u suprotnom,
mjesec bi sebi rodio djevu
zlatnoga svjetla;
jaču, eruptivniju i enigmatičniju,
sa mnogo znakova na koži.
da nije proklet sa žeđi,
u suprotnom,
smislio bi već neko prigodno društvo
i zadovoljio se time.
ovako, ostaju četinarske šume
srebrne po svojim tamnim vrhovima
klopke za bajke, vile i vještice,
vrleti koje jedu beton
i razoružavaju komunikacije.
o, šta bismo mi bez mjeseca,
posebno mi navikli na preživljavanje;
na oštra koplja i iščupana srca,
na suze ostavljene za kasnije.
A kad se suze nakupe, onda ćemo imat poplavu. 🙂
dobra stvar,sionka:)
Ili sušu kod posebno revnosnih, Tvorničaru 🙂
Drago mi je Gost_ 🙂