijardi puta (…), ali zapravo i nije, i shvatljivo je lakše od pojma cijelog broja, ako odbacimo u potpunosti dvije mjerne jedinice – i vrijeme i prostor. Ili, radje, ako odustanemo od našeg ustaljenog koncepta jednoće i cijelosti. Na koncu, to uopšte ne bi morali biti multiverzumi, čak ni iz naše perspektive. To bi, prosto, mogle biti različitosti u skupnosti jednoga, cijelog, poput svih ljudi sa različitim otiskom prsta ili neponovljivim mrežnicama. Ili, poput različitosti svih bitaka – nosioca svjesnosti.
Mislim da ipak ima mjesta mogućnosti -postajanju ničega-, ali u potpuno ili nešto drugačijem konceptu. Pokušajmo preslikati odnos tahionske čestice (takozvane meta čestice) i posmatrača na odnos u kojoj je tahion misao, a posmatrač onaj koji tu misao misli. Tahion, brži od svjetlosti, primjetan je posmatraču samo u vrijeme prolaska pored posmatrača stvarajući tada dvije suprotne slike (dolaska i odlaska – https://en.m.wikipedia.org/wiki/Tachyon) u tačci na kojoj je posmatrač. Dakle, tahion, prije susreta, za posmatrača ne postoji. Kako bi se to reflektovalo na mislioca i misao? Nismo svjesni da baš ta misao dolazi (specifičan tahion) sve dok je ne susretnemo, a da li bi njena refleksija, dakle dioba u suprotnim smjerovima (uz vjerovatnu distorziju), značila i materijalizaciju te misli (u bar jednom univerzumu)? Dolazimo da vedskog stanja ništavila i, možda, do odgovora na pitanje kako umiru univerzumi ostavljajući potencijal iz kojeg mogu postati novi.. Ako je moguć mislilac koji je u stanju zaista zamisliti -ništa-, da li refleksija/dioba te misli zaista i može materizovano ništiti (negdje)?
Šta je ovaj ovoliki komentar? Sigurno ne nešto na što se nužno mora odgovoriti. Ovo je, prosto, izljev moje strasti.
Hvala ti puno Dvestodvadesetsedmice 🙂
Necu puno dodavati na ove sjajne opservacije, ali vise kao prilog razmisljanju i s obzirom na temu dodacu ipak ovo
O: Izbori slijede željno bazirane nebalansiranosti.
P: Ako je to slučaj, zašto netko jednostavno ne može ugasiti svjetla, prekinuti iluziju i da sve postane ništavilo?
O: Pa, prvo i prvo, sve ne postaje ništa. Drugo, neki su već postali sve.
i drugo, kad pricamo o potencijalu, ranije sam prepoznao saturn, i to bi objasnilo upornost, deduktivno strpljenje, koncentraciju i kontinuitet misli, ali sad vidim ovdje i jos nesto, vidim jupiter , zedj sa cistim saznanjem i sintezom , odredjenu ekspanzivnu raznovrsnost i plemenite motive, onda vidim pomalo i urana, koji nosi freakovsku otvorenost prema novom i drugacijem, i zajedno sa jupiterom nosi humanost i strast za saznanjem.
pa onda s obzirom na godinu sa profila , vidim decembar mjesec (a statisticki bi januar imao bar duplo vecu sansu), vidim tih sedam dana decembra kad je saturn bio na svome, i kad su ujedno postojali i ovi drugi potencijali.
onda kad pogledam tih sedam dana , vidim da su oni nosili i potencijal marsa, borbenost, otvorenost i brzu misao, kao i reakciju bez dlake na jeziku, sto dodatno sklapa sliku. i ako bih bas morao tipovati onda bi to bilo 25tiii,26tiii oko sedam am. i sad ako nisam promasio sasvim, a i to ima svoj potencijal da se odigra, mislis li da su svi rodjeni u tih par dana postali noise ? ili su samo nosili jedan neralizovan potencijal, koji se realizovao u jednom ili dva slucaja, a u drugim otisao negdje drugo.
Hvala :-), izgleda da ću ponovo proći kroz transkripte.
Mnogo dobro ti to radiš. Tačno, nije januar u pitanju. Vrlo si blizu i sa datumom. Nisam izradjivala kartu, ne znam zašto. Možda je kombinacija toga što, zapravo, ne želim čuti interpretaciju, taj okvir, te toga da postoji dilema oko vremena – da li je 07:55 ili 08:05. Laički sam, u obe opcije, dobila jarca i u znaku i u podznaku iako mi je jedna osoba, kojoj je to više hobi, pominjala i mogućnost vodolije u podznaku. A, možda je to samo do Saturna, tu on odbija varati sebe (za razliku, vjerovatno, od nekih drugih situacija). Za sve se mora (tu je zaista moranje u pitanju, možda i neko opsesivno-slatko moranje) truditi gotovo do kraja, ništa ne dolazi na gotovo, a vremena ima, zrenje je sporo i, što je moguće više, osamljeno. I sve je lakše, što odmiču godine. Kao da je, u djetinjstvu, već postojala grubo ozidana velika i prazna kuća, za dijete možda i sablasna, koja, kako se uklapaju djelići, postaje i topla i puna svakojakih čuda što se odjednom mogu objasniti. I to na mnogo načina. Mnogo, mnogo načina i upravo je to ono što je veoma uzbudljivo 🙂
Svi su postali ja i ja sam postala svi, svi smo postali sa svim imenima. Pitanje je samo kada i gdje. Pitanje je, samo, dolaska do s a d a. Ne bih isključila ikoga, kao da ne smijem, kao da to nikako ne treba da se uradi. Valjda bi to baš tako, temeljno, Saturn uradio, imajući uvijek vremena da čeka i uči. Vjerovatno nesvjestan svog motiva, što znači da bi tu morao/morali biti neki drugi planetarni igrači.. To bi bio moj (konačan) odgovor 🙂
da !!! to je taj princip. kad vidis da jedno nije dovoljno uvodis novo. ovdje se motiv , strast i raspojasanost ciljeva nisu mogli izaziti jednim. saturn je tu usko, hladno i prakticno usmjeren.
novi element moze provirivati na bezbroj razlicitih nacina iz postojece strukture i vrtiti se oko zamijecene osovine jupiter-strijelac. ovaj put merkur u strijelcu u konekciji, podrzan od jupitera u lavu daje ekspanzivnu raznovrnost i razmisljanje “na veliko”. taj element je bio aktivan par dana od 23-28 otprilike. element urana-vodolije se izrazava ovdje kroz polozaj merkura u vodolijinom dijelu neba za vrijeme rodjenja (ovdje figurira sat rodjenja). to daje dodatno strast i otvorenost, ljubav prema fizici, svemiru , simbolima i drugim uranovskim-freakovskim manifestacijama. cesto volim sa par rijeci izraziti ono sto vidim, ovdje je to “neobuzdana strast za znanjem”
10 minuta razlike od 7:55 do 8:10 ne cine znacajnu razliku. u oba slucaja je znak i podznak. tipovo bi ipak na 7:55 jer onda mars dolazi tacno na ac i daje neobuzdanu energiju i pogon. sunce me malo iznenadjuje u ribinoj oblasti, mada se slaze, sklonost tajni, tu se dobro osjecas, dok onaj mars hrli naprijed, da svima pokaze i dokaze svoje, ovo vuce u drugom smjeru, pa nesto uvijek mora ostati skriveno i nanovo otkriveno .
to je mozda i jedan od razloga zasto nisi posegla za tumacenjem karte nikad, ne volis banalnu igru otvorenih karata. pored toga sto saturn naravno ne voli ideju da mu nesto sa strane namece nesto i da on sam nije sve postigao na tezak nacin vlastiim trudom. mada jedno samo naizgled umanjuje drugo.
