Što je za druge zlo, za nas je..

12 0 komentara

1. Glas nije (večernji) list(ić), glas je avaz.

2. tacka 4 je model idealne vlasti ( ciji li? ne da mi se da se sjetim ) mislim da ce to ostati samo pusta zelja..

   Tacka tri mislim da je izvodiva i najprakticnija… iako ni rijec nauke kod nas nema neki znacaj u smislu autoriteta…

   tehnokratski komunizam ( ako je tako ispravno to nazvati ) bi mozda mogao da uredi stvari..

3. resenje od tih tacki,pa niti jedna.
   negde sam procitao da je narod(svaki)konjstvo,bas tako napisano.
   a ovaj konj je lipso i na izdisaju, i takav kakav je moja krv,kad bih umro kraj tog konja.da mi je dan doziviti,videti nasmijane ljude ulicom ako ne gradom.
   makar jedan dan,i tu noc odmah kad bih otisao sa dunjaluka.
   ali to haman necu videti,doziviti.treba nesto kao hepek radosti/srece,pa
   da udari ko grom i svi nasmijani.takav hepek treba napraviti il ti izumit …

4. rješenje broj 2:

   https://youtu.be/KMu_LEMBRTU?t=1006

   😀

5. Smijeniti narod i vratiti narod:), ne vjerujem da bi puno pomoglo isto kao sto ne vjerujem da bi npr. jedan posten i iskren covjek (ako takav uopste postoji) mogao upravljati masom (blazi izraz) kakva je kod nas.
   Ne znam ni da li nam uospte treba takav covjek jer sve dok nesto sami ne promijenimo u nasim zivotima, nece se nista mijenjati ni na nekom vecem nivou.
   A roboti glasaci me asociraju na one koji se odluce dati svoj glas, ne svi ali vecina da.

6. Brute, Brute, uspješan aforizam na nekoliko nivoa. Veoma ?
   Dorada na jednom od njih, nivou očiglednosti, pisala bi se ovako:

   Glas (srpske) nije (večernji) list(ić), glas je avaz.

7. Legal, da bi tačka 3. bila izvodljiva u našim uslovima, sve tačke ne bi trebalo shvatati kao pojedinačne i odvojene opcije pet različitih rješenja, nego kao korake u procesu.
   Tehnokratske vlade u visoko građanski disciplinovanim političkim sistemima su zlo uniformnosti i centralizacije, a nama bi, kako ja to sada vidim, ta 4 godineX4puta vladavina tehnokratske vlade uvela prijeko potreban red i disciplinu. Sada, kako brzo i efikasno doći do tog cilja bez privremene suspenzije (na 16 godina) demokratskih prava naroda? Ja ne vidim načina, zato i Kafkanski i Orvelovski predlažem smjenjivanje naroda i glasanje robota. Zaista mislim da je naš paradoks toliko težak.

   Tekstu treba oštro upozorenje: Ovo nije zagovaranje takvog procesa, ovo je puna slika dubine izostanka naše građanske/civilne discipline i reda.

8. Sfumato, kad se na tom snimku prestanemo smijati, to će biti pokazatelj da smo ušli u zrelost. I to samo ušli.

   Empatičan Duh Beli ?, slažem se sa tobom. Lijepo preneseno na papir/zaslon. Da, živost i akcija našeg naroda je na izdisaju, a većina naroda, i ono što je fizički uspjelo ostati živo, psihički i motivaciono gotovo ubijeno. I istina je – nije naš narod kriv za tu ubijenost, to je i više nego objektivno mjerljivo. A ponovo, Beli, nema našem narodu ko, osim on sam sebi. I to poboljšanje, taj proges mora doći što prije. Već smo praktično iza tačke u kojoj je poboljšanje trebalo (konačno) doći.

   Ima u ovome konstruktu još jedna činjenica: Šta je taj tvoj svenarodni osmijeh? Da li osmijeh na licu osvane nakon ličnog postignuća, kao nagrada za lični trud i napor ili takav osmijeh može doći i ‘spletom okolnosti’, poklonom Proviđenja? Ja bih da se i iza toga dana nastavimo osmjehivati, a toga nema bez osmijeha kao rezultata vlastitog truda i rada.

   No, u pravu si. Tekst je užasno restriktivan spram objektivnog stradanja našeg naroda. Restriktivan i hladan.

9. Srećo, čini mi se da si ti jedina shvatila tekst kao proces, a ne odvojena rješenja i drago mi je zbog toga.

   U gornjim komentarima sam dosta toga navela, a referiše se i na odgovor tebi. Imam jedan dodatak: oni koji imaju uslove da rade na sebi, baš oni i intelektualno i obrazovno potentniji, imovno potentniji na kraju krajeva, baš kod većine njih ovaj rad je na najnižem nivou. ‘Mali’ bosanskohercegovački čovjek svaki dan vodi borbu za opstanak, nemoguće je zahtijevati veći napor od toga. Želim reći da, formalno rečeno, naši najbolji pojedinci najviše izdaju opšti interes našeg društva.

10. @vasionka 🙂

11. Mozda bi za pocetak, mnogo laske i postenije bilo, nekom visokom sudskom i pravnom instancom dokinuti konstitutivnost naroda. Da jednostavno svi gradjani budu ravnopravni na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine. Da jednostavno svako ko je rodjen u Bosni i Hercegovini, i ima bosanskohercegovacko drzavljanstvo, ima pravo da bira, i da bude biran, na cjelokupnoj teritoriji Bosne i Hercegovine.
    Takvo sto ce se morati desiti prije ili kasnije, jer sistem konstitutivnih naroda u svojoj osnovi je neposten i nedemokratski, bolje reci, diskriminatorski, a kao takav ne moze pripadati modernoj Europi.
    Mjesto Bosne i Hercegovine je u modernoj Europi, prije ili kasnije.

12. Vječita dilema: Odakle se, zapravo, efikasno i efektivno mijenja, s vrha ili odozdo? Nisam pragmatista, ne nalazim u toj ‘religiji realnog’ novoga iskoraka u bolje, a najčešće pronalazim upravo suprotno – loše. I slažem se, konstitutivnost naroda na način kako se primjenjuje u Bosni i Hercegovini, gdje se etnički odlučuje (ili imenuje po tom principu) u svim, SVIM stubovima vlasti, i zakonodavnoj i izvršnoj i sudskoj je i terorijski i praktično suspenzija demokratije i volje građana.

    Da, Katrane, mogli bismo prvo krenuti upravo sa tim. Decentalizacija moći odlučivanja je poželjna, ali je ne trebamo prepustiti u ruke etničkog, nego, npr., strogo prirodno regionalnog. Mnoge naše sredine van jednoetnički zaokruženih centara pate, princip solidarnosti i vizije ujednačenog razvoja u raspodjeli prihoda potpuno izostaje. A onda, onda bi zaista, kako ja na to gledam, mnoga upravljačka pitanja trebalo strogo tehnokratisati – pitanja evroatlantskih integracija trebalo bi izmjestiti na teren stroge tehnike, tehničkih pitanja, jer ona to i jesu s obzirom da je davno postignuta i ratifikacijama ovjerena politička volja za to. Kaznenu politiku kada je zaštita životne okoline u pitanju trebalo bi višestruko pooštriti i biti nemilosrdan u njenoj primjeni – od bacanja papirića na ulicu do prečišćavanja vazduha u većim industrijskim sistemima, kazne bi trebale biti drakonske. Možda bi trebalo razmisliti i o visokim novčanim kaznama za neopravdan izostanak glasanja građanina na izborima.
    Mnogo je tih tehnokratskih mjera koje bi u ovom našem polu-pretpolitičkom vremenu bile korisne.