“Tijekom istraživanja za svoju knjigu The Hidden Tradition in Europe, Yuri Stoyanov je naišao na izvanredan i provokativan dokument. Taj dokument tvore detaljna izvješća o katarskim vjerovanjima, osobito u području Languedoca. Sastavio ga je katolički pisac, možda i svećenik, koji se infiltrirao u visoke katarske krugove i prisustvovao je njihovim inicijacijskim obredima. Tijekom tih obreda, budućim ‘parfaits’ (savršenima) su se povjeravale skrivene i potencijalno eksplozivne tajne. Prema svjedočanstvu koje je otkrio Yuri Stoyanov, katari su prenosili tajno učenje o tome kako je Isus doista bio oženjen Magdalenom.
U svojoj knjizi, kao i tijekom razgovora s nama, Yuri Stoyanov je ukazao na jedinstvenost katarskog učenja o braku Isusa i Magdalene. On tvrdi da to učenje ne postoji među bogumilima, dualističkim ‘hereticima’ iz Istočne Europe, za koje mnogi vjeruju da predstavljaju izvor katarskih vjerovanja. Ti katari, ustvari, nisu potjecali od bogumila, nego su se neovisno utemeljili u području Pireneja i južne Francuske. Ako je Magdalena sa svojim djetetom, Isusovim potomkom, doista pronašla utočište u židovskoj zajednici u tome području, neka saznanja o tome su se nedvojbeno, nakon stoljetnog prenošenja, ukorijenila i u katarskoj predaji. No, to učenje nije bilo poznato istočnoeuropskim bogumilima, koji su prigrlili sličnu teologiju. Naravno, križarski ratovi su doprinijeli uspostavi novih veza između Istoka i Zapada i, u skladu s tim, omogućili nova miješanja vjerovanja i predaja. Upravo su se u tom razdoblju počela stapati katarska i bogumilska učenja i bogumili su se tek tada mogli upoznati s baštinom katarske predaje.” (…)
“U jeku učestalih pobuna u Judeji, mnogi su ‘nazoreji’ pobjegli iz zemlje, neki na zapad u Egipat i zemlje uz istočnoafričku obalu, a drugi na sjeveroistok, u Libanon i Siriju, potom u Malu Aziju i konačno u Istočnu Europu. Neki su od njih, pak, pronašli utočište u koptskim, nestorijanskim i ivanovskim samostanima na Srednjem istoku, koji su sačuvala njihova učenja. Svici iz Nag Hammadija ili takozvana ‘gnostička evanđelja’, potječu upravo iz jednog od tih koptskih izvora.
Islam, koji se utemeljio u 7. st, prvotno je bio snošljiv prema kršćanskim zajednicama u svojim zemljama, od kojih su neke bile ortodoksne, druge heterodoksne, a katkad i ‘heretičke’. Međutim, tijekom 8. i 9. st., te zajednice su bile podvrgnute žestokim progonima, što je mnoge kršćane natjeralo na bijeg. Pritom su sa sobom odnosili svete tekstove i uspostavljali nove samostane u Siciliji i Kalabriji, koje su tada bile pod vlašću Bizantskog carstva. Godine 1070., progon nekolicine preostalih kršćanskih skupina u Svetoj zemlji, dosegnuo je vrhunac kada su sjeveroistočni Turci pokorili arapske muslimane; to je izazvalo nova iseljavanja u Siciliju i Kalabriju. Godinu dana poslije, 1071., posljednji posjedi Bizantskog carstva palisu u ruke Normana i vladarske kuće Anjou. Sicilija i Kalabrija su tako potpale pod normansku vlast.
S obzirom na takav razvoj događaja, podrijetlo monastičkog reda u Orvalu postaje jasnije, smislenije i mnogo uvjerljivije. Posve je razumljivo zašto su redovnici, koji su posjedovali informaciju o Isusu, pronašli svoj put iz Egipta, Sirije ili Libanona, Male Azije ili možda čak Svete zemlje, do Kalabrije. I posve je razumljivo zašto im je talijanska plemenitašica, Mathilde de Toscane, ustupila zemlju na feudalnom posjedu svojega supruga u Ardennesu. Na taj način su joj njezini štićenici mogli povjeriti sve tajne koje su skrivali. A njezinim štićenicima su mogli postati upravo zahvaljujući informacijama kojima su raspolagali. Ako su redovnici iz Orvala doista bili protjerani iz Svete zemlje, tada se njihovo propovijedanje križarskog rata može jednostavno objasniti. A, ako je Mathilde bila upućena u tajnu o zakonitom, davidovskom podrijetlu Godfroija de Bouillona, tada je imala još veći razlog da postane zaštitnicom redovnika. To bi moglo objasniti središnju orvalsku legendu o prstenu izgubljenom u jezeru, koji je poslije otkriven u utrobi ribe, koja veoma podsjeća na priču o kralju Salomonu.”
Ja virujen da je Isus bija čovik, samo što je bija prosvitljen i dosega je visoku razinu svijesti. Tako da, ako je ima ženu i dicu, to mi nije ništa čudno.
“Na kraju krajeva, kraj određuje sadržaj?!”
(I prije i poslije se svira.) :))
Uživaj!, hn. 🙂
Ima tome možda i decenija, neka je bh tv emitirala predobar dokumentarac o Nag Hammadi kodeksu koji baca više svjetla na Magdalenin privatni život, međutim, kasnije kad sam istraživala naiđoh na špekukacije da je apokrifan, mada nije daleko od pameti da institucionaliziranoj crkvi ne bi odgovarala potvrda autentičnosti tih svitaka iz razloga koje je naveