Forma

14 0 komentara

1. Zanimljivo (:

2. https://img.discogs.com/z_UiAo4RrL0SQMBNr_4RKSy9Ogo=/fit-in/587×600/filters:strip_icc():format(jpeg):mode_rgb():quality(90)/discogs-images/R-1645802-1303411599.jpeg.jpg

   Jel to? 🙂

3. Subjektivno, objektivno ne postoji – sve je subjektivno iz ljudske perspektive. Objektivno, subjektivnost je neminovna, samo je pitanje njenog (semantičkog) opsega. Zašto ja sve prevodim u jezik, nikad mi neće biti jasno. Ljudi prevode jezike, ja prevodim ‘u jezik’ (još uvijek mi pred očima živa slika lijevka iznad glave – jedna od boljih i ideja i slika koje imam).

4. Elsa Mars, kraljico fikcije 🙂
   Zadovoljstvo mi je.

   Бруте, управо то, Фибоначијев низ 🙂

5. Subjektivno, Posebnosti, govoriš iz ljudske perspektive.
   Subjektivno, pokušala sam govoriti iz položaja kao kad crtamo tlocrt. Isključivo ljudska perspektiva nije me interesovala. Sada.

   Objektivno postoji. Bog. To čak i subjektivno biće može sagledati subjektivnim načinima. Dakle, ne (samo) vjerovati, nego i sagledati.
   Nisam sigurna da je subjektivnost, u takvoj postavci, neminovna. Ne znam da li je Bog subjektivan, ali vjerujem da nije tako. Ovdje treba otići do same srži pojma subjektivnost. Da li je subjektivnost u potpunosti isključena samo ukoliko je svjesnost nesvjesna svoga identiteta, odvojenosti u postojanju? Mislim da to nije pravo značenje u kojem se treba određivati ovaj pojam. Mislim da je subjektivnost rob unutrašnjih predodžbi i projekcija i vjerujem da je kod Boga u potpunosti razbijena, jer nikada nije ni postojala. Mislim da je i kod čovjeka subjektivnost moguće razbijati, polako i strpljivo, ali do nivoa do kojeg čovjek zadržava svoju formu – čovjeka.

   I ja (laički) prevodim u jezik i zato mi, vjerovatno, i jeste blisko tvoje pisanje, ali i način na koji zapažaš i zapisuješ opaženo.

6. Nisam ciljano to nagovijestila, možda podsvjesno, ali je sad meni drago kad ti to napišeš, jer imaš sposobnost da sagledaš pravac i smjer kojima se kreću moje aluzije i da razviješ njihov narativni obim u svom punom kapacitetu. Ja nekad prekinem tj. napravim pauzu u tom razvoju misli, pa se, onda, opet vraćam na početnu  ideju kad uspijem da je rekontekstualiziram.

   Trebam pothitno uvesti neku restrikciju na riječ ‘zanimljivo’ i zamijeniti je nekom drugom: f a s c i n a n t n a mi je fuzija Lovicinog i tvog bloga upravo zbog vašeg međusobnog razumijevanja  – u posljednje mi vrijeme izrazito godi da odmaram oči posmatrajući prelijevanje ideja koje ‘rastu’ iz posta u post tražeći što jednostavniji izraz (gdje ima razumijevanja, nema puno riječi) i onda, kad  „iščiste“ formu – pogađaju suštinu. Nekad je, stvarno, dovoljna i samo jedna (lirska) slika.

   Znam da mi je komentar intelektualno trom i bapski, ali večeras imam jedino pretenziju na to da uživam u vašim postovima.

   :))

7. Zanimljvio da ces svugdje pronaci i susret se sa febonacci brojevima u stvarnom zivotu u formama..inace zlatne rezove, geometriju,omjere koristim kod anatomije za sketcheve u radovima..jedan od primjera,ova spirala me posjeti..sto mislis da li svako ima subjektivni dozivljaj objektivnosti..zar mislis da je Bogu potrebna objektivnost ili je samo nama potrebna? Da li je za tebe svemir veliki? Dosta od mene..objektivno i subjektivno ostavljam tebi i rari prije nego zakuham sa pitanjima ? ledeni pozdravi sa sjevera noiSy ?❄⭐

8. “Mi smo nebo moći Svojom sazdali, i Mi smo, uistinu, oni koji ga šire.” (Az-Zariyat, 47)

   Dakle, objektivno, opseg ne postoji.

   Stvarnost biva/konstantna promjena sukladno širenju nepostojanog opsega.

   (Šta li sam rekla? :-))

9. Posebnosti, -parametar- početna mjera, referentna pozicija. Čitam tvoj i Lovicin, komentar od Silence i Bruta i miješam to sa vrtlogom nekih svojih ranijih misli, za koje sada shvatih da sam ih mislila.

