čekaću te
u svome obliku
zelenoga svjetla za čudovišno bujanje
i ljubičastoga pliša
za bodež nad runama
u svome jedinom ovdašnjem obliku
riječi
ostavljam ti, znači,
da ove znake viđaš
a eter, u kojem će se nekako
smiriti naše razmažene sile
očistiću samo zbog izazova
rukama hiljada pralja zraka i
znanja
da pokušamo ponovo
u sred čvora
čekati
čekati
ko u stara dobra vremena na cipu:)
Jel'da!? 🙂