dalje, to je vec igra malih detalja, ne pojavljuju se naglaseni novi igraci, nego se samo pomalo oduzima od jednog starog i dodaje drugom. naprijed u vremenu onaj strijelac i jupiter i neobuzdana razuzdanost pa i radost zivota se jos vise naglasavaju polozajem mjeseca u strijelcu koji se faktici jedini mijenja u tih par dana, i naprijed pravi i odnos sa pjesnickim, nadsvjesnim neptunom, nazad jaca odnos jupitera merkura i mjesec u vagi pravi odnos sa dubokim, misticnim plutonom. prije sam za prvu varijantu…
sad bi se tu moglo izvlaciti price i price, ali ono sto je znacajno , sto je naglaseno i oko cega se epcentar osobnosti vrti je ova igra simbola naravno maifestovana na bezbroj nacina
ps
i da, kad spojim ono gore sa ovim suncem dole, skrivenim i usjerenim, u zavrsnom kvadrantu astroloskg neba, dobijem moj “konacni odgovor” , neoubuzdana strast za znanjem i potraga za konacnim odgovorom
pozdrav
Heeee, zanimljivo :-))) I suština i ruho (ovo je zbog distinkcije i konkretizacije izričaja, jer se oboje, naravno, stapa). Sve vidjela i evo sada, kad su se utisci recimo slegli, osjećam zadovoljstvo zbog meni nepoznatog postignuća i razvoja u tom ruhu; ljubavi, uživanja, a ozbiljnosti. Mnogo lijepo 🙂
Jedan dan je nakon okvirno postavljenog (drugog) perioda. Vrijeme u kojem si spominjao AC (nisam obraćala pažnju da je to upisano u dokument, a mama se pokazala kao nepouzdan, radije euforičan izvor kada je to u pitanju) je tačno. Probala sam sama sinoć, online, dato je bilo i relativno detaljno pojašnjenje/tumačenje. I.. glavnina elemenata koje si pominjao su tu, ali aspekte i konjukcije ne razumijem, te se čini da su tu postavke nešto drugačije.
Navodim ovo zbog tvog istraživanja, kao da primijetim potencijal da može biti korisno za razvoj, finu analitiku i dedukciju, uzevši u obzir sve (sada moje) razvojne komponente primjetne ovdje.
Lijepo je čuti, za pompezni moj kutak gotovo monumentalno, tih par riječi za nešto što se vidi. Ipak, to je toliko razudjeno, a, istovremeno, specifično i fokusirano (pa i tvrdo) vezano za gotovo okamenjene faze. Kao da jedna u cjelosti završi posao, ispari interesovanje za specifičan fokus, a onda neka druga, daleko u nizu, ponovo otvori isto pitanje sa doslovnim morem novih veza koje se trebaju istražiti. A, nisu bile vidljive prije. Otprilike, sve je manje interesovanja u koje nije zadjeno (ne garantujem, haha) više ili manje posvećeno i dugotrajno – muzika, pokret, manuelni (precizni radovi), proza, poezija, analitika, destrukcija, fizika, okultno, simboli, oratorstvo, kulinarstvo, etika, konstrukcija. I, povrh svega, dedukcija. Svešireći okvir. Nezasita sam kada je u pitanju mijenjanje profesija, pet ozbiljnih je raslo i doživjelo svoj zenit, tek kao naznaka novog početka.
Divno je tesanje sa materijalom kojeg uvijek ima viška, a bol je saveznik. Ipak, sve je to u istom, divno neobičnom, prozvanom običnim, samo neko zna, a neko nema vremena ili interesovanja da preispita sve što se podrazumijeva. Ništa se ne podrazumijeva, sve je to konstrukcija koja se može postaviti i drugačije, iznova i iznova. I ono što ne znam je da li astrologija mnogo ozbiljno zalazi u taj beskonačni niz novih gradjenja. Da li može progutati i provariti put u kojem ne postoji išta što je (konsenzusno sagledano) pogreška? A, baš svi mi, obični, tim putem koračamo (radije lebdimo). Sve vještine, svi craftovi jesu i mogu biti tanani i zadivljujući, ali samo incidenti, punjenja okeana olujama neslućenih snaga u par naših trenutaka, mogu zasjeniti decenije više ili manje ladanjskog gradjenja. Incidenti su rezervisani za sve, samo ih neki, na svoju sreću ili žalost, znaju iskalkulisati i bar djelimično prevazići. Jedna sam od tih, a još uvijek ne znam da li je to nažalost ili na sreću.
Hvala ti Astrologuse.
I ja tebe puno pozdravljam.
karta je prvi imprint svemira, poslije dolaze drugi. poslije, iako je imprint u stvari vanvremenski, negdje u nekom prostoru izmedju njega i nas desava se vrijeme, ali da ne skrecemo sad s tim. sve je tu zivo, sve se tu kreće i nanovo krece postujuci prethodno a nekad se i rastajuci s njim. poput onih sablona sa rupicama uvijek razlicitih velicina i položaja. taj prvi uvijek odredjuje koliko ce svjetlosti doci do ostalih, ali se ona dalje fino filtrira i retrakuje, pa i pojacava kroz druge sablone koji se pomjeraju, nastaju, rastu i odlaze prepustajuci mjesta novim . sve je tojedna prava visedimenzionalna talasna unutar koje figurisu kvantni fenomeni sa svojim skokovima.
u sustini potrefio sam (prepoznao sam) element (strijelac jupiter) ali sam i promasio jer sam se u beskrajnoj mnogostrukosti ispoljavanja uporno drzao jedne . to je skola mojoj dedukciji.
a ispoljavanje moze iznenaditi i cak se jedan element zna u potpunosti nadomjestiti drugim ili ispoljiti isto dejstvo na neocekivanom novom mjestu. puno je toga ovdje na granici pa se polje ispoljavanja siri i preklapa. a iskacu i citavi novi elementi. npr mjesec na podznaku. necu razblazavati pricu i zadrzavati se na pojedinacnim, individualnim tumacenjima, mada sam i za njih tu ako budes trebala. to ti svakako mozes potraziti negdje, a znam da to volis pomalo i sama otkrivati kad ti se to mozda pojavi u onom tvom krugu interesovanja koja cekaju apsolviranje do narednog sireg apsolviranja. bitno mi je bilo samo ukazati i demonstrirati u praksi snagu sistema (i to samo u jednom svom elementu), a ipak cu blago i ovlas ukazati na neke stvari koje su meni licno tu na prvu interesantne, poredano slucajno i nasumice.
naravno po snazi dejstva i uticaju na karakter sunce mars konjukucija u prvoj odmah upadaju u oci. konjukcija astronomski znaci da su planete bile u istom pravcu u odnosu na zemlju a astroloski to znaci da pojacavaju dejstvo jedna drugoj u nekoj vrsti udruzenog djelovanja.
pomenuta konjukcija na pomenutom mjestu daje snazan, energican, samopouzdan, takmicarski, temperament, na prvu, koji ni sa samim sobom ne moze uvijek izaci na kraj.
sad se njima pridruzio mjesec pa dodao na snagu i saosjecaj i toplinu. i sve to podrzava vladar saturn iz osme, dodajuci i dugorocnu istrajnost i strpljivu upornost.
merkur i pjesnicki neptun u strijelcu u sanjarskoj 12oj govore o neobuzdanoj masti i vrelu najneuobicajenijih, osobenih ideja. oni nisu podrzani od saturna, pa taj sukob radja mudrost i znanje iz srca patnje.
venera i uran u vulkanski toploj skorpiji i na kraju 10te i pocetku ledene prijateljske 11te garantuju nemonotoniju u drustvenom i partnerskom zivotu.
6ta posla u promjenjivim, intelektualnim blizancima (novinarstvo jedno od zanimanja) i neumorni, sklon sustini pluton, koji izjednacava istinu i zivot na tacki karijere i ciljeva, prica pricu o nesmirenosti i neumornoj potrazi do kraja na tim poljima. kad si u necemu u tome si do kraja. toj strasti nije sklon saturn nego pluton, razoblicavac postojecih struktura u svojoj potrazi za skrivenom sustinom iza.
pompezni jupiter u lavu ostao je pomalo izolovan u sedmoj i ne uklapa se lako u ostatak price.
i tako dalje i tako redom, svaki novi polozaj otvara pricu u prici, zaokruzujci postojecu i otvarajuci neku novu. u tebe je to vidljivije zato sto si snagu , potencijal elemenat razvila i dovela do ocitog ispoljenja. nekad oni zive tiho kao skriveni, nevidljivi potencijal, pomijesan i tesko razaznatljiv od svega ostalog.
