U dolini Drine i Ćehotine
dvije hiljade devetnaeste,
četvrtoga maja,
okamenila se
i bojama proživila
jedna stopa
čudnovatog diva.
Zeleni od drveća
i upornoga bilja
otkrila se crvena
prkosna i snažna,
što se uvijek uliva
na počecima krajeva
i u sredini
vremenskoga toka.
Reci,
smrti nema
i reci,
da su na mliječnome kamenu
i tirkizna i zlatna;
sunčeva prašina
i kraljevina sjećanja
veličanstvenoga.
Ako staneš posred stope
svoga diva,
opran od tvari
nanesenih vjetrovima,
ako staneš i oćutiš
pred koritom krajnje tačke
šaptaće ti za ramenima
vojske u cvjetovima.
Reći će ti
da se uspraviš polako,
pa će te probuđenog
povući silno i naglo
nad šume zelene,
majske,
što dolaze
i što jesu bile
međ’ stopama
živoga kamena.
O divu ako pitaš,
biće ti rečeno:
To su Moji tragovi,
po njima i biva.
Proklanjala Aladza Vasionkinog srca?
Ja sam oduševljena <3
Mubarek ramazan Sfumi, i tebi Čitateljko ako postiš ?
Hvala vam.
Odlično!
lijepo. nenadan odmik koji paše, mada bih ja ovako rekao (iz rukava):
zvijeri su noćas pobrale svoje zadnje kosti
i pitaš se kada će opet udariti
dolaze u etapama
baš kao horde, čudaške i zle
ruše pred sobom i kamen i nekamen
nad dolinom još uvijek odjekuje laž
da se ponoviti neće
odvratna laž nonšolantnih brbljivaca
lijepo je pobjeći u prošlost
a možda i nije
možda je glupo gledati lijepo poslagane kamene
kojima se ljudi dive
jer je neko rekao da su lijepi i lijepo složeni)
a stvarna stvarnost je iza kamena
stvarnija od kamena
samo mi to ne znamo
i ne osjećamo
i ne želimo da osjećamo
želimo da zaboravimo
neosjećaj i grozni nemar
koji gojimo u našim dušama
….
Tvorničaru, ?
Mubarek ramazan Teoretičaru.
Zvijerima je sramota na Zemlji (i, nažalost, samo nekima od njih zemaljska kazna), a golema patnja na onome svijetu.
U stvarnoj stvarnosti pravo je značenje. Značenje ovoga kamena nije kamen, i ti to odlično znaš. Mnogo bolje od mene.