svjetovi su ratovali ispod nas
na sliku i priliku velikog događaja
talasi od mučkih udaraca
ljuljali su daleke provincije
negdje povrh vjetra
i njegovih istovarenih dina
velika je špilja bila
sa unutrašnjim grmljavinama
u njoj pisar biješe
nepoznato star i baš toliko živ
sa sraslim nogama
potpuno je slijep
slagao je svitke
od zidova ka sebi
unutrašnje nebo rosilo je maglu
da slova bira i nanovo smiješta
ako bi pročitali priču
ona ne bi bila ista
nakon ostavljanja svitka
i počinjanja novog
pisaru bi se jednom
tužili mali mravi
drugi put ljudi
onda morski duhovi
ušetale bi vojske razne
i zapisi notni
naopake matematike
i zazidane sveštenice
sve je ćutke bilježio pisar
privlačeći svoje okončanje
nepomjerljiv oko svjedočenja
uzroka što posljedice stižu
kad slovima je ispunio špilju
usred svoga imena stade
pa počeše ispod njega
drugačije grmljavine i neba
dobra je opasno ! ko eseni,ko armenci,na to me baca
Pećina, pa odmah Eseni i Armeni, hahahaha. Dobro, Armeni su me iznenadili, mogao si na “Dinu” otić’ 🙂
(e, Veliki.. Thanks 🙂
da napisano, procitano i dozivljeno su obicno tri razlicite stvari koje se tu i tamo samo blago dodiruju
Čini mi se da si u jednoj rečenici uspio trostruko poentirati:
– dao si pročitanom kontekst u kojem nije pisano, ali se savršeno uklapa,
– kritički si se osvrnuo i
– potegao slične situacije iz svoga iskustva.
Misliš li da je riječ o o b i č n o trima različitim stvarima ili o o b a v e z n o trima različitim stvarima?
Bome *Sionka…da imam moc sad bih te poljubio…nakon citanja :))
Da sam znan kao Haris Pasovic ,nesretan zbog one “krompirove zlatice” sto obrsti sve iznad zemlje zarad prozdrljivosti I nistenja roda zemaljskog,Tebe bi amblemisao I dao kao zastitni znak Balkan-skoj ,kako se to simbolizira,kulturi da prirodnim silama “krompirovu zlaticu”trnes ne imajuci nikakovog ,znanog,otrova…neljudskog spravljen ljudima.
Eto tako…a moze jos I bolje dok se naviknem na tvoj medaljon nad kojim je vrijedno bditi koliko I onaj vjestak na Moni I Lizi
Ako ćeš metaforički Halide, evo, okrenula sam oba obraza.
Ne znam da li je to tako, ali ako tebi jeste, neka bude (tebi).
Balkanu i šire treba ljubavi, uporne i preživljavajuće, uporne i preživljavajuće.. Otrova neću da imam, to biram.
Hocu da vjerujem da imas za sve interesovanje koje si zapisala na svom profilu i da to i pratis. A i blog ti je “blogčina” !
Haha, otišla sam da provjerim detaljno jer to stoji od početaka na blogu i da.. pratim.
Hvala ti Niče Brendone, drago mi je 🙂
Misliti da ovo biras znaci trnuti informaciju da sam predodredjen :))
To I nije pogubno sve dotle dok se misao sa biranjem ne nametne u nusproduktu koji personificira ciljanog “boga” ili zamjena za vec uspostavljenog ,ili istinskog shvacen I prihvacen kao Istina,misaonog Boga
Eto,neka mi bude samo da znas…sve ovisi o covjekovim velicinama koje odredjuju istom zivot .Tako ce skroman covjek ,izmedju ostalog,lako pronaci sebi puni zivot ljubavi dok ce neskromni,uprosteno receno,upravo biti opterecen sa pojmovnim iz “ljubav za prezivljavanje” kao upornost iz cega je dobio ono sto je I trazio.Nesto kao “suzivot” koji se u Bosni promovira umjesto zivota
Evo jednog primjera koji se naukom moze objasniti ali…to objasnjenje nece uci u ono sto je zabravljeno za objasnjenje danasnjim kapacitetom,upotrebljivim kapacitetom, mozga Objasnjenje NIKAD nece biti srz onog iz cega je objasnjenje.To objasnjenje mozemo porediti sa onim ushitom koji nas dojmi pri dugi ,zalasku I izlasku sunca,mirisu biljnog svijeta itd.Postoji ta granica koja dozvoljava da osjetimo I pojmimo osjet ali…preci taj most,tu granicu, dva svijeta pa sa druge strane ovostrani ushit objasniti je nemoguce.
