Večeras mi se piše. Oštro, na mekanom mesu iskopane misli, među ostavljenim brodovima. Na onome dijelu velikih mora što uvijek miruju i u kojima se da stanovati.
O svaki glas u horu okačen je lampion drugačijeg svjetla, sve do zagasitog. A teška platna na odorama prate sjenke i bivaju promijenjena njihovim stanjem. Histerična brzo zuje, pa ih trenje brzo potroši i spali u kvantnom ‘vidim te, ne vidim te’, a ona sa margina ljetnih popodneva kad se napokon ćuti, ta lebde. I njih je nemoguće zavezati, prevalili bi hiljade teških sidara sa svoga usuda da se dižu i isparavaju.
Ovaj dan je ostavljen kao potpuno isti dan i ne mislim ništa o tome. Osim što bi u njemu moglo biti tople mahovine da se na njoj leži, vlažnih kolača s diskretnim prisustvom cimeta i neke snažne muzike, recimo Holstovih Planeta. A kad bi drveće moglo svirati na frekvencijama koje čujem..
Recimo da ću sada pokušati opisati boje. Zelena je tajna, plava je otvaranje. Crna je čuvar, bijela je strahopoštovanje. Smeđa je toplina, a ljubičasta samodovoljnost. Ružičasta je dodir, žuta snaga, crvena je um. Lila je mir, a ona boja koje nema.. trebalo bi biti da je neshvaćena.
Večeras mi se piše i o biljkama, koje često zamišljam kako bujaju i otimaju ovaj komad tla u vasioni od njegovih isušitelja. Kako izdišu vazduh i prave maglu kojom ponovo mogu slobodno lebditi priče, ispočetka. Za neki pročišćen gen, vjerujući i odvažan. Bos, goloruk i pametan.
Ustvari, zamišljam kako bilje stiže do svakoga sata na ovome svijetu i s užitkom ga stišće, lomi, ubija. Uzima dušu tom izmišljenom vremenu.
I šta bih to još vidjela tamo, u tim građevinama pod čije bi svodove mogla stati stvarna neba sa stvarnom kišom i grmljavinom. Vidjela bih bal, veličanstveni bal u kojem nema parova. Igru mnoštva, univerzalne naklonosti za svaku dušu koja bi se tu obrela.
Bijeli lotosi zahvalno bi se odrekli svojih latica za tu priliku.
Tako nešto veliko diše.
Kakav bi to bio bal✨✨✨✨✨
Lijepo je vasionka <3
Na kojem bi sigurno tebe srela, crvenokosa Sonja ✨?♀️
Čitateljko♥️
Mota mi se ideja sad..zamisli da si snimila ovaj tekst kao audio zapis gdje zaista sapuces dok izgovaras sve napisano, onako za nas slusatelje mozda bi nas bacilo u drugu dimenziju ili u ekstaticno stanje dok bi te slusali..meni je ova od boljih u Top, nesto vanvremenski i totalno Ti ??
Zanimljvo ?
Što bi moglo značiti da si ovo šaputanje, ali vlastitim glasom, čula u svojoj glavi. To i jeste jedna od draži čitanja.
Hvala ti Jarčice, drago mi je??♀️?
Zabavih se ja tražeći boju koja nedostaje 🙂
Biće da je ima i u meni jedan slap…
Fino šapućeš u bijela jedra. S vrhova im krilata djeca iz malih ibrika razlijevaju boje, a dah nečega velikog, neprimjetno, daleko od obala otiskuje barku…
“Vidjela bih bal, veličanstveni bal u kojem nema parova. Igru mnoštva, univerzalne naklonosti za svaku dušu koja bi se tu obrela.
Bijeli lotosi zahvalno bi se odrekli svojih latica za tu priliku.” – ovo je slika vrlo moćna, a mogli smo je u fragmentima vidjeti tu i tamo gdje nevolja izbriše identitete i gdje postane podjednako bitna svaka duša koja se tu obrela.
Vasionko <3
Ja ovdje vidim “love of cartography” googlaj ljubav kartografije 🙂
Tu je ta boja, izvjesno je, samo je neshvaćena 🙂 Da, ima je (i) u tebi, sigurna sam, vidiš kako si ljepo odabala i naglasila monente. Volim posvećene ljude onome što rade ili misle u datom momentu, pa ga iskoriste u optimumu♥️ To je tako lijepa osobina. Odživjeti trenutak potpuno.
I onda, nov si kvalitet dala mome shvatanju ovdje.. Da, nevolja ima takav ogroman potencijal, pa i patnja, kao svrhovito slivanje rukavaca iskustava u isti tok. Ujedinjenost, proždiranje ometajućih detalja i banalnosti zbog kojih odvojeni identiteti u nedovoljnoj iskustvenoj nevolji (nevolji na kašičicu) znaju, ustvari, puno propatiti. Na kraju.
(iskomplikovala sam ovdje, ali ti ćeš potpuno shvatiti ✨)
Brute, to bi se moglo s uživanjem preslušati. Čula sam sinoć nekoliko taktova, veoma zanimljivo, hvala ti.
Što se tiče guglanja na maternjem, evo koji sam rezulat dobila, hehe: http://hrcak.srce.hr/file/89917
vau, vasionka! kakvo pitko pisanje. predivno!
Dobar!!
Mefisto, Burekblog 🙂
mašta plus sposobnost, veliki zagrljaj Vasionko!
Stara Kosti, zadovoljstvo je moje 🙂
E ovo je baš nešto ❤.
Nešto je i ta tačka iza srca ?♀️✨
Drago mi je Zlatna Izmaglice 🙂
A primijetila si? ?onda znaš i koje je boje.
Naravno ? Ali ne, ne znam koje je boje. Nisam odgonetnula ni svoju..
Zlatne.
Hehe, očigledno ?✨
Nisam dobar đak kad je očigledno u pitanju 🙂