Ima tome nekoliko godina, na to pitanje dobila sam zanimljiv odgovor. Kaže: Nisam zainteresovan da razmatram konstrukte služeći se vrlinom kao vrijednosnim kriterijem, to mi tupi oštrinu.
– Je li istupilo moju?
– Ma, to kod tebe.. Ti si puno toga činjeničnog nabacala, pa špekulišes.
– Čekaj, je li je istupilo ili nije?
– Dobro, imala si i ovakvo iskustvo, pa ti nije problem biti brza.
Gdje se smišlja, a gdje je to nemoguće? Šta ima siroviju snagu, veću silu – tama ili bljesak?
U tami izmišljam, ususret bljesku je to nemoguće jer fizički boli. Ne mogu ophrvati tu količinu sile da bi se uopšte pojavili oblici.
Neka tama ovdje bude i fizičko-spoljna i unutrašnja, bljesak takođe. Procesi se, bilo s ove, bilo s one strane, identično odvijaju.
Onda sam prvo pokušala očistiti razmatranje o o š t r i n i od estetsko-vrijednosnog sadržaja. Zašto bih vrlinu vezala uz bljesak, a izostanak iste uz tamu? Pokušavala sam i to je bilo nemoguće, pa sam zadugo ostavila tu stvar nezavršenom. Nedavno mi je došlo da misaono prigrlim tu predodžbu kao prirodnu i činjeničnu, da u nju nemam dileme jer je tu s razlogom. Posmatrajući tako, s a d r ž a j je ono što determiniše.
U tami nema sadržaja, a svaki prostor treba ispuniti, to je determinanta svjesnosti. Onda lako vučem iz sebe i izmišljam. Pod bljeskom je nalet sadržaja kojeg ne mogu obraditi, i sve što činim je da, prvo, pokušam izdržati, a onda se i navići na to stanje. Ne znam šta može biti iza, kada je mogućnost obrade tog procesa u pitanju.
Posmatrajući ovako, logično je zaključiti da je tama moje subjektivno, a bljesak objektivno. A onda, odakle potiče vrlina i kako utiče na o š t r i n u, što je bila postavka moga poznanika? Vrline ima u mome subjektivnom, ali je ja brusim i dorađujem crpeći iz vanjskog izvora, to je neosporno. Uporedo s tim procesom, izmišljeni oblici izranjaju u tami i neću tu misaono sužavati prostor – oni mogu biti izmišljeni, smišljeni, mogu dolaziti poput gostiju, prolaziti i ostavljati tragove. Biti pod bljeskom je sama suština o š t r i n e, to je fokusiran snop i vrijednosno-vrlinskog i istinitog. Pod tom oštrinom je gotovo nemoguće biti oštar, jer niti se mogu izmišljati konstrukti, niti se mogu sagledati svi džepovi i sve determinante istine.
Dajte mi da izmišljam i dobro ću to raditi. Dajte mi da zapisujem goli s a d r ž a j i neću to moći učiniti.
Istina je unaprijed odvijena priča, a ja sam uvijek na jednoj njenoj tačci.
napisah komentar a konekcija ga zeznu 😀
tama jeste tvoje subjektivno, to što ne rezonuješ ništa u tami, ne znači da prostor nije ispunjen… s druge strane, bljesak nije tvoje objektivno, on predstavlja samo sjenu realnosti, s obzirom da je to samo BLJESAK, on nije dovoljan da osvijetli kompletnu istinu
Tesko je citat, al je pravo dobro!
ni mladjeg lica ni starijih rijeci,sionka 🙂 znam li ovoga ?
Izazvala si mi puno asocijacija:
Kafka i rijeci – krivica pociva u cinjenici postojanja,
zatim chiaroscuro
pa slika koja me podsjetila na neki davni cudan san i ta zlatna kisa iz neke moje spontane vizije…
Rekla bih, nigdje veze:) a dodirujemo mozda tu istu tacku na kojoj stojis ili se klatis i igras sa odbljescima sjena…
“Istina je unaprijed odvijena priča, a ja sam uvijek na jednoj njenoj tačci.” Slažem se. Svi problemi, izgleda, proizilaze iz toga da “tačku Istine” zamijenimo za “Istinu”. S obzirom, da svaka “priča” ima svoje pluseve i minuse, čitaj “istine” i “neistine” stvarni problem je kada “tačku Istine” koja je “neistina” uzmeš kao “Istinu”. Da nas Allah sačuva toga!
Ovo sa bljeskom i tamom meni je treptaj oka. Meni tako nekad spoznaja djeluje. U tami je sve sadržano, koliko mi vidimo i koliko nam se osvijetli vidomo. To što ne vidimo ne znači da nije tu. Eto, ja sam to pročitala❤
Rezonujem u tami itekako Sfumi, ali smišljam, izmišljam i zapisujem tragove. Prostor tame je subjektivno ispunjen, ali djeluje jalovo i prazno u odnosu na sadržaj bljeska, koji je objektivni sadržaj. Bljesak može biti i iznutra, kao što tama može biti spolja. I obrnuto.