Pomenuti primjer ,sa pocetka komentara,je slican onom dogadjaju sa zmijom u tvom prethodnom postu .Dozivio sam tu zmiju kao dijete I o tome sam davno pisao pa se moze naci u mojim komentarima.
Dakle,u primjeru imamo jedan sljivik jednog zaseoka koji cini jedno poveliko selo sa svojih pet (5) zaseoka I svaki zaseok sa svojim ziteljima I sljivama…bosanskim.
Sve sljive,svih zaseoka,jednako reagiraju na proljece .Pupaju I beharaju za svoj plod.U tom interval pupanja I beharanja mraz je unistio taj pupak za rod sljive kod cetiri zaseoka dok je samo jedan pretrpio malo od date posasti.
Tu nista ne objasnjava polozaj zaseoka ili ljudski rad nad sljivama.Nista! Tu pojavu ne objasnjava nikakova konfiguracija zemlje niti putanja mraza koja je zaobisla doticni zaseok,Ti zaseoci udaljeni jedni od drugih od 500m do jedan kilometer.Tu pojavu ne objasnjava nikakova gustoca ili razrijedjenost zraka kojim je dat mraz.Tu pojavu ne objasnjava nikakovi vjetar kojim se mraz nosi ako mraz jase na vjetru I obratno
Danas,upravo danas,imamo ovakovi rezultat:Samo u jednom zaseoku ima bosanskih sljiva a svi drugi NEMAJU niti jedan plod od sljive.Svi,bas svi,navracaju u taj jedan zaseok da ih zelja za plodom sljive mine ili uberu odredjenu kolicinu plavih,bosanskih,sljiva da nacine ono sto se zove dzemovanje I sl.
Dakle,ovdje nauka nije igrala NIKAKOVU ulogu.Mnijem po nalazima nauke:ako voda ima razlicito ponasanje pri ljudskom prozimanju pa se ista definira I odgovara na ljudsko zlo razlicito od dobrote ljubavi u covjeku koju voda desifrira zasto se I navedeni primjer ne-bi istim tumacio.
Oprosti mi na ovom tipkanju I molim:neka se moji komentari pobrisu nakon onog sto vec uslove
Upamti me po sljedecem:Knjiga se stvara I dobiva na vrijednosti SAMO ako je osjetilima I osjecajima nukana rijec u njoj koju ljudski razum trazi u resoru pismenih pojmova da njen uslov,uslov knjige a napose poetike,da.
Izuzmu li se osjetila-cula pri stvaranju ,bilo cega a posebno knjige I poetike,i samo se upregne mozak sa znanjem I naukovanjem izostati ce svaka vrijednost knjige,poezije,potrebne covjeku.
Ti ne mozes,nikada ne mozes ,razumjeti osjecaje drugog I njegov dojam imati kao svoju velicinu sa kojom ces ,tog drugog,'opametiti” svojim shvatanjem.Ne mozes
ako nemas iste osjecaje pri istim culima sto je veoma tesko uskladiti a nije nista sto covjek ne moze postici bez obzira na nivo razuma.
Receno se moze primjeniti I na Pocelo u prozimanju sa covjekom.
Pročitala sam Halide, razmisliću.
Hvala ti.
ostavio sam uobzirenu granicnu mogucnost da to troje u nekom rijetkom, idealizovanom, mozda neponovljivom i pravilima neuhvatljivom slucaju mogu biti jedno. kao super val kod surfera. mogucnost da se dozivljeno i napisano moze ponovo citajuci istovjetno dozivjeti, mogucnost da pisanje idealno i neomedjeno pravilima moze posluziti kao jednodimenzionalni kanal za taj kompletniji prenos, ali prenos koji zahtjeva specijalno podesenog primaoca i posiljaoca na istim frekvencijama.
pretpostavljao sam da nisi na to ciljala, jer multidimenzionalna kompleksnost tvojih poruka kroz poeziju uglavnom nadilazi jednostavnost i linearnost recenog. vjerovatno je dio tvoje namjere provirio u zadnjoj strofi, “uplasen” da nece ostati potpuno nezamijecen, i odnosi se na aktivnu ulogu pisara u kreiranju svog i tudjih zivota. koncept aktivne vanvremenske medjurazmjene koji te u zadnje vrijeme zaokuplja.
ali to je umjetnost, progovara na razlicitim nivoima i za svakog razlicito.