Kako si super objasnio ovo sa prvim imprintom i dešavanjem vremena i “probanjem kombinacija” negdje, u nekom prostoru izmedju imprinta i nas. Živa mi je ta slika, odično si to opisao.
Koje je to ispoljavanje kojeg si se uporno držao?
(možda nije umijesno ovdje to pitati, ali tako me niz odveo, pa to želim: Vjeuješ li ti, onaj potpuni ti, da postoje greške? One potpune greške koje su potpuno oslobodjene smisla poravnanja, ulaska u balans mirno i zadovoljno?)
Ovaj temperament zna šta bi sa sobom, odmah i na prvu, ali ne zna šta bi sa mnom, hahahaha. Ima tu puno sudara, naravno bolnih, sa nekom dosljednom introvertnošću (koja kao da je često sama sebi svrha) i stidljivošću. Već se buni što sam to napisala..
Mnogo mi je važno ovo što si napisao za Pluton. Bila sam uvjerena da Saturn daje tu osobinu (kad sam u nečemu, u tome sam do kraja). Toliko je to kod mene prisutno, od najbanalnijih do najkompleksnijih radnji. Svu mi koncentraciju, pažnju i posvećenost zarobljava to što u tom času radim, tj. ono što sam odredila primarnim. Teško je to pojasniti, možda je orijentacija u prostoru pravi primjer za to. Kada idem negdje nekoliko puta s ciljem obavljanja nekog razgovora, čini mi se da N-ti put neću samostalno pronaći tu lokaciju. Kada mi je pronalazak lokacije primarni cilj, brže ću je prvi put pronaći od ljudi koji se inače veoma dobro orijentišu u prostoru. To izraženo fokusiranje je, ujedno, i blagoslov i ogromna manjkavost.
Hmmm, sad, kad ovo pišem, mislim kako bih trebala nekako da ti uzvratim. Šta bih ti mogla reći o tebi? Gdje je mjesto na kojem tešeš mir i to toliko polako radiš da ne bi nimalo “narušilo” okolinu. Pažljivost je nešto o čemu trebam mnogo naučiti. Izgleda da je to u tvom prvom imprintu osobina s posebnom rezervacijom. Još više mi se svidja ukoliko nije, nego je temeljno tesana.
Pozdravljam te.
i ti si to odlicno shvatila i nadogradila. kad izuzmemo izuzece vremena iz racunice, pa onda pricamo o pocetnoj energiji, o potencijalu , svim statickim stvarima koje nam je lakse prihvatiti, sve leze na mjesto , bar u pocetku, ali vremenom vidimo da ona karta neba sa pocetka nase price (koja cak astronomski nije ni to) nije samo psiholoski potencijal, ona je i karta puta, sa cesto detaljno utvrdjenim putokazima, raskrsnicama, orijentirima , pejsazima i likovima koje cemo sresti. znaci ona nije samo mi, ona su i druge stvari mimo nas i koje naizgled ne zavise od nas, onda moramo nadograditi ono pocetno plasticno i zacementirano shvatanje ubacujuci u jednacinu (ili izbacujuci iz nje) jos ponesto.
greska je unaprijed ukalkulisana i prevazidjena kao odigrani dio puta, posto vanvremenski mi vec JESMO, “savrseni” i postignuti.
znaci greska izgleda kao greska samo sa ove strane , sa onog drugog kraja to je samo sara drugacije boje u moru drugacijih boja raznobojnog tkanja svemira.
u sustini intuicija me dobro vodi (neptun na mc gdje je tebi pluton i naglasen element urana ), “vidio” sam vrijeme i decembar. nije uvijek pouzdano ali uglavnom fukncionise. kad sam postavio prvu okvirnu sliku da provjerim sto sam vidio, ugledao sam taj odnos jupiter merkur koji mi se svidio, merkur je u strijelcu pa je tim kvaliteta tog odnosa jos vise naglasena. elemenat jupitera je kod tebe vrlo prepoznatljiv, pricali smo , po motivima , raznovrsnosti ciljeva , interesovanja, posebnoj vrsti optimizma, energije … e sad volim te rekurzije, merkur je bio u vodolijinoj kuci u strijelcu kojim vlada jupiter u odnosu sa vladarom jupiterom u lavu .
planete su povezane i djeluju jedna na drugu ispoljavajuci zajednicko dejstvo kad prave odredjene uglove medjusobne. http://astrologus.blogger.ba/arhiva/2016/10/27/4037226
ovdje sam to dosta detaljno objasnio i vjerujem da ce biti razumljivo. nisam spomenuo da se u praksi aspekt-odnos planeta uzima kao dejstvujuci odnos ako odstupa od idealnog odnosa odredjen broj stepeni – orbis. u zavisnosti od planeta i vrste odnosa taj se orbis malo mijenja ali se uzima uglavnom da je do pet stepeni dejstvo izrazeno, poslije vec slabije vidljivo. to je u stvari talasna funkcija koja ima svoje amplitude i tacke kad nema izrazenog dejstva. znaci trigon je trigon i ne samo kad postoji 120 stepeni ugao izmedju planeta, nego i kad je ugao 115 ili 125, samo je dejstvo nesto slabije. sa pomjeranjem vremena do kojeg smo dosli odnos je postao dosta slabiji 127, sto ne znaci da ne djeluje, ali nije epicentar price, vec sporedna uloga. ali nigdje se nista ne gubi, pa ni ovdje, zato je mjesec usao u strijelca i nadomirio pa i prosirio to dejstvo, a merkur je usao u jaci odnos sa neptunom koji je u 12oj sto je pojacalo upliv fantasticnog, nadnaravnog, podsvjesnog u onom procesu ekspanzije, sto je na drugaciji nacin oplemenilo onaj nedostatak vodolije i urana.
e sad taj neptun u svojoj 12oj, tajna, sifre, daje zajedno sa generalno naglasenim saturnom (jos u direktnom sukobu sa njim) i povucenost i introvertnost , a tu pricu zaokruzuje mjesec tacno na podznaku, introvertni, bogat unutrasnji zivot, emotivnost i suosjecajnost. ascedent je u stvari krajnja tacka horizonta u trenutku rodjenja, dakle u onih 7 sati da potvrdimo, jer se prica temelji na tome. planeta koja se tu nadje na poseban nacin utice na karakter i daje svoj veliki pecat nasem ukupnom djelovanju i ispoljavanju.
druga takva vazna tacka je zenit, vrh neba u trenutku rodjenja, i planeta koja se tu nadje takodje je jako znacajna i simbolicno utice na nase kretanje, ciljeve, motive, nacine na koje tezimo stvarima. tu ti se desio pluton. cisto radi boljeg shvatanja, nekom se tu ne desi nijedna planeta.
svi pokusaju provjere astrologije u praksi (cak su i jung i pauli imali svoje eksperimente) pokazali su nevjerovatnu vaznost tih planeta koje su u blizini tih tacaka, skoro presudnu u oblikovanju karaktera. naucnici su tu cesto imali saturn racionalni, umjetnici neptune, venere, ljekari i politicari jupitere, pisci merkure, lutalice, prosjaci i pjesnici neptune … provedeno je istrazivanje i po zatvorima sa najtezom vrstom kriminalaca i utvrdjeno je da su se kod njih uglavnom na tim tackama nalazili neobuzdani planeti, mars, uran, pluton, merkur uz istovremeno odsustvo, venere, mjeseca, jupitera…
saturn su npr vulkanci iz star treka, hladna racionalna, strpljiva logika. pluton je strastven do kraja. ima odlicnu koncentraciju i magneticnu moc prodiranja u sustinu. ima tu i psihickih talenata.
kad sam u prvom pokusaju provjere vidio sunce i mars blizu jedan drugog, dileme nije bilo. pratili su se svo to vrijeme. energija koju oni ispoljavaju i djelovanje na prvu, samopouzdanje, jasno su vidljivi i pomalo su u suprotnosti sa onim introvertnim, stidljivim elementom. zato je tesko i progovoriti o njemu, jer ne postoji koncenzus elemenat o tome. tako je to uvijek, razlicite snage tu zive, cesto suprotne i bore se za svoje ispoljenje, dajuci zajednicki osoben pecat.
