Poravnanje

Ako ove sitne pahulje

izbjegnu ovaj otvoreni dlan,

ako ova masna slova

ostavim za kasnije

nerastopljena na usnama,

ako mislim nezavršene stvari

nekih davnih, nepoznatih ljudi

ako napustim veliko ako

i kažem glasno da se sruči srča,

bjehu srca u ogledalima

kucajuća

i bjehu riječi u morima

uzburkane

i bješe ptica na nebu

malena

što za sobom vozi vjetar

sama,

romantično ljupka

prva

sva od snage

neispunjenih želja

i polen koji sije

udišem

sa čudnovatim iglicama

u titrajućim kapljicama

pa sve stane

pričeka

naoštri

i pokrene

pahulje u vodu,

a slova u riječi:

Niz stepenice svoje siđi duboko.

PODIJELI NA
LinkedInPin It
vasionka
vasionka

...loyal...liar, big time...brutal...again brutal...love all kids, especially those with autistic disorder...love music, that mathematics of all the worlds...again loooooooove music...read, read and read even more...love to write...loooove to write poems&songs...tales...more tales...manicure nails, no, no, never...love to seek, seek big time...explore...love God...again love God, that greatest freak of all the times... odd fellow...love major guy in the underworld...love equinox...indeed love equinox...mmmmmmm, love blood, that knowledge thing...don't know how to love...love myself mostly and ouuuuuuuuuuuuuuu...love freaks...again love freaks...all freaks...hate to share bed with anyone but one...love one grandmother and her son...her son...her dead son...love men...mmmmmmmm, love men with attitude...love men with attitude again...love gracefully women...mmmmmm, muses...adore troubadour...love night...again love night...love light...hate order...hate paper money...love symbols...adore symbols...love frustration...love hard lesson...tatoo...mmmmmmmm, haaaaaard lesson...

Articles: 1304

5 0 komentara

  1. Kako vešto spojiš pesmu u nešto lepo i prepoznatljivo. Podseća me kao kad se sunce lagano promilja kroz izbušena drva. Ako je sneg slovo a slovo sneg…. neka nestane ako mora ali vraća se.
    Eto, znam da moja slika nije verovatno ni približna ovoj iz poeme ali svako čita na neki svoj način, pa i piše o tome.

  2. I pala je na otvoren dlan, nestala s toplinom bešumno. Kristali i sjaj što je jednom njima sjala nestali su. Bjelina kojom je prkosila boji i crnini nestala je u prozirnoj površini kapi. Na tom mjestu bjeline i staklene raskoši postala je prozirna kap, bezoblična i prazna. Na njenoj površini poput ogledala vidjeli su se odrazi drugih. Na mjestu njene filigranske posebnosti i krutosti sad stoji bezbojni fluid prilagodljiv svakoj posudi i površini. Umrla je pahulja, rodila se kap.
    Evo, samo ovo jer ne znam kud ću s ovim. Otkako su počele padati razmišljam o njima ali mi se ovo nigdje ne uklapa. Izvoli, možda se moje sa tvojim pahuljama slože ko slagalice..

  3. Zanimljivo mi je kako ste se oboje pozabavili pahuljicama. Eto, pozabavili ste se pahuljicama, a posljednja slika koju sam vidjela prije nego što sam počela da pišem ovo je pristizanje novih na nakupine snijega na granama zimzelena. Kako to negdje ostane u podtekstu .. 🙂

    Dovlitlj, bukvalistički sam ostavila snijeg da bude snijeg, a riječ da bude riječ (pahulja da bude pahulja, a slovo da bude slovo). Ali si se ti, izgleda zbog ovog topljenja riječi na usnama, uhvatio ove divne slike, kad je riječ topljiva kao snijeg. Iza snjega, kad se otopi, ostane voda, a iza riječi, kad se kaže, ostane .. ? :-)))

    Hvala ti Zlatna Izmaglice što si mi prinijela ogledalo te kapi. Sada smo se obe oglednule s dva kraja loptaste vode. Jesmo li vidjele usferene sebe ili trag oblika one druge?
    Lijep zapis, prilagodljiv svakoj posudi i površini ?

Leave a Reply