Šta je iskrivilo krivu šumu,
o, kakva je to priča,
crni balet u tri čina
i ispravljena tragedija.
Bilo je, dakle, davno
kada joj je sunce zašlo u stomak,
samo tako, u majčinoj kući
pisala je nešto što nije bilo njeno.
Ko to govori, pričala je sa sobom
dok se golem, na papiru, slagao od lišća,
primicao, disao i sve okolo je raslo,
zeleno i teško, bez riječi i niza.
Uzeti formu neće samo ono
što se u formu smisliti ne da,
baci haljine i izađi sa mnom gola
pored humke, pored starog stola.
Ovdje smo, vidi, bili i jeli,
pogledaj, odavde su nadirali Prusi,
majci su, baš tako, haljine strgli,
sad ih sanjam, ne mrem i u šumi čekam.
Mislio sam ostati tako dok pamtim,
al’ sad ne znam, sada ne znam,
htio sam da napišeš tamo u sobi
da ih vežem i da im dovijeka pričam.
Evo, pogledaj ovdje,
zar to ne bi moglo biti mjesto,
nek’ se za stabla drže
dok gledaju sebe pored starog stola.
Pijane i glasne, zagasito crvene,
pojeli su sunca naša od početka kamena i zemlje,
pojeli su moje obećanje tvojoj nesuđenoj majci,
napiši, napiši da ih ovdje vidiš.
Prevrnuh papir, pa zatvorih sanduk
tako da mi soba ostade bez daha,
prekrižih prste i odagnah čudni vjetar
da puše do mora i razbija o stijenje.
Ali on u šumi Grifino
bješe već živio ono što napisah,
svjetlucali su raspojasani bajoneti,
posrtala čast i za sobom vukla lešine vojnika.
Zavezao ih je tamo, pijane i same,
od zelene čohe i vojničkog sukna
napravio lomaču na kojoj gori sila,
gdje ste sada, viče, šta je pored starog stola.
O šumo, zaveži ih i čuvaj,
nemoj dati, dok stojiš, da ih zaborav uspava,
ja ću u glas, jer glas sam i bio,
ti šumo pamti i govori kako je bilo.
dobra je pesma. 🙂
zvuči kao neka mala bajka, mit… ispreplitana a opet koncizna i čista. fino!
Čovječe što ti je dobar blog, pravo ludilo!
Na koljenima šuma, šumi sad tajnom nerastajnivom, tebi pod okom isklesiva u barku…ka čemu? ka kome? Ka nekome svome.
Hvala ti Dovlitlj 🙂
(P.S. Ranije me tvoj nick vukao na Dovitljivog, a sad pročitah voli(t) i inicijale D.Lj., hahahaha. Ne zamjeri, volim semantiku, ali izgleda da malo pretjerujem, pa to prošeta i do kriptologije.)
O, hvala ti Goste 4507, izgleda da se poklopilo sa tvojom vibrom.
Pa daaaaa, na koljenima šuma :-)))))))
Lovice, da te nema, trebalo bi te izmisliti, ali te ima, a vrijeme ne funkcioniše linearno. Čovječe, šuma na koljenima. Hehe, dođe mi sad da se spakujemo i odemo do Poljske da baš vidimo gdje je (prema čemu je) to šuma na koljenima okrenuta. Ne bih da predviđam, ali recimo da mi je super da to sad činim 🙂
🙂 da znaš da mi se dopada pomisao da jednom krenemo zajedno na neko zanimljivo putešestvije, aBd.
Kod tebe se izgubim u drugoj dimenziji kao obicno dok te citam, rogata.. :)) ?
🙂
Ja bih prvo ono u Ibn Rušdov kraj. Šta bismo od Aristotela pamtili da nije bilo Ibn Rušdove žeđi i ljubavi prema filozofiji?
Ako Bog da 🙂
A ja se pitam, pitam.. Gdje je ona, gdje je ♥️
§
🙂
♥️