   Pa imamo tu ono što smo ti i ja razradile, mislim da je to ovdje baš bilo podsvjesno. Prevele smo, zapravo, psihologiju u matematiku i matematiku u psihologiju kroz dijalog o odnosu subjektivnog i objektivnog, ali uzimajući za mjeru parametar – početnu mjeru. Pa je tu Lovica, koja riječima objave potvrđuje da, objektivno, opseg ne postoji i indirektno odgovara na pitanje od Silence “Da li je (za tebe) svemir veliki?”, jer “Mi smo nebo moći Svojom sazdali, i Mi smo, uistinu, oni koji ga šire.” (Az-Zariyat, 47). Tu je i Brut, koji prepoznaje na slici geometrijski prikaz Fibonačijevog niza (ono što Silence naziva spiralom) na naslovnici Pink Floydovog albuma, pa se to veže sa Lovicinim primjećivanjem o širenju, ali i o “konstantnoj promjeni (stvarnosti) sukladno širenju nepostojanog opsega”. Pa se to veže uz Brutovu sliku i moju rečenicu u postu da subjektivno (psihološki?) svaka stvarnost počiva na opsegu, a znamo da ima više stvarnosti u jednoj, skupnoj, ultimativnoj Stvarnosti koja ne počiva na opsegu.

   Ispisano je u prilog suštinske saglasnosti i harmonije u temeljima ukupne nauke (sada smo se dotakli i matematike – geometrije i psihologije i logike i fizike) i prilog je tezi da je Boga moguće sagledati i unutar opsega jedne stvarnosti sa alatima samo te stvarnosti. Šta je, onda, zapravo nauka i ko je razdvaja od Parametra – početne mjere?

   Na tvoj drugi dio komentara rekla bih isto što je i Lovica rekla: Šta li sam rekla? 🙂
   Mi, koji volimo prevoditi u jezik, a vidiš koliko nas, mašala, ima, dokazujemo sa svojim različitim riječima i načinima kako se vrtimo oko istog Parametra gledajući, zadivljeno, u Njega. Kao roj, u toj Fibonačijevoj spirali bez opsega, svaka svjesnost sa svojim identitetom, ali gledajući u istu referentnu tačku koja nas okuplja, drži i sinhronizuje.

   Da, Lovica je tu, između ostalog, i da inspiriše. Lovica podsjeća na Inspiraciju 🙂 Ali i ti i svi koji se otvore i zapitaju o sinhronizaciji 🙂 Raskujmo oklope pojmova i ugledajmo prave.

   (vratiću se ovdje, jer sada privremeno potroših vrijeme za blog 🙂

10. Naravno da koristiš Jarčice, inače ne možeš “dobiti život” na crtežima. Zlatni rez, granica na zadnjoj trećini, onda korištenje broja 1,618 na gotovo svim monumentalnim građevinama starog doba, a i danas, na pojedinim..

    Da li svako (od ljudi) ima subjektivni doživljaj objektivnosti? Ima, ali sam isto tako sigurna da osjeća unutra da nešto nije ok. ukoliko taj subjektivni osjećaj objektivnosti nije u suglasju sa objektivno objektivnim. To je najlakše pratiti na temama pravedno/nepravedno ako smo jedan od subjekata radnje/situacije upravo mi sami. Znači, sigurna sam da se može raditi na usaglašavanju subjektivnog doživljaja objektivnog sa objektivno objektivnim i da se mogu postići prilično dobri rezultati.

    Mislim da je (jer to je nemoguće znati) Božija subjektivnost zapravo objektivnost, pa bi iz našeg položaja to bilo kao da Bog nema subjektivnost na način kako je mi poimamo. To je stvarno stanje -jeste-, referentno -jeste-, zato bi takva subjektivnost bila objektivnost. U takvoj je postavci pitanje “da li je Bogu potrebna objektivnost” retoričko pitanje, jer Bog jeste ultimativno Objektivno.

    Pomiluj ledeni Sjever, puno te pozdravljam Jarčice ??‍???‍♀️?

11. Lovice, Nepokretni Pokretač ♥️

    Rekla si ovo☄️

    Sad je nad mojom glavudžom 🙂

12. Zašto bi bilo jednostavno kad može komplicirano? 😀
    Subjektivno i objektivno su pojmovi koji opterećuju samo ograničeno/g dok za Neograničenog ta “dilema” ne postoji.
    Pitanje:
    Kako nešto ograničeno može pojmiti neograničeno pa i Neograničenog?
    Odgovor:
    Ograničeno!
    Pozdrav, mir i mahsuz selam svima koliko vas ovdje ima od sa osunčanog Dugog Otoka!hn. 🙂

13. Da, hadžija 🙂
    Osmijeh ti šaljem do Dugog Otoka 🙂

14. Alejkumu selam we rahmetullahi we berekatuhu :))

    …