Da, bljesak ni slučajno nije m o j e objektivno, a onda si u pravu.. Bljesak je sjena Objektivnog i tačno, taj snop nije dovoljan da osvijetli kompletnu istinu iako je i kao takav težak za, prvo podnijeti, a onda i donekle obraditi.
Gost_6733, drago mi je 🙂
Veliki, razbacuješ se riječima. Galantno, galantno 🙂
Da, mogao bi ga znati. Henry Rollins, ZG 😉
Interesantno Srećo (krenula sam da napišem Mirnoćo, vuče me da ti se tako obraćam).
Kafka, Kafka.. Moraću o tome još promisliti, ima neka snažna veza koju ti podsvjesno uviđaš, a ja to sada ne vidim.
Sklona sam povezivanju, posebno misaonom preskakanju. Stoga je sve s vezom. Ako ti je blizak ovaj ili bilo koji drugi tekst, uvijek postoji razlog.
Teoretičaru, potpuno, potpuno u srž! To mi je izazvalo zadovoljstvo 🙂
Amin i.. Hvala ti.
“U tami je sve sadržano, koliko mi vidimo i koliko nam se osvijetli vidimo” – Toranska postavka Zlatna Izmaglice, intrigantno mi je sada ovo. Po toj je postavci svjetlo medij, a ne sadržaj. Ja sam potpuno drugačijeg stanovišta, no to je sada manje bitno.
?
“Na nepravilno formulirano pitanje i točan odgovor navodi me na pogrešan zaključak!”
Tama i bljesak?, usporedivo je sa šutnja i vrisak!
“Uživati je moguće samo u dokučivom dok je beskrajno uživanje moguće jedino u nedokučivom!”
Hajd’ uživaj u Svjetlu, . . .!, hn. 🙂
To je fizika, biologija ili već… Zemlja se okrene prema Suncu, pa je svjetlo. Da stoji u mjestu, da se ne kreće, da Sunca nema, je l je ne bi bilo, ili bi bila drugačija….ili je soba, ako ugasiš svjetlo je l i namještaj nestane. Pa je lobanja u kojoj je mozak u vječnom mraku, a gleda u tolike boje svjetlom kojem se okrene…. Neću više…
“Uživati je moguće samo u dokučivom dok je beskrajno uživanje moguće jedino u nedokučivom!”
Hvala hadžija, divna želja. I ti uživaj u Svjetlu 🙂
U vezi sa sobom i namještajem, na primjer, interesantna su sljedeća dva načina:
– ne postoji tvrdoća namještaja (sve je sastavljeno od materije – naučno prevaziđeno), jer je to samo odnos sila u poljima (Teorija svega, Teorija polja – naučno aktuelno) i
– zapravo, mi uopšte ne znamo da li namještaj postoji u mraku, jer tada leprikorni mogu nastupiti sa svojim aktivnostima (fantazija, hehe ??♂️).
Gore sam se i zezala i nisam, ali si mi dala ideju da zapišem par rečenica o tome zašto svjetlo nije medij nego sadržaj. Nadam se da ću imati koncentracije i fokusa za skroman esejčić.
♥️
Pratit ću sa zanimanjem esej. ne mogu obujmiti Svjetlo, a svaki sadržaj kao da mogu.
🙂
Vidjećemo šta će od toga ispasti, a, evo, vidim da mi nisi uskratila tremu pred tim zadatkom, hehe 🙂
(kada te gledam u sebi, gledam te snažno zagledanu u svjetlo. prvo pomalo ipak iznenađenu silinom, ali nikad toliko da bi ustuknula. a onda, onda te vidim kao provodnik. ja nemam taj kvalitet provodnika, to mi je jasno. to je zbog tvojih intenzivnih osjećaja putem kojih, zapravo, spoznaješ, pa i saznaješ.)
Ma šta ti je, nije to trema, to je čar raskrivanja velova 🙂
Ako bih ja tebe opisala kako te vidim u sebi, onda bi to bila planina, ne zbog veličine, nego zbog toga što one zemlju drže stabilnom.
🙂
Hehe, pa jeste, ne kanim se voljno izmaći iz svoje ose, pa sad kako bude biće. Još ako koga mogu pridržati s vremena na vrijeme, da tu osu dodatno osvrhovim. Mislim da sam daleko u traganjima i skretanjima išla, pa sam je možda i zaslužila kopajući i vraćajući se, a definitivno me prošla želja da je sama sebi izbijam. Svako je mjesto dobro mjesto, ali svakom tom mjestu treba sunca, iluminacije i inspiracije.
Budi sunce nad mojom planinom, a ja ti nudim odmor, da se na neki period spustiš kad ti u jezgro ulaze energije koje su gladne besmislom i jedu, a ti se po milioniti put pitaš zašto odmažu i sebi i drugima ♥️
Finu si mi sliku naslikala, @vasionka. Hvala ti. Ako bih bila sunce, onda bih zasigurno uživala da se odmaram u granju stoljetnih stabala, osluškujući huk vjetra što pronosi spomen o starosti vremena…
Pogled na daleke vrhove obasjane suncem zasigurno je lijep prizor. I lijepa je čežnja koju izmami. Fino 🙂
?♀️♥️