Ulazio sam u ratove da bih se nastavio igrati. Moja divna i nesretna mater, kako ne biješe muško, ne znade da dječaci ni tada ni uvijek, evo i sad, na odru, ne mogu da odigraju velike igre u glavi, nego kocke doslovno moraju bacati.
U ratu samo vojskovođe imaju pregled igre, a to sam ja. Sebični vojskovođe ne daju svoje igračke, svoje vojnike. Udaraju mašinama kada god mogu, varaju, hinje, glume kukavice, zarobljavaju, daju na otkup i otkupljuju. Vode taj ženski rat.
Ja ne čuvam svoje igračke; dijelim, žrtvujem, nestrpljivošću iznenađujem i nestrpljive i bijesne. Ja svoju vojsku vodim, vodio sam; ja sa svojom vojskom i spavam i pijem.
U jednom bih koraku napravio dva, tri. Odluku bih rekao, pa bih zaboravio da sam je donio. Tamo, na bojnom polju, na polju igre, ja sam veličanstveni. Niko bolje ne vidi igru od mene, jer je ja ne gledam, ja je igram. I sada, kad sve se slama pod odrom veličanstvenog, kad u šator unose mnoge poklone jer je za lijekove i vračeve prekasno, sada pokušavam da vidim, jer ne mogu da igram. Htio bih da vidim bajrak koji ću da jurim i srušim, a gledam na silu ošišane majke u truleži i prljave zube svojih vojnika. Pa tražim skrivenu mašinu velikog Darija, a gledam urokljive oči njegovih vračeva. Uzimam žene i širim zemlju, ali mi ne rađaju ni žene ni zemlja. Onda mi se više ne igra, nego mi se gine. Od moga mača na čistom polju, pod Bogom i pod mojim zabludama. Gine mi se od života, jer bi me smrt ubila da je mogla. Gine mi se u pričama moje majke kojoj se jeste preko lica navukla sjena kad dobih prvi, drveni mač. Gine mi se što ne znam šta bih kad mi se više ne igra.
Sagorila je moja zvijezda. Pisari će je kitnjasto opisati, ali će ona nastaviti da ždere živote dječaka, a sa njima i sve živo na bojnim poljima u svim zemljama koje će počinjati. Za sve su krivi, i to neće znati, oni koji u glavama kriju pregled igre, a vojskovođe nisu.
Moja majka nije bila vrhovna sveštenica. Ona je bila kćerka vrhovnog sveštenika. To je važna istorija Aleksandrove majke.
If they ever tell my story let them say that I walked with giants. Men rise and fall like the winter wheat, but these names will never die. Let them say I lived in the time of Hector, tamer of horses. Let them say I lived in the time of Achilles
dobro je
ne znas pisat ko musko Sionka,al znas prepoznat sta musko zajebava. ono,na razini principa
da te nije musko ogajalo ?
bas neki dan gledam emisiju o njemu na nrz , sa nekim nezavisnim istrazivacem kao gostom, pun je egzoticnih, ali moram priznati interesantnih, kontroverznih ideja o tome sta se desavalo, o misticnim incijantima kao kraljevima, o simbolicnim promjenama imena kad jedna etapa zivota zavrsi pa druga nastupi, pa je aristotel i otac koji je dobrovoljno odstupio od kraljevanja i ujedno najbolji prijatelj u pohodima, koji i nisu pohodi, vec nesto drugo, a ni smrt nije smrt…
sad mi na to sve ne lijeze prica o muskoj dominaciji i nalicju toga, ali na klasicnim postavkama, to da
ali sto rece gost princip je bitan, a imena, ona se mijenjaju
Kao i svaki dječak, došao je do onoga čemu je bio gorljvo predan Sfumato. Prije toga suočio se s krvlju koja nije romantizirana, ali ponovo, bar u ovoj priči, odbio je u svojim vojnicima vidjeti dječake, a u njihovim majkama majke.
Nije Veliki, ali ne vjerujem u źensko-ženska prijateljstva, samo sestrinstva.
Da Dvjestodvadesetsedmice, ovo je priča o svim dječacima. Aleksandar je arhetip, a Babilon juna 323. p.n.e. čas smrti svakoga dječaka.
(nema ovdje muške dominacije, samo dječačkog žara koji je divan i kad je duboko pogrešan i proklet.)
❤
Kroz povjest zaista bila je full ‘muska’ dominacija od velikih imena kao sto je Aleksandar i osvajanja slicnim njemu pa i tog razuzdanog djecackog zara u njima koji se i protezao u sve pore drustva pa i zasigurno nam je ostala sve do danas usadjena u podsvijest upravo takva projekcija (vojsko)vodja.. ‘odbio u svojim vojnicima vidjeti dječake, a u njihovim majkama majke’ <- sazdano sve u jednoj recenici 🙂
Kamičak poznaje dječake ?
Jarčice, jači jednostavno kači. Nije se tu mnogo promijenilo u nama poznatoj istoriji (koja je, ponovo, varljiva i selektivna, ali to je druga tema). Ima obrisa te indoktrinirane dominacije, ali nije to toliko čvrsta konstrukcija koliko se tvrdi, bar prema mome sudu. Muški princip (a nije nužno izražen samo kod muškaraca, niti kod svakog muškarca) skloniji je riziku, kao i ulasku u igru bez prethodnog pregleda igre (igra se nerijetko okonča dok se pregled igre sklopi).
ti u kontru 🙂 vecinom kazu da nevjeruju u musko-zenska prijateljstva
dobro si ovo rekla i u zadnjem komentaru