izrazeno fokusiranje iskljucuje sve ostalo sto je trenutno irelevantno u odnosu na cilj. u tebe i jace jer saturn i pluton su slicni po djelovanju i ako su oba naglasena tim je jace. pluton samo tu daje strasti i dubine koju saturn inace nema.
vec uzvracas, tako sto mi dajes povratne informacije i pomazes mom jupiteru u njegovom procesu ucenja.
ti pricas kod mene o saturnu protiv jupitera tacno 180 stepeni , na vaznim tackama, jupiter na mc-zenit jos u strijelcu gdje je jak, saturn na 4oj, nadir, i oba se nekako tu osjecaju prirodno i dobro im je , a suprostavljeni su, golijat protiv golijata. jedan poznati astrolog Milekic, nazvao je to najgorim aspektom svemira iz kojeg se nekad zna najveca mudrost istesati. sukobi su ti lekcije na kojima aktivno moramo raditi. nisu talenti dati trigonima, koje smo tek tako dobili, ili mozda nekad ranije zasluzili.
u onom nasem pocetku pricali smo o greskama. sukobi nekad djeluju ko greska, jer izazivaju probleme, protivrjecnosti koje su unutar nas naizgled nepomirljivo sukobljene, ali su ujedno i potencijal, mogucnost , sansa, da trudom i radom na sebi iz njih i iz sebe izvucemo najvise. tvoj pluton je ovdje nasao sustinu citave price.
Ovo otključavanje simbolike veoma je uzbudljivo. Potaknuo si me da iščitam dosta u ovo nekoliko dana. Mora biti da je oključavanje veza još uzbudljivije, sada shvatan zašto te privuklo. No, čim izadjem iz tih razmatranja na meta nivou, iz tih priča koje su veoma inspirativno potentne, kada igra pokuša da zakorači u praktično, postaje mi banalna. Ostane bez mora kitnjastih detalja – mogućnosti, što je, ustvari, sagledavanje zakonitosti u komunikaciji medju elementima i položajima. To je zbog nedostatka znanja i crafta, da.
Karta puta.. Koliko li se priča da ispričati na jednoj, čak i ako se polazi sa fatalističkih pozicija?!
Da, takav je i moj osjećaj u vezi sa greškama. Ne mogu se sa sigurnošću prisjetiti, ali miris sjećanja kaže da je tako bilo i u djetinjstvu, što inače nije osobina tog doba. Sasvim sigurno sam i tada osjećala vrijednost protoka vremena u smislu strpljivog čekanja koje pohotno saznaje, ali čuva akciju za kasnije jer osjeća da baš tako treba, da je tako prirodno. Do sada sam dva puta ozbiljnim incidentima izašla iz tog prirodnog osjećajno-misaonog konstrukta, prvi put kada sam imala šesnaest i po godina, drugi put sa dvadeset godina.
I sve je isto u vezi sa sagledavanjem grešaka do dolaska do savršenosti. Može biti da je prirodno da je ne osjećamo isto, niko od nas. Za mene ona ne postoji dok nije potpuna, dok baš svi nisu savršeni. Trebalo bi da je širenje svjetla ljubavi/svijesti misija savršenih, nepotpunih dok taj posao ne okončaju. A on se ne može okončati i to je vrhunac etike i estetike, lijepog i dobrog. Zauvijek smo tragači, tako to osjećam. Mnogo sam isključiva u vezi sa bilo kakvom nejednakošću i pedigreom, bio ovaj potonji marljivo, veoma marljivo i predano gradjen.
Moj kratkoročni cilj je postići da više nisam u stanju pomisliti loše, ali da se izrazito živo sjećam toga kako je to pomisliti loše i kako je to brusiti (ma koliko vremena da treba) da se dodje u prirodno stanje da se pomisliti loše prosto ne može. Moj dugoročni cilj je zadovoljstvo, uvijek samo na korak od potpune ispunjenosti – da smo svi zajedno u ljubavi koja je saznala i preskočila loše, ali da smo uvijek veoma uzbudjeni kada će nam se pridružiti još koji od nas. A, taj niz nikad neće stati, jer mi smo ekspanzija. Ljubav je osvajač, samo je ona koja nema milosti. Nema milosti uopšte i nema milosti u svojoj pacifičnosti i strpljenju.
To bi bilo to. Inspirisao si me da probadjem prave riječi, za ovu fazu, i da tu suštinu uokvirim u ne previše tih riječi.
Hvala ti i.. mnogo bi voljela čuti ovaj tvoj kratkoročni i dugoročni cilj. Iako, znam, može biti isuviše intimno.
P.S. Hvala ti i što si mi ukazao na to da je Pluton izrazito važan, što si me potakao da osvijetlim to. Pluton, sa svom svojom moći, šiframa, opasnim zamkama i veličanstvenom, a prirodnom etikom. Koja će, valjda, isprobati baš sve greške da bi ih saznala i onda -svjesna zašto- uplovila u plutonovsku suštinu. Iznad dobra i zla u njihovim borbenim, a ne savezničkim, manifestacijama.
a ako smo u buducnosti koja je ujedno i proslost jer smo evolouirali u nesto sto premostava vrijeme i individualne granice svi vec postignuti i jedno. ima li tu ekskluzive.
a opet ne mozes ocekivati od djeteta da se ponasa kao odrasli, moras uvaziti to sto je dijete, i biti svjestan da ga to sto je dijete ne cini nita nedovoljnijim ili inferiornijim . ima li tu ekskluzive.
ali da savrsenstvo je odskocilo i ostavio sam ga. radi ode nesavrsenosti. nije to savrsenstvo neki apsolutni odzraz neceg konacnog i stalno stremeceg, vise je bilo oznaka prelaznog kvantnog nivoa, koje odavde izgleda tako, a tamo se pomice u nesto drugo. to je onaj nivo kad vrijeme istice u jos jednu dimenziju prostora.
karta puta.. ono sto je frapantno, sto sve te price, ma koliko razlicite, imaju odredjenu tacku stapanja, odakle se opet rastacu u bezbroj varijanti do naredne tacke spajanja. ta tacka stapanja – sudbinski dogadjaj najvece razine – moze i astrolog laik pronaci u karti. evo uzmimo mene, sunce i uran jedan do drugog u osmoj, osim sto pruzaju masu informacija o mojoj karakterologiji (da li je predvidjaju iz buducnosti, ili je grade kauzalno iz proslosti kako mi to volimo posmatrati nebitno), govore i najfatalistickije tumaceno o iznenadnoj ranoj smrti oca, tu vec kauzalnost nije odrziva. i moglo bi to jedno biti slucaj, koji se mozda statisticki nije realizovao kod sviju koji to imaju , a statisticki taj odnos traje recimo 5 dana u godini, i pada u osmu- dvanestini te populacije, znaci sansa da to imas je 5/(365*12) za ljude rodjene jedne godine (znaci ima ga otprilike jedan od 876 ljudi rodjenih te godine), tako da je tesko naci jos nekog s tim i to istraziti. i ocevi umiru mladi i iznenada i drugim koji to nemaju sigurno. ali kad na ovaj “incident” dodas druge iz karte puta, onda statistika mora, u ime “nauke”, poloziti oruzje. ali se ne desava sve i svakom, ali se desava dovoljno od toga dovoljnom broju ljudi. kako odrediti i ustanoviti taj potencijal desavanja posebna je nauka. ako mozemo govoriti o nauci, jer nauka je kombinacija saturna i merkura, trazi egzaktno, dokaze, provjeru i cinjenice, a ovdje to nije moguce, zbog rijetke i nasumicne prirode dogadjanja. i culo s kojim se cita je drugo, neces moci do kraja sa merkurom i saturnom (lijevom hemisferom) ovo procitati, pristupiti tome analiticki i traziti zakonitost u tom nasumicnom pojavljivanju. da bi razumio moraces posegnuti za necim drugim , i onda ti se otvara nevjerovatna , sveobuhvatna konstrukcija koja prijeti da te proguta, da te obuzme sasvim, jer prica mnogo o svemu i svacemu, tamo gdje nisi ni pomisljao da moze . moze odrediti postojecu emociju sa svim finesima do detalja, moze izvuci naglasene periode, incidentne periode, odrediti prirodu odnosa, opstih trendova, odrediti potencijale kod djeteta, prirodu drugih koje i ne znamo, odrediti “ranije” veze, odrediti “ranije” okolnosti …
nikakvo cudo da je to znanje inkorporirano , sifrirano u svim starim ucenjima i tekstovima, pa i na gradjevinama doslovce. da se nalazi svugdje. ono nije samo prakticni potencijal, ono je veza izmedju nas i viseg. izmedju nas i nas koji nisu u vremenu.
