magla je crno primila kao boju
krvi što se skorila
na ivicama uzdignuto stoje koplja
dobro poznatog našega
izgubljeni, odmetnuti i zaboravljeni
zabranjene veze provlače
kroz obode naše magle
čovjek
ne znajući,
uspostavlja neuspostavljeno
poslije tajnog prologa,
biješe to u doba jakih
kada se slabost pobunila
u prirodi svoje vrijednosti:
ona nije mogla prva ubiti
i nije mogla dugo izdržati
prihvatanje sudbine
pored jakih očeva
i voljenih majki
stasali su sinovi
drugačijih šaka
predajem se u povjerenje vremenu
i svojoj slabosti pored vatre i koplja
kojeg ću rijetko koristiti,
predajem se točku
što u glavi vrti
da bi desetinama hiljada godina kasnije
pod rimskim bojnim kolima
lomio kosti naroda,
a dvije hiljade godina kasnije
okretao na sebi šareni cirkus
sa neonima
i danas, na obodima magle
uspravno stoje šiljasta koplja
našeg sigurnog svijeta
nije još došlo do zadnjeg poglavlja
iako i dalje postoje oni koji u to vjeruju
prva je slabost postala sila
pa vojske za ubice ubijaju
krv je i dalje crna kad se skori
pod nebom koje je starije
nego što nam se čini
dobra !
Jako dobro.
Veliki, Tvorničar, slažem se, hahahahaha ?