Ove ključne stvari bi jednostavno bilo najbolje ostaviti Sveuvidnom i Sveosjećajućem Umu, izbjegavati pogreške spram entiteta van sebe, pa, automatski, i prema sebi. Što je još važnije, izbjegavati te pogreške prema opštem sebi.
Koje su te ključne stvari?
Namjera i njen izvor, mogućnost korištenja, upravljanja i rasta mogućnosti ljubavi, strah i njegov izvor, predpamćenje opšteg ja.
Šta je opšte ja?
Opšte ja je duša, identitetska odvojenost iz nadkonstrukta opšteg mi, kojoj su dati instrumenti da spoznaje svjesnošću, osjećajem i spoznajom. Opšte ja svjesno je nadkonstrukta opšte mi, ali i toga da je opšte mi podređeno konstruktu opšteg J a, univerzalne cjelovitosti koja je odlučila da se disperzira ugrađujući identitetsku odvojenost u prostorna polja svjesnosti.
Zanimljiva je sada ovdje situacija, jer čovjekova odluka da ne ulazi u namjeru i njen izvor, mogućnost korištenja, upravljanja i rasta mogućnosti ljubavi, strah i njegov izvor, te da mu na umu nije i predpamćenje opšteg ja kod drugih ljudi može značiti više različitih stvari.
Nemarnima je to dodatno olakšanje za savjest.
Silnicima je to opravdanje za sveopšte ustoličenje njihovog zakona jači-kači.
Pravednicima je to i najbolji neprijatelj i najbolji prijatelj u isto vrijeme.
Onima koji svoje opšte ja osjećaju intenzivnije i češće od svojega konkretnog ja to je dilema zbog koje, između ostalog, znaju da ne može biti kraj poglavlja dok se dilema ne razriješi.
Opšte ja pojedinci, za razliku od pravednika, vrijeme ne shvataju kao datost, nego kao instrument. Oni su izrazito spori u svojim odlukama i zbog toga često i intenzivno pate, jer vide da njihovo nedjelovanje proizvodi posljedice koje su ponekad i loše po ljude oko njih, dobre ljude, nevine ljude.
Pojedinci kod kojih je posebno izraženo opšte ja sa druge strane konopca prilaze konceptu života u odnosu na silnike i jedino su oni u stanju silnicima i nemarnima zaista objasniti da se i primjeni zašto život nije jači-kači i zašto nije puki niz pojava i događaja u kojima je dovoljno samo trenutno se snaći. No, opšte ja pojedinci trebali bi ponešto od usmjerenja unutar opštosti naučiti od pravednika, kako bi se uspjeli ukotviti u morima Određenja (zamjenski, kolokvijalno – sudbine) i odigrati svoju ulogu koja im je Određenjem data. Izvanjsko i čovječije vremensko je varka, to znaju bolje od pravednika, ali u izvanjskom i tom čovječijem vremenskom se strada, a to, apsurdno, nije varka, to je zaista jedna od intenzivnih stvarnosti.
Da smo svi opšte ja pojedinci, taj ideal, svijet ljudi bi se smirio u miru, ali bi se nakon nekog vremena prestao kretati. Još neko vrijeme bismo se unutar sebe kretali, ali bi onda i to kretanje, zasnovano na ostacima civilizacijskih sjećanja, prestalo. Za kretanje i umnožavanje istog, za disperzije svjesnosti, neophodni su sudari, a za postojanje sudara dovoljna je identitetska odvojenost.
Svijet ljudi je upravo sada, i sada, u svojoj ravnoteži. Nemarni i silnici podjednako ga drže na svojim plećima koliko i pravednici i opšte ja pojedinci. Sveuvidnom i Sveosjećajućem Umu, opštem J a, nerazumni su potrebni za osvajanje, a razumni za održivost.