kad se taj visedimenzionalni potencijal pokusava projicirati linearno na manji broj dimenzija, dobijas nekad banalnost, koje nema kad stvar posmatras na izvoru. cak i znanje i craft nekad ne pomazu protiv te banalnosti.
ovdje se zakoni kretanja i perioda igraju na sve moguce nacine. npr dan je godina princip. svaki dan zivota predstavlja godinu zivota. i onda uporedjujemo kartu 20og zivota dana sa onom od rodjenja, da vidimo sta ce se desavati u 20oj godini prateci promjene i novonostale odnose (progresija). pa pratimo onda blize (solar), za tekucu godinu trenutak kad je sunce doslo tacno na isti stepen, istu minutu i sekundu kao za vrijeme rodjenja, pratimo odnose nastale tad i njihovu vezu sa onim od rodjenja. daje nevjerovatne akcente godine. pa naravno pratimo tranzite – odnose trenutnih planeta i onih od rodjenja. jedan veoma slozen, visenivoiski sistem.
16ta i 20ta se na progresiji vide jasno. 16ta merkur je dosao na sunce, mjesec na jupiter. djeluje mi kao neko budjenje u jednoj rijeci, neka neobuzdanost koja se ekspanzivno siri. 20ta merkur je produzio i dosao do marsa a mjesec prelazio preko saturna u osmoj, ovo bi mogao biti nazalost neki gubitak, tuzan dogadjaj. ovo je najocitije povrsno tumacenje na prvu, jer se simbolika igra i mjesec preko saturna znaci i sazrijevanje, ali obicno usljed teskoca. sad kad bi za te godine provjerio tranzite i solare, mogao bi dobiti precizniji akcenat. ali bi te dvije godine mogao jasno izdvojiti iz niza preostalih godina u tom periodu. i onda se tu stvari malo pokrecu, jer mjesec je naisao na plodno tlo, pa dvije godine poslije pravi odnos sa plutonom, pa dvije nakon toga sa uranom, a venera ulazi u odnose sa merkurom, pa neptunom, sto bi govorilo vjerovatno o nekim inteznivnim emotivnim desavanjima u odnosima, od 22-, po principu svake dvije godine…
pluton si odlicno locirala. vidis primjetio bi ga i ranije mozda, kad smo prvi put progovorili na komentarima kad sam primjetio tu konkretnu, pomalo fatalisticku sklonost apsolutnim idejama, koje su bile neka kombinacija ranije, individualno uoblicene forme i vlastitog pristupa ezoteriji. primjetis li kako se tu saturn i pluton igraju zajedno gradeci veze. ali sam u zivotu odlazio i dolazio od astrologije, izmicuci se strateski da me ne bi progutala, pa joj se opet priblizavajuci kad bi mi je nesto nametalo samo. svjesni motivi (racionalizacije) tog sudbinskog nametanja su se mijenjali od jednostavne radoznalosti, do pokusaja shvatanja zakonitosti, preko nacina da se pomogne sebi i drugim, da se utvrde trendovi i pronadju efikasniji nacini da se nesto ublazi, izbjegne ili mu se poveca potencijal.
primjetila si i mojoj pluton (isprican dijelom onom pricom o osmoj), i tu neku sirovu silovitost koja razoblicava do sustine i koja se ponekad omakne kad pisem.
pluton i jupiter i pretjeruju zajedno, nemaju mjere, cemu je dokaz i ovaj komentar, pa cu pricu o ciljevima ostaviti za neki drugi put…
Volim sistem koji si mi predočio. Ne mogu reći da mi se dopada, baš ga volim. Uzbudljiv je i konzistentan. Rasklapaću do u detalje i tražiti grešku tamo gdje nisam svjesna da je nešto nekome sistem. Tamo gdje jesam toga svjesna, ne postoji pseudo. Pa tako ni pseudo nauka. Ovo je, valjda, moj ultimativni način da izrazim poštovanje. I to je prosto prirodno.
Vjerujem u materijalizaciju misli kada su one cigle u konstruktu, to je pravo koje se ne smije povrijediti, samo njegovati. Od neprijatelja se očekuje bazična džentlmenska crta, odnosno da sistem, u najgorem slučaju, bar zaobidju. Ne govorim o ovome u prenesenom značenju, mislim doslovno. Vjerujem u materijalizaciju misli kao opšti konstrukt, konkretno i kosmogonijskog tipa.
Zašto sam sada pomislila da u ovom društvu ljudi intimno nema niti istu vrijednost, niti isti kvalitet, niti istu formu onoga što ja za intimno i doživljavam i smatram. Ovo je intimno. (primijetila sam da misli interpunkcijski završavaš tačkom i kad je pitanje po srijedi. svidja mi se to, sad sam to preuzela. moram značenje toga podrobnije istražiti, jer je očigledno svjesno.)
Osma.. Mnogo je to sve sada konkretnije. S obzirom da je namjenski navodjeno, to je to. Bez ove navigacije ti si prosto nečitak, bar ovome mornaru. Konzervativan, nekonvencionalan, zen, isuviše pacifističan, obično svakodnevan, neobično ekstenzivan i ekspanzičan, mračan (radije siv), silan i crven, djetinje zajedljiv, eteričan, pažljiv i uvijek uman. Sve to, bez niti koju je mornar ranije vidio.
Krajnosti.. Uh, vidim da su ti poznate. Popeglane krajnosti do neprepoznatljivosti. Ovdje. Uštirkane.
Volim teške lekcije i glavne uloge.
–Vidjevši tu Odiseju u krajnostima (priča o osmoj i ponešto još što sam pokupila usput) u ovoj odi nesavršenosti zbog koje si savršenstvo o s t a v i o (ovo me pogodilo) jasno mi je zašto astrologija toliko do granice da proguta.
Zavidim ti. Mene bi gutala drugačijost i očaj, ne znanje.
Mislim da o jednom znam više. Mislim: Samo si ti čitak sebi. Može biti da bih ja ustuknula pred takvom silom (na nebu). Može biti da u sebe previše vjerujem i smrt previše volim, pa mislim da ne bih. Samo si ti čitak sebi. Ne biraj se kroz medije (ljude). Mislim da o ovome znam više, rečeno kao da bih sebi.
16-ta pokušaj https://en.m.wikipedia.org/wiki/Suicidal_Tendencies (bend je nebitan) istog, pa nekoliko mjeseci kasnije oblačenje bijele haljine sa vezenim cvijetnim uzorcima. Tada sam čitala o pogubljenjima prvih hrišćana u Rimu. 20-ta gubitak za koji sam odgovorna. Murdisto.
Volim pretjerivanje.
Kako potencijalu jamačno osigurati dešavanje? Volim pretjerivanje, jer niko ne treba biti sam, pa ni Bog. Kako potencijal prelazi u dešavanje, to si (se) (samo)pitao? Jednostavno.
