Tu zemlju sam nadletio prije 72 godine i tu je najtužnija stvar koju sam vidio. Često ništa ne radim, a to je vrijeme da se toga sjetim. Dok daleka zvijezda naglašava svjetlosni luk planete čiji je veći dio prekrila druga u tami. Dok pokušavam postići da moja biljka poraste koliko bi to mogla, a znam da hemija ono malo zemlje ispod nje ne može izdržati elemente mojih suza koje su uvijek tu kad joj šapućem.
Izgleda da je to najtužnija stvar jer u njoj vidim sve što opisuje moje duge godine. Velika je to, pusta i ledena planeta sa jednim veličanstvenim zmajem na njoj. Jedinim što na toj zemlji živi.
Svojim vatrama on pokušava probuditi vjetrove kojih se sjeća da su bili tu dok je spavao, ali ne zna da oni više nemaju svoje ruže. Niti ruže vjetrova više mogu naći potentni magnetizam jezgri oko kojih bi istkale svoje vrtloge. Taj zmaj kojeg sam, zacijelo, samo ja vidio, moj zmaj iz starog leda pokušava istopiti vodu. Ma koliko umoran i slab bio, ma koliko s godinama kopnio ne može snagu svog dodira prilagoditi nježnosti vode. Veličanstveni zmaj govori veličanstvenom vatrom koja izjede i posljednje kapljice veličanstvenih jezera i prije no što sam ih uspio zamisliti gledajući ga kako goni svoju tužnu svrhu.
Šta sam tada tačno odlučio, ne znam. Možda sam zaista upalio mašine, znajući da je to posljednji put i da više neću vidjeti svoje zvijezde. A, možda sam samo zaspao i usnio ovo što i sad traje.
Ja kopnim, gledam u čudo koje je otkrio led, a moj umorni, veliki zmaj kruži iznad mene naučivši samo onoliko koliko je od nježnosti potrebno da me ne pretvori u prah. Nemamo šta dati jedan drugome osim znakova koje uzajamno ne razumijemo i ovog čuda sa kojim ne znamo šta bismo. On je sve bliže kružio, a ja sam, zbog čuda, sve više prihvatao. Pokazao sam mu kako da plače kada je skroz prišao, a on meni da njegova vatra uništava samo uništivo.
Veličanstveni zmaj govori veličanstvenom vatrom i plače. Sa mnom, na svojim leđima.
[URL=http://s168.photobucket.com/user/Sion_Legacy/media/YangSheDragon_zpspnlgtgyv.jpg.html][IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/YangSheDragon_zpspnlgtgyv.jpg[/IMG][/URL]
“samo onoliko koliko je od nježnosti potrebno da me ne pretvori u prah.”
Zmaj je bitnost naucio:)
Veliki sam ljubitelj fantastike, i svrljanja u srednjovjekovnu-misticnu tematiku,gdje su zastupljena mitoloska bica.. jako mi se dopada ovaj tvoj velicanstveni post kao i sami zmajevi 🙂
skonto sam sto pravo volim kako pises.hajde teme , sto kaze Silence,to svakako, nego ima tu jos nesto. cesti ostavis pricu samo sa naznakom kraja pa se onda ja tu raspojasam 🙂 o simbolizmu da ne pricam
pozdrav Sionko 🙂