sjetim se samo pjesme “drugo lice sna”. sta god sam namjeravao s njom reci, izgubilo se pred svrhovitoscu i koinzistencijom tvog vidjenja, poslije je ona i za mene ostala kataklizmicna pjesma, i tvoje tumacenje sam morao uzeti kao skriveni govor svoje podsvijesti koji si ti procitala.
ili svatovska , vjencanje nasuprot svemirskog vjencanja.
ali ima jedna blizu onog gore idealnog vala, “podsjetnik noci”
Čudno, čitajući tvoj odgovor sjetila sam se ili, ne, shvatila sam zašto sam počela pisati ono što ne moram, jer dobar dio života pišem zato što moram. Kako banalno zvuči, a meni je jako važno. Čitam i zavidim ti na sjećanju, ne, pitam se kako tako pamtiš, kako tako pamtite (priča o Drugom licu sna; o Svadbenoj/imala je drugi naziv-samo kod nje nisam otišla provjeriti komentare, jer ih se dobro sjećam; priča o Posjetniku noći), jer ja to, hmm, zaboravljam, pamtim samo kao neku masu, toplu masu u kojoj je udobno, mekano, toplo, pomalo crveno i tamno.
Ne znam na šta sam ciljala pitanjem.. Vidiš, i ti si to iz “Drugog lica sna” ponovio sada ovdje, zamijenili smo uloge. Kažeš da sam vjerovatno bila bojažljiva da se neće primijetiti aktivna uloga pisara u kreiranju svoga i tuđih života, govoriš o konceptu aktivne vanvremenske razmjene koji me okupira. Moguće, neka bude, jer pisar, njegova pećina, unutrašnjost pećine sa vlastitim nebom iz Vernovog “Puta u središte zemlje”, maglom, svicima koji rastu oko njega i ugušiće ga na kraju u trenutku kada piše svoje ime, njegova sljepoća i sraslost nogu, sve je to prilično banalno opisano kako je gledano, viđeno, došlo. Nema svrhe, osim grmljavine koja govori prvo iznad njega, a, na kraju, ispod njega.
-Idealni val- ja ne prepoznajem tako. Vidim uže pomoću kojeg u mraku mogu negdje doći. Rijetka su užad, a još su rjeđi čvorovi na užetu (Lovica je nedavno pisala o tome i pitala sam je odakle joj taj koncept čvorova). Sve je ovo tako neodređeno za moje čvrste oblike, a ti si majstor titravog zraka (znaš onaj opis iz priče o pokušaju tuče, toj, za mene, sporednoj radnji).
Si razmislila *vasionka?
Obrisano ti ionako ,pa I ovako,mogu upriliciti kada to zazelis.Nista ne gubis sa brisanjem mojih komentara…ovdje na ovom mjestu.Nista
Hvala *vasionka
Evo ti jos I ovo procitaj prije kraja
“>> Ona je najljepšim putovanjima smatrala putovanja u sebi. Bez granca i viza, bez ičega, obiđeš mjesta kojih odavno više nema, sretneš sa ljudima kojih više nema, vidiš Kartagu i popiješ čaj s Hanibalom pa mu usput kažeš kako si ga se u školskim danima plašila, zapališ i popiješ piće s Bukovskim pa mu kažeš: E baš si ono dobro rekao: “Drž se se mala, ovaj svet je lud!.” Odeš do dalekih zvijezda, planeta, asteroida, posjetiš ako želiš i asteroid B 612; to je asteroid Malog princa; vidiš najpoznatiju od svih ruža na svijetu. Vidiš kako je Mali princ zalijeva i noću pokriva staklenim zvonom. “<< nbh Impresivno! Da nastavim zacadjo bi taj svijet koji me odusevljava .Zacadjio i ostatkom iz ugarka djeci za pisanje bio dok dok se ugarkom biljeze:Dovoljno je ,za sada, naglasiti da svaka rijec I njen visi stupanj uvezivanja,slijedom toga I umnozavanja,covjeku(ovakovom I onakovom) daje da upozna onu mogucnost za koju nije nikada niti znao....citajuci ovo nesto kao Odisejevo putovanje unutar Homera.Nije to nista strano covjeku tragacu koji se tumba svojim vrletima pa ni tebi ali et...svakako je kratgog daha Hvala na brisanju.(tvoj Halid :)))))
I smislila.
Izbrisano je svjedočenje kojeg neće biti. Ne svjedočim protiv dobrih ljudi.
(na dva mjesta smo negdje u isto vrijeme pominjali Homera. ti si bio malo brži.)