Zamisli.
sistem koji sam predocio sam polako, strpljivo upijao , ne zureci, od onog trenutka kad sam ostavio sve druge sisteme. nisam ga trazio, nisam se hvatao za njega kad nisam imao nista drugo a praznina je izgledala nepodnosljivo. izdrzao sam tu prazninu. klesali su ga i kasiopejci, ili se jednostavno potrefilo, da je ono sto je polako izlazilo iznutra, naslo svoj odgovarajuci odraz vani, koji se i dalje brusi i oblikuje evo i ovim razgovorima.
jednom sam se sukobio s njima na forumu jer su zastupali doslovno shvatanje ruskog mistika Gurdjeffa, preporucivao sam relativiziranje i elasticniji pristup (shvatanje nekih stvari vise u smislu metafore i prenesenog znacenja), osjetljiv sam na doslovno, Laura je imala dvojbe i ipak je stala u moju odbranu, poslije nekog vremena su to relativizirali.
ipak sistem ne smatram svojim, mozda bas zbog nacina na koji je nastao i nastaje. stoga mu i ja trazim greske i rasklapam ga sam sebi u dugim jutarnjim razgovorima. na kraju krajeva otvorenost koja me je dovela do njega ne moze protivrjeciti sama sebi.
ne sumnjam da si konkretna i doslovna oko materijalizacije misli. ta tvoja kvaliteta mi se pocinje svidjati. stoji ti nekako. valjda nije pseudo kao sto je uglavnom slucaj. izvorna je.
necu joj traziti gresku, samo cu joj dodavati nijanse. u mene sve mora biti nijansirano, pa makar raznim sivim nijansama.
uslovno je uobziravam (mislim na materijalizaciju), da to je prava rijec. sa malim crnim slovima, podtekstom, materijalizacija sama po sebi nije upitna, upitno je stanje materijalizanta. sta on odrazava i odakle.
da bi efekat bio najjaci mora doci do podsvijesti, nadsvijesti, u vanvrijeme. odatle ima najjacu moc djelovanja. otuda mantre u svim religijama. otuda znacaj meditacije.
osma. izazvala si mi osmijeh. odlicno si to. usvajas sistem, upijas ga, mada mu mozda i ne vjerujes i ne smatras ga svojim. svidja mi se siva naravno. i ostalo. interesantno je kako se suprotnosti nadopounjavaju i kako je neko istovremeno i konzervativan i nekonvencionalan. i mracan i vedar. sunce i uran nemaju problema da se odvoje i posmatraju sebe, tj uran nema problema. on pravi tu distancu od stvari. osma sve to boji trazeci dublja znacenja, obozava otkrivati skriveno, ljubav prema ezoteriji, zagonetkama, psihologiji, granicnim pojavama… svi ovi elementi su poduplani jos nekim slicnim u ostatku price. ali su i interesantno ublazeni 6/10 planeta + podznak u vazdusnom elementu. krajnosti su cesto samo u mislima. uvijek uman ne znam, ali uvijek prijatelj, ta mi uloga lezi sigurno bolje od vecine koje sam probao. uran je idealista i buntovnik, hladni humanista. i bez ove price o vazduhu si imala dovoljno elemenata da zaokruzis sliku. mozda ni tvoja nit nije ostala prekinuta. elementi se nadopunjuju.
ovo me pomalo podsjeca na tvoje venera uran u 11oj u skorpiji. primjetis li tu igru, uran 11ta pa skorpija, suprotne snage zajedno. sunce uran osma. znacenje sunca je sveoubuhatnije, venera se zadrzava obicno na odnosima. venera (venere) u skorpiji vole otkrivati tudje slabosti, ali kad ih otkriju, vole ih. to im je i neki preduslov bliskosti. ali onaj uran slobodnjak i 11ta…
slazem se sa onim samo si ti citak sebi pod ouslovom da je izreceno opste i za sve mornare koji ne citaju druge mornare. vidimo vanjsko, usancenu naviku, programirani interfejs preko kojeg komuniciramo sa ostatkom. posto se obicno poistovjecujemo sa tim interfejsom mislimo da vidimo i znamo a lutamo kao i svi mornari navodjeni neodoljivim, nepostojecim (ovo samo zbog dramaturgije) pjevom sirena .
svidja mi se kako na potpuno razlicite nacine govorimo o istom i kako se u sustini razumijemo.
16ta, mozda neprimjereno, ali kod mene izaziva divljenje koliko je velik tvoj potencijal da osjecas i primas stvari (kad se udruze onaj mjesec na prvoj i onaj pluton na 10oj). vjerovatno stanje prije i poslije incidenta koji je ipak incident. mislio sam da se radi mozda o tvom bendu, ali me je intuicija upucivala na nesto mracnije. u 20oj je bio i moj gubitak, mozda i nije tako rano, ali mi koji smo dozivjeli, za nas je rano. svako dozivljava istu stvar na svoj nacin. prebacivao sam i ja sebi za taj gubitak, ali mislim da si ti konkretnija u svom prebacivanju. nadam se iskreno da si uspjela nauciti zivjeti s tim.
posto cu na put da odgovorim prije i na ovo sa ciljevima.
zamislila si me ovdje. nasla si me. shvatam zasto je to saturn-plutonu-jupiteru vazno pitanje. nekom su kretanje prema necemu ili ambicija primjerena. nekom rad na sebi. od kad znam za sebe to mi je prirodno (tacnije od one trineste i kad sam primjetio da se neki korumpirani element tu pojavio, ona prica o igranci). prirodan mi je bio pokusaj da poboljsas sebe, cak i bez korumpiranog elementa, i uvijek sam tacno znao u kojem smjeru i kako (valjda je to prirodno onom jupiteru na 10). relativno sam se kasno iznenadio kad sam otkrio da to ne rade svi (u stvari vrlo, vrlo malo ljudi to radi), da ne znaju za to uopste, da nemaju problema sa sobom i da se smatraju gotovim nekako. toliko me sokiralo to da sam prvobitno poceo preispitivati sebe i cak pomislio da samo sa mnom nesto nije u redu i da ostali stvarno nemaju prostora za unaprijedjenje.
vremenom sam naravno promijenio misljenje i shvatio da u stvari svi rade na sebi cak i kad ne znaju, cak i kad samo lutaju unaokolo ili cekaju i trpe pokusavajuci uhvatiti poneki trenutak ugode u moru moranja i neugode.
nekima je evolucija ocitija, brza, nekima sporija, ali se odvija. imaju i tu kvantni skokovi, ali to je vec posebna prica.
prvbitno sam radio na sebi jer sam zelio da budem bolji, bez mana, savrsen, drustveno prihvatljiv i uspjesan. u stvari povremeno sam mislio da zbog toga radim na sebi. poslije su se svjesni motivi znacajno promijenili i priblizili onim unutarnjim.
ima tacka kad licno usavrsavanje zavrsi jer nema vise licnog na kojem bi se radilo ili se ono uspjesno i bezbolno ukomponuje u sluzbu nadlicnog. nije li i ljubav odlazak od licnog, prema drugom. prije ili poslije svaki put vodi dotle. sve ostalo su detalji. da li ima loseg mimo licnog ? ne usudim se razmisljati o ovome predaleko, ali u svakodnevnom mi je tesko naci primjer gdje lose ne potice uvijek od licnog, iz nekog osjecaja izolacije i straha od drugih.
naravno tad usavrsavanje ne prestaje, ali ono postaje nesto drugo. svi sistemi koji su mene upijali, imali su tu znacajku u sebi.
npr ovdje je to interesantno , nenapadno prezentovano: lost teachings of atlantis
https://www.4shared.com/office/ah9iO8Dh/Lost_Teachings_of_Atlantis.html
jos jedna za koju bi volio da nadjes vremena, ako vec nisi. moze se citati pomalo i u fragmentima, kao beletristika, koncepti koje nudi su poznati i neekskluzivni, ali su povezani i prezentovani na osvjezavajuci, nadahnut nacin
Moguća sam, dakle jesam.
I ovo je jedna, hajde da kažemo sintetisana, moja ideja. Vrlo konkretna i vrlo relativna istovremeno. Sve su moje ideje takve.
Prije mi je izmicalo da pišeš višenivojski. To me poticalo na nesporazum, ali sada vidim da uvijek imaš sistem o kojem smo govorili na umu. Moj sistem je, istovremeno, toliko konkretan i relativan da može progutati sve. Svi detalji se daju uklopiti.
Da li vjerujem u predočeni sistem? Da, vjerujem. Vjerovanje je manifestacija nauke, nema nauke bez vjerovanja. Ako želiš nešto zaista saznati, zakoračiti u prirodu toga, vidjeti te veze grafički oko i unutar sebe, moraš vjerovati. Metodologija je tu u pravu – vrijednost dokazane obrazložene hipoteze jednaka je vrijednosti obrazloženo nedokazane hipoteze.
