zamisli da ti i ja
imamo slova
koja umijemo čitati
zamisli da se susrećemo
mimo poenti
zamisli da mijenjamo godine
i ono što pjesnik reče
da zamijenimo prostore
u kojima smiještamo misli
zamisli da ne mogu te otkriti
u svakoj rečenici
da ne znam sve o prahu
i o vodi koja mu više ne može pomoći
zamisli da vodimo igru
u igri igre
i da se tijelo uranja
na sredini Arturovog jezera
zamisli prozirne jednoroge
u tvojim plavim bojama
i da ne znaš zašto ovo pišem
između samo i dovoljno
zamisli užad
koju je teže pokidati
nego zašiti
to je ova potreba
to nema naziva
zamisli
ni boju to nema
u pipanjima vazduha
Od jednoroga do Arturovog jezera..sto od tebe svaki put ocekivati nego volsebnost u pisanju,masta,fantazija, mix necega nedokucivog..od boljih mi je ova 🙂
Jarčica❤️
(uh, kako mi se dopada tvoj avatar, a nekako nikako da ti to kažem. nemoj mijenjati, divna je slika.)