Stupovi su nastali od vojnika
i danas ih je na svim stranama Zemlje,
a ja tražim mladića
s kojim sam se probudila
u izboranoj pustinji
da ga i ovaj put pokušam nagovarati
da gradimo lukove
i providne svodove
nad mjestima gdje su ljudima
i nama,
posebno nama,
podrezana krila
do korijena.
To je najstarija slika
koje se sjećam
do sada,
to je,
ako svoj ljudski položaj zanemarim,
nešto što dolazi
i za što se spremam.
Jer nema jačeg od početka
na nepoznatom tlu,
u nepoznatom tijelu,
pod nepoznatim nebom
i s nepoznatim bolom,
a nepromijenjenom ljubavlju.
Ko si,
znam da si blizu,
i kako odjednom pišeš po svitku
na širokom panju
što ga u pustinji nema?
I što me ne vidiš,
a završili smo ovdje sami,
kao sestra, što se navići na brata mora
i brat, što treba uvidjeti da postoji sestra?
Simboli koje pišeš
ne interesuju me više,
sve o simbolima znam,
zauvijek nedovoljno.
Oni su ono što ti
u njih utiskuješ,
a tebe se sjećam
življe nego sebe.
Da li sam tu rođena kao duh,
nevidljiva, zalutala, nekako zaboravljena?
Zašto ništa ne tražim
osim da se uvjerim
da, evo, postojim.
Zgodan neki duh 😀 I neugodno pametan 😀
Neka postojiš na blogger.ba pa da moremo čitat ovakve tekstove!
postojala ti meni sto godina 🙂
Četiri_cifre, ne snalazim se s ovim. Ako treba nadugo i naširoko o temi, tu se snalazim 🙂
Tvorničar, 🙂
Kuuler, samo sto da postojim!? Od tebe, znači, redukcije na postojanje. Dobro, dobro :-)))
digresija vezena za prethodne komentare 😀
https://www.youtube.com/watch?v=HJk2wJ2gJCE
s posebnim osvrtom na:
https://youtu.be/HJk2wJ2gJCE?t=110
😀
Možda bi i bilo nešto od tog Fury Roada, da ima bijesa; ili, da ga je ikad zapravo i bilo 🙂
Heej Sfumato, drago mi je što si tu, ostani dobar 🙂