Da se vratim na višenivojsko.. Imala sam nekoliko prilika u životu da tako komuniciram. Problem za mene bi nastajao onoga trenutka kada kada sam uvidjela da se tako komuniciranje, zapravo život komuniciranja uopšte, uvjetuje različitim tradicijama, ponašanjem, postupcima, dogmama, pravilima. Ti dodaci me nisu interesovali i onda bih, jednostavno, okončavala komunikaciju. Ostale su knjige. Postoje one vrlo uzbudljive koje se mijenjaju linearno u skladu sa zamjerkama ili zapitanošću čitaoca. Jednu od takvih preporučio si mi ti, neću ti otkriti o kojoj se radi jer je subjektivno ključ ili brava, nebitno. Tekst se zaista mijenja kako ga čitaš, to ti ne mogu dokazati ukoliko to i sam nisi doživio/otkrio. Kur'an radi na čekanje, ne pravolinijski. Tora radi u bljeskovima s fantastično jasnim i neobično svježim idejama, ali su joj vezivna objašnjenja nečitka, bar meni. Dakle, višenivojski sam nedorasla za ista, gledam a ne vidim sistem.
Tačno, razvoj vodi u nadlično. Pitaš da li postoji loše van ličnog? Nadlično uči putem ličnog, a lično uči putem greški. Greška nije loša, to smo već konstatovali. Da li se, medjutim, u vrijednosti greške može kriti loše. Onda, ako savršenstvo podrazumijeva koncept iznad dobra i zla u smislu borbe izmedju tog dvoga, da li je model savezništva dobra i zla zbog učenja nadličnog putem ličnog nešto što se može okarakterisati kao loše iz nekih položaja? Može, mislim da loše postoji i u nadličnom za položaje koji su u ličnom, jer lično ne pojmi savezništva u ličnom incidentu, čak i ako je svjestan tog sistema. Čim postoje osjećanja, postoji i loše. Osjećanja postoje i u nadličnom, jer uči putem ličnog.
Svjetska nauka, u smislu grčke filosofije, dakle interdisciplinarno i deduktivno, valjala bi se ozbiljnije posvetiti vrijednosti greške.
Moj Uran slobodnjak u Kući prijateljstava.. Vidi se to dobro i tako je kako se vidi. Zašto? Hmmm. Laž volim u svakom obliku, obožavam dapače u obliku pripovijedanja. Laž je manifestacija mašte. Laž, medjutim, ne trpim u isušenim jezerima, na mjestima gdje je naboj iščezao. Tu su potrebne transformacije. Pronalazak zajedničkog, novog, inspirativnog puta. To rijetko pali, ali pali.
Naučila sam živjeti sa incidentom iz 20-te. No, moje lično će to da trebam biti kažnjena prenijeti i u nadlično. Vrijednost greške, koju bih ponovo ponovila zbog okolnosti. To je kazna, svjesnost o nedoraslosti konceptu života, a učestvovanju u istom. To je sama bit lošeg. Zahvalna sam što sam upoznala loše u sebi, gnjevna na sebe što deduciranje sa svojom sivom bojom toliko utiče i na tu užarenu crvenu tačku. Ne znam da žalim.
Materijalizacija misli.. Moguća je i na nižim nivoima svijesti, ali tada radi samo na glavnim principima, ne i na detaljima. Koliko zaista objektivno traje vrijeme dok nešto čekamo, a koliko dok negdje kasnimo. Mijenja li se ritam vremena, ritam otkucaja na satu? Da, definitivno. Zar je bitno objektivno vrijeme kada ga subjektivno konzumira? Zapravo i nije. Btw., svugdje kasnim, haha, a otkad sam ovdje čekam.
Ne moramo govoriti u istim jedinicama da bismo se razumjeli. Moramo to željeti. Film Interstellar to fino, a zabavno ilustruje.
Zanimljivo, (re)konstruišeš put (rad na sebi) i dogadjaje na njemu (astrologija), a kretanje prema nečemu (cilju) vežeš za druge, izražavaš se o tome kao o -nečijem cilju-. Istovremeno, sanjaš svijetloplavo more, bijeli kamen i kristal na vrhu (nisam zaboravila to), razmatraš to ishodište, cijeli sistem tome podredjuješ. Ti znaš svoje mjesto. Da li ti se -mjesto- dopada više nego -cilj-.
Meni krajnosti nisu uvijek samo u glavi. Vjerujem u neophodnost i -praktične nastave-.
Sretan put dobrom prijatelju od lošeg prijatelja 😉
sad bi se ja ovdje mogao raspisati , sto je jedna mogucnost koja se prirodno namece , ali cu ipak nastojati biti sto je moguce jezgrovitiji, pa koliko uspijem
nismo se u ovom zadnjem razumjeli, vjerovatno je malo i do mene i vjecite zurbe u kojoj pisem, pa nisam to uspio decidno objasniti, sto te je odvelo na pomalo krivi trag u prici o visenivoskom i gotovom sistemu koji imam na umu. mislim da si me bez tog dijela odlicno razumjela (ovo se odnosi i na ranije razumijevanje). bio sam u dilemi da li da to i pojasnjavam, jer to prijeti da zadje u gustu i neprohodnu sumu, a nisam sklon samoodbranama i samoopravdanjima, ali cisto radi ljubavi prema ideji i mogucnosti i onom istom gorucem konstruktivnom potencijalu, potencijalu koji gradi mnoge nove konstruktivne veze, sto svemir mnogo voli, i sto mu ja rado subjektivno , dakle jesam, pripisujem kao preferenciju, potencijalu koji me je i doveo ovdje, pored naravno zelje za prijateljskim caskanjem i pomalo, a prirodno, nesvjesne, a isto tako prijateljske potrebe da otkrijem gdje cuvas svoju bol, koja se poslije donekle manifestovala kroz pricu.
Ono visenivosko pomalo tu kao motive podrazumijeva nesto drugo i podrazumijeva vise nekog svjesnog, promisljenog plana, skrivenih motiva i gotovih, apriori staticnih slika nego sto su, dacu sebi rijetku privilegiju i vjerovatno samo ovaj put da pricam direktno tim jezikom, moji merkur, sunce i uran jedni do drugih a podrzani od marsa u stanju da podnesu.
oni predstavljaju stalni pokret, kao sto sunce i mars predsavljaju stalnu borbu, borbu koja postane sastavni dio licnosti pa je vise i ne primjeti.
nisu ti moji merkur, sunce, uran imali ranije vremena da zastanu, i da sebi predoce do kraja sistem o kojem kasiopejci pricaju, ali i ne samo oni, nego i mnogi drugi do kojih su ovi , zajedno sa neobuzdanim jupiterom , koji je gdje jest uspjeli doci, ali su iskoristili sad onaj konstruktivni potencijal i sagradili su taj most, tu vezu prema tim idejama. nije tu bilo ranijeg plana nekog, nit se oni drze previse za slike, oni vole da oblikuju kao glinom, ali ipak, zadrzavajuci od svega ranije naucenog bar fragmente (nosam ja i tudje fragmente, pa i tvoje), koje cuvaju i uklapaju poslije u nove dinamicne slike popunjavajuci ogroman visenivoski, visedimenzionalni, holografski puzzle svemira ,usput se igrajuci idejama.
naravno i kipar saturn, koji vole cvrste forme i jasne granice, mora naci i za sebe nesto u svemu.
interesantan je tu nas obostrani sukob tog kipara sa sveprozimajucim neptunom koji voli razobliciti i uneobliciti, uciniti nejasnim i povezati misticnim nitima sve sto je vec napravljeno kao cvrsto, pa mi istovremeno i uoblicavamo nejasno i razoblicavamo cvrsto, i gradimo i rasklapamo, nekad rasklapajuci ujedinjavajuci, a nekad samo sklapajuci razjedinjavajuci.
odgovorio je ovaj dijalog meni samom na mnogo toga sto je kao neodgovoreni potencijal stojalo “tu” i cekalo svoje vrijeme koje je uvijek luksuz.
sto se tice incidenta, mozda cu zvucati pregrubo kad upotrijebim rijec brutalno, ali upotrebljavam je sa najmeksim mogucim znacenjem i upotrebljavam je vise u smislu potencijala kad kazem, da je tesko nekome ko nema mnogo drugih laksih, “meksih” elemenata izbjeci taj potencijal. kao sto je tesko muskim zenama , o kojima si vec pricala, izbjeci neki njihov potencijal. to je bilo kao sudbina, kao potencijal namijenjen i jednim i drugim da uce iz njega, i da ispijajuci ga grade nove konstruktivne veze . niko nije kriv, receno je ovdje bez svojih trivijalnih znacenja.