Skupno vrijeme je trenutak stizanja opšteg sebe.
nekad imam osjecaj da je zivot na zemlji nesto kao u onim filmovima u kojim skupinu robijasa bace na neki otok da se snalaze, prezivljavaju, ortace, ubijaju jedni druge a pri tome svi su dobili neko oruzje koje odgovara njihovom karakteru.. tako npr idiot uvijek upravlja nuklearnim arsenalom, al je zato IDIOT, pametan je od oruzja dobio motku, ali je zato PAMETAN, kad se sve to sabere i oduzme, iako na prvi pogled neravnopravno, ipak je prisutan balans sila, remi i vjecno povuci-potegni, ne daj-potjeraj sve do sudnjeg dana haha
Ljubav-strah, Tim A vs Tim B kao primjer..da li mislis da svijet dualnosti na zemlji je prijeko potreban za balans, rast i kretanje dalje,odnosno kako nam je usadjeno od samog postanka?..nekad pomislim da je ovo mjesto samo eksperiment,i savresno dizajnirana igra za nas ljude,jedan matrix gdje smo svi robovi piramidalnog sistema(Ono sto nas uce u Novom dobu upravo).. razmisljam samo na glas ,nakon procitanog posta 🙂
Ps. Ilustracija excalibur maca u moju cast ??
☺ pa mislim da bi svijet bio stvarno dosadno mjesto za život kad bi svi radili pravu stvar. Meni su u svakom slučaju najinteresantniji slučajevi pojedinačnog iskakanja iz kategorije, antijunaci koji poremete šablon, uzburkaju granice. Mislim da su oni pokretači događaja jer su ‘imači kada’, mi ostali smo, kako kad i kako kad imamo vremena.
Dobro si to primijetio Sfumato.
Mislim, ko će drugi upravljati nuklearnim arsenalom, razumni bi ga uništili đuture, negdje što dalje u svemiru. Razum je po prirodi miroljubiv, osim ukoliko situacija zahtjeva odbrambenu reakciju.
Pa, balans sila drži tijelo, bilo koje, u prostoru. U mjerama kosmosa za relativno kratko vrijeme, a u našim mjerama za relativno dugo vrijeme sile se preraspoređuju i ponovo mogu uspostaviti novi balans, negdje drugo ili… Fora je što je očigledno da je i za balans i za preraspodjelu sila potrebna Odluka.
Ne bih rekla sa su to dualnosti Jarčice. Za sudar su dovoljni različiti, odvojeni identiteti svjesnosti, samo u nekoj krajnje rijetkoj opciji su oni potpuno svjetlo i potpuna tama. Zaboravila si detalje, sudari zbog razlike u detaljima su to kretanje. Međusobnih sudara imaš unutar šire grupe svjetla, kao i unutar šire grupe tame, pa međusobno, pa sudara više različitih vrijednosti i antivrijednosti unutar jednog identiteta svjesnosti. Pa onda imaš faze, preraspodjele, učenja, transformacije.. Puno je, puno tu mogućnosti 🙂 Zato je potreban taj NadUm da to sve drži na okupu i u balansu. Dualnost podrazumijeva da imaš dva različita izvora, dva ravnopravna uma koji postupaju autonomno. To, očigledno je, tako je očigledno – nije tako. Priča o podjeli na dobro i zlo, o zakovanosti tog obrasca i nedinamičnosti, o bijelom i crnom, isuviše je pojednostavljena i sve nam govori da je ne trebamo shvatati banalno. Postoje i boje, u spektru svjetlosti toliko je različitih boja, nesrodnih, pa mnogo varijacija unutar srodne grupe.
Svaki mač ima svoje mjesto. Ova poenta ne može bez kamena ?
Za pokretače događaja bitan je i odnos sa vremenom Zlatna Izmaglice. Rijeka polako, uporno i sporo kamenčić u oblutak pretvara, munja stijene razdvaja. Rijeka je podjednako pokretač događaja koliko i munja, samo u dužem vremenu.
Sve ima svoju ulogu.
Pozdravljam vas ljudi puno 🙂
Uh, koliki sam ti odgovor napisala i ugasio se telefon na samom kraju ?Izgleda da nije trebalo sada i tako. Sačekaću, jer niti će biti sada, niti će biti tako.
Vjerujem, zato, da će biti u bolje vrijeme i na bolji način.
Crvena Sonjo ?