u svemu, u svemu
pojavi se meso purpurnog cvijeta
i ideja čista kao ledenica
pod hladnim vjetrom što je dugo čuva
u svemu
žive ushiti ljudi koji više nisu tu
kao nijema koplja što buše današnju štetu
i ne daju sjaju da se povuče
pred trulim konjicama
u svemu, kao voda što prolazi kroz prste
i pada na skoro utrnulo tlo
govori Riječ
i hrabri veličanstvenost dobrote
o, ljudi
sa šeširima na šarenoj dječijoj zvečki
brišite suze i držite se za ruke
hodajte, svuda
gdje pronalazite ushita i sebe
do neba i natrag
makar stajali stalno
svako sa svojom bojom cvijeta
Oni koji nas čuvaju, one reči poput vode koje prolaze svuda i led koji može biti kao štit od nečeg jako lošeg. Jako lepa pesma, Vasionka. Bilo je uživanje čitati je.
Stvarno topla pjesma i lijep osjećaj dok se čita.
Zemlja se sjeća, vazduh, voda se sjećaju, građevine, stvari, sve se sjeća dobrog. To buši našu štetu.
Da, ova Riječ jeste svuda.
Hvala ti Dovlitlj 🙂
Drago mi je, Četirihiljadepetstosedam 🙂
Ti znaš, Crvena Sonjo!
♥️
nisam dobar i pravo mi je odgovaro purpurni cvjet,meso purpurnog cvjeta
smjenjujes Sionka plime.ko da imas veliki mjesec pa donosi razne plime,na duze vrijeme. osto sam ti duzan za >>horizont<<,bravo, moj ukus 🙂
O svemu, u svemu biva Riječ.
Veličanstvenost dobrote moguće je vidjeti očima i osluhnuti uhom, gledajući pticu u letu.
Onda, kada sa šeširima na šarenoj dječijoj zvečki, nebroj ljudi, sa suzama čistim kao ledenice, bude se držao za ruke, progovorit će i meso purpurnog cvijeta Riječju koja gasi tišinu nepripadanja.
♥️
Nisi dobar na dnevnoj osnovi ili..?
Sviđa mi se to sa dužim plimama i (većim) velikim Mjesecom 🙂 Jeste, faze.
Hvala ti, drži se??♂️
Riječju koja gasi prazni nemir nepripadanja.
Lovice♥️