potencijal napadnutog saturna u kuci smrti, samog glasnika smrti, koji katkad razara samo da pokaze potencijal, sam vec vidio kod jedne druge bliske osobe, “odgovorne” za neciju tudju smrt, na slican, ali drugaciji nacin, jer svaki nacin je svoj. moguce je (u ovom slucaju bilo je vrlo moguce) , dakle desilo se.
ono sto razlikuje poslije od prije je svjesnost mogucnosti (opet veza vremena i svjesnosti). incident je plodno tlo na kojem ta svjesnost ukopava svoju duboku, razgrnutu brazdu.
tesko je pitati neptuna na 10 o cilju, ciljevi su nejasni, misticni, vanvremenski povezani, povuceni iz mora nesvjesnog. on luta gdje ga providjenje vodi, gdje ga vjetrovi nose, da bude ono sto jest, kako si negdje rekla (gdje vrijeme sustize vanvrijeme ) i usput nosi plutonovsku strast sa sobom. pluton vise voli pricati o motivima. o njima smo davno jednom pricali, oni su mimo sebe. da li motiv odredjuje cilj ili cilj motiv, kokos ili jaje. naravno da je potrebna praksa. svjesna praksa. recimo na onaj tvoj prvi cilj , a kontrola misli je tako bliska saturnu i ne iznenadjuje, ali da, odatle krece, bi dodao odmah i onaj drugi i tu obrazlozio svoj motiv preporuke one zadnje knjige. bijeli kamen je ostao gdje jest, posjetim ga nekad dok lutam i plovim morima dalekim. to je dovoljno.
kod rada na sebi jedna deviza mi se pokazala korisnom “idi uvijek tamo gdje ti je tesko i gdje te vjetar nosi, prihvati taj vjetar”. ako mozes podnijeti naravno. kontrola misli ok, saturn tu malo i uziva, kao sto uziva u teskocama, ali gdje je njemu stvarno tesko, gdje ona svjesnost gore pomenuta vodi, odakle odlazi… gdje lice trazi nalicje, da bi zajedno bili cijeli. mozda je i unvierzalno, jer ima i opste lice danasnje. i ima veoma prakticnih i korisnih vjezbi i za to. pisao sam malo (mrvicu) o tome u jednom onom postu gdje u nazivu ima bernulij i vjezbe su se bas odnosile na neke iz pomenute knjige.
uzivao sam u ovoj razmjeni. bilo je i prosvjetljujuce i otkrivajuce i zabavno. hvala ti na vremenu. zao mi je sto je prostor potrosio vrijeme na necemu drugom, pa nemam sad prostora da se osvrnem na ova neka tvoja razmisljanja o licnom i nadlicnom i knjigama. za mene je i ova prica , kao i sve, kao knjiga sa naknadnim djelovanjem. iz nje ce i poslije nesto izlaziti i proizlaziti.
vrijeme za ovaj caj je zavrsilo, do nekog drugog, sljedeceg
pozdravljam te 🙂
Šta se u međuvremenu zbivalo? Zbivalo se to da sam odgovorila i, završavajući negdje posljednju rečenicu ili posljednji pasus, telefon se ugasio, jer se baterija istrošila, hahaha. Šta se potom zbivalo? Zbivalo se to da sam uvidjela da je to bio više odgovor meni, nego odgovor tebi. Zato ga nisam odmah ispisivala po sjećanju.
Moguće sada da je do moga izražavanja. Ne, nisam podrazumijevala da pričamo o zakovanom sistemu. Da je tako, a uzimam sebi za pravo da imam dosta iskustva u tim stvarima, ti bi sistem podučavao, ne bi o njegovim idejama raspravljao. Negdje je tu značajno i to da si, čitajući tekst koji je početna tačka ovome razgovoru, uvidio da sam se i ja susretala sa istim idejama. Moja priroda bi to uvijek čitala kao -znak-, vjerujem i priroda mnogih ljudi. Zašto sam onda pomenula sistem u kontekstu višenivojskog komuniciranja. Zato što si od tog sistema (mislim sada konkretno na Kasiopejce), ali ne samo od tog sistema, u sebi izvjesno zakovao jedan aspekt – vrijeme. Ono nije linearno. Izvjesno ga takvim ne shvataš ti, izvjesno ga takvim ne shvatam ni ja. Sada, razlika između tebe i mene je što si ti tu nelinearnost vremena uvijek imao na umu, čak i u ovlaš komunikaciji. Ja nisam i tu je, za mene, bio playground za mogući ulazak u nesporazum. Bilo bi sada iscrpljujuće tražiti te komunikacione situacije u našim dosadašnjim razgovorima, ali uzimam da ćeš mi vjerovati na riječ.
Ono što sam napisala o višenivojskoj komunikaciji je, zapravo, trebao biti direktan kompliment tebi upućen, izgleda, na isuviše konfuzan i indirektan način. Višenivojsko u komunikaciji je pitanje nivoa zapitanosti, svijesti, ali i dosljednosti u primjeni principa za koje je nedvosmisleno utvrđeno da im je priroda drugačija od konvencionalnog podrazumjevanja, kao što je riječ o nelinearnosti vremena. Relativno mali broj ljudi sposoban je komunicirati tako, a najveći broj takvih, nažalost, nisu “slobodnjaci” nego inicirani različitih provinijencija. Susretala sam se sa tim ljudima u više prilika, neki od njih vršili su, ugrubo kazano, mobilizaciju u klub. Tokom procesa mobiliziranja, sa kojim “kandidat”, naravno, nije bio upoznat, još su se i mogle slobodno iznositi ideje. Kad bi “kandidat” prošao tu “prijemnu ljestvicu”, ponovo ne znajući, tek tada bi priroda cijele stvari, ali i razne dogme, izašli na vidjelo.
Sloboda u potentnosti ideja rijetka je i dragocjena stvar. Vidim da to imaš i odatle moja velika zainteresovanost za razgovore sa tobom. Tvoje bi dvije fantastične rečenice, zato, uokvirila na sljedeći način: Mi razvezujemo pojmove. Nekad im ponovo tražimo značenje, jer je opšteprihvaćeno distorzirano. Nekad im razvezujemo opšteprihvaćene veze da bi tim pojmovima slobodnjacima otkrili puni potencijal za druge veze.
Gdje čuvam bol? U djetinjstvu. Naredne redove shvati doslovno:
Univerzum je uroćen u djetinjstvu jednog, a ženskog, Saturna. Nije uroćen na velikim stvarima i pitanjima, uroćen je na banalnim, svakodnevnim stvarima. Sve što može ispasti – ispašće. Sve što se može slomiti – slomiće se. Sve što se može izgubiti – izgubiće se. I tako sedam dana u sedmici, 24 sata dnevno. Silina tih “slučaja” je nemilosrdna u dosljednosti. Mjere predostrožnosti samo mogu doprinijeti bržoj realizaciji tih “slučaja”, što znači da slučajno ne bih smjela pomisliti da nešto ne slomim ili ne zaboravim jer će se onda, sa sigurnošću od 100%, to i desiti. Veoma je to frustrirajuće, kao zlokoban usud.
Još nešto postoji.. Moja djetinja priroda je bila velikodušna, prostodušna, dobra u svakom smislu riječi. Tako izražena, izraženo je stradala. Kasnije, u adolescenciji, ta je priroda zašla i u ezoterijsko da bi se zaštitila, da bi se naučila zaštititi. Nisu to bile grupne forme, bila sam samouka, ali je zastrašujuće palilo. Upoznatost s tim dvjema krajnostima također je mjesto moje boli.
Što se tiče incidenta iz 20-e.. Jedno je biti odgovoran za nečiju smrt, a drugo nedozvoliti da osobnost, svijest proživi. Možda će mnogi ovo prvo smatrati težim prijestupom. Za mene je ovaj drugi prijestup mnogo teži.
Sada odoh uživati na ulicama Sarajeva u predvečerje. Pozdravljam te Astrologuse. Volim razgovarati sa tobom 🙂