svakog puta
iz istog trenutka
dobijem drugačije koordinate
naseljavanja
skoro da me ne ostane
rasplinutog
po značenjima
kad me šalju
biram oblik
gdje se krijem
ostajem,
pod banalnošću
podrazumijevanja
svakog puta
kao prostor
(jer vremena nema),
u značenju svakom
srećem parazite
pojmova
jedu ljubav
pitajuć se
šta je ona
mene nema
mene nema
da ima kraja
svakog puta
iz istog trenutka
dobijem drugačije koordinate
naseljavanja
super je zadnja strofa.
🙂
ja sam svoj SF dobio 🙂 vrhunski !
Hahahahaha?? Drago mi je, hvala 🙂