nadirali su pjesnici
u broju glava
kao pjena narasla u kovitlacu
slučajnosti nadmašte Jednog,
i među njima moj Raspućin
smršao,
u starca ostario
što ga vijekovima takvog napuštaju i zatiču.
sinoć sam kroz redove molila
oštra slova nedostajanja i zavjeta
od kojih se mladost topi
a volja sapliće i, puzeći, kopni,
da budeš srećan
od moje polovice koliko On da zagrabi
jer stradaš nad sumnjivim knjigama,
u surovim i obijesnim njihovim svjetovima.
do prije dvanaest godina
bio si hiljadu devetsto osamdeset i treće,
veličanstveno širok
u ovome malom samo.
sada vrijeme više sinhronizovano nije
i ja se, kao obećana tvoja,
moja ptico
nalazim na pramjestu svome
da te snažnog u vremenu
pustim u let.
http://radio074.blogger.ba/