U 03:03 sam jednostavno počela misliti da negdje ovdje postoji zapleteno kolo događaja što se drže na okupu veoma jakim silama. Zvučalo je poznato i osjećalo se kao takvo. Najsličnije knedli, tom čepu što zatvori disajne organe u sasvim redovnoj situaciji. Odgovor nepoznat. Zašto?
Razmotrila sam vrijednost trenutaka u kojima mirujem. “Ne radim ništa” – to je osuđujuća krilatica za programiranje čovjeka na rasipanje u krivicu.
Žureći, čovjek ne vidi svoja klupka, koloplete svojega trajanja u događajima. Vrijeme se ne mjeri satom. Sada, ta su klupka, posebno ovo, veoma zahtjevna za odmotavanje. Da bih upoznala svoje pravo trajanje. Mogu rizikovati i progutati ga, sklona sam tome.
Smrt nije devalvirana, ona je i precijenjena i pogrešno ocijenjena. Ne znači to i nema ekskluzivitet na samo jedanput. Gledam kako ljudi umiru svakodnevno i slavim kada vidim da se bude usavršeniji. Neki se jednostavno ne prate, u nevjerici zbog svoga sjaja sporije koračaju za sobom i naposlijetku odustanu, dijeleći se na dvoje, ili nekoliko dijelova. Gdje nastavljaju biti svi ti ljudi?
Znam da na svome jezeru stvaram koncentrične krugove i znam da svako takvo jezero ima svoje posmatrače. Sada, proizvodimo i posmatramo i proizvode i posmatraju i sve se to premrežava u ukupan način zajedničkog disanja. Ja ovako pronalazim tačku svoga disanja, gutajući, a onda strpljivo i, nadam se, pažljivo – varim.
Riječi sjećanja imaju spomenare, a bića sjećanja imaju spomenike. Da me sada interesuje igra riječi i značenja, rekla bih da su nadgrobni spomenici pod zemljom. No, u zbilji nema forme, ali ima gustoće. Neko je mjesto naseljeno ili nije. Mi naseljavamo univerzum događajima, često nesvjesni da je gotovo nebitno da li smo njihov početak, malena tačka u viru ili njihov kraj.
Specifična gustina događaja ovisna je o stanju učesnika, a svako ima svoju zvijezdu, svoje porijeklo.
Good piece of writing. Nekako tako je kako si napisala. Ili bi moglo biti. Ili je bilo…
Draga Vasionka, otkucaji srca su mi se smirili dok čitam. Utječeš li tako na ostale, pitam se. Možda, samo, da pišeš češće.
Da, mi popunjavamo svemir svojim događajima, i gustina ovisi o broju učesnika.
Hvala Teoretičaru. Možda; kao mogućnost, ne kao sumnja 🙂
Interesantno Čitateljko 🙂
Potrudiću se, ali to uglavnom ne ide tako.
Tvorničar 🙂
ρ = doživljajnost
…………….. U ovoj tacki razmisljanja sklon sam povjerovati,i vjerujem,da ljudska civilizacija nije nastala jednim izvorom.Dakle,ubijedjen sam da je civilizacija zemlje divergentna zahvaljujuci razlicitim korijenima nastajanja i da nista ne mijenja tezu ,i ubjedjenja,ako kazemo da je Stvoritelj realizator svih nas.Jeste ali…razlicitim vidovima svog ostvarenja.Netko je nastao od majmuna a netko od sofisticirane geneologije duha kojim je izvajan covjek.Nemam namjeru da detaljno obrazlazem tvrdnju vec je unosim samo kao vid za obnevidjenje. Toliko je taj covjek ahlakovog bivanja i duhovne geneologije ponizen i obespravljenog od majmunske vrste koji je evolucijom objasnjen zlom koji opstaje vrstom da ga nisi mogao vidjeti,ni danas ga ne mozes vidjeti,od mnostva onih koji su brinuli brigu tog covjeka sto ni danas ne zna sta ga snadje do uzdaha…od nemila do nedraga …sinko. Zauzvrat mu daju muziku koju su psiholoskom metodom pristavili da je hudnik ispija dok dahom je.I to je ,haman,sve. Ne zna se sta je gore po tog covjeka duhovne geneologije,tajna i mistika gore i njena moc koja boguje u covjeku ili znanost vladanja u ime covjeka koja boguje covjekom…ne zna se sta je veci uzas kojim se mjeri covjek.
Prikljucit cu se – oaza!
ovo je odlično, mora se pohvaliti. za razliku od drugih tvojih tekstova koji su uglavnom trazenje ovo je s vremena na vrijeme prijeko potrebna sinteza nadjenog, zastoj i kratki pogled iza u tacku u kojoj se traženo i nadjeno, uvijek privremeno, presjecaju
pozdravljam 🙂
Rara, zanimljiva definicija gustoće 🙂
Halide, lijepo što si svoje uvide podijelio sa nama.
Gost_6871, asocijativno – pustinja 🙂
Goste, al, pozdravljam također 🙂
Ambiciozno.
Šta definicija, rješenje!(Zaboravila sam samo dodati … = doživljajnost kilograma po metru kubnom 😉 )
Hehe, da, zaista je rješenje! 🙂
Raro, naklon 🙂
Nista ja sa vama ne dijelim niti cu da dijelim jer me ,naprosto,nema u vama kao sto me nema ni medju vama.Ovaj moj upis je samo zahvaljujuci vasim bilboardima okacenih ovim sokacima bas kao oni sirotani robske zasicenosti koje povjesa Pompej slavodobitno obznanjujuci pobjedu nad Spartakusom. To i nista vise (h.d)
Može i tako Halide 🙂