sve je u silama odluke
one se bore u kaplji vode
strašne sile: ostati ili otići u novo
prijatelju,
neka ove riječi povuku planete na tvoju stranu
uvijek a bilo gdje, i to je jedini znak prostora
hrvamo se s neobjašnjivim
poneko polagano i mazno, gotovo ljubavnički
poneko otvoreno i strasno, psujući
a neko posmatra i čeka
ustuknuvši od ogledanja u zaboravu
nekoga gurnu s litice i on ode u let
a neko skoči, i ode u pad
sve između je fino tkanje namjere, prostora i discipline
prijatelju,
očiglednosti zahtijevaju da budu zadovoljene i poštovane
ne zaboravi to
gdje je svijest, tu je neminovno stanište kulture
jedna slavi Postanke
druga slavi Nestanke
i nije mir između kad se one sukobe
podjednakih snaga
nego kad se osjećajem vapi da Počeci nastave
a to je tako malo
zato neki pokreti bivaju dosanjani
i neke misli iz vremešnih knjiga bivaju dovršene u nijemosti čitatelja;
obilja većeg ja ne vidjeh
od puteva između trenutaka
na kraju ovog pisma,
pod sferama svakorodnog svjetla
što ga nijansiramo kvalitetom naših trenutaka,
želim ti reći da milujem tvoje postojanje
i to je ono čime jedino
u tebe mogu ući
“želim ti reći da milujem tvoje postojanje
i to je ono čime jedino
u tebe mogu ući”
<3
Vasionka zna koristiti riječi, volim tvoj blog. 🙂
“obilja većeg ja ne vidjeh
od puteva između trenutaka”
🙂
Pomalo mi je previše intelektualno, al sviđa mi se. Pogotovo ovo na kraju. Fina metafora za reć nekome da ga voliš.
Mamita ga ukomponuje uvijek vanvremenski, intresantan odabir kljuca ??
mahanje sa obale,sionko 🙂
Opšta ljubav, Lovice ♥️
I ja bih to izdvojila Čitateljko, hvala ti 🙂
Drago mi je, Tvorničar 🙂
Heeej, Jarčice ?♀️✨
I ja sam uskoro na obali, uživaj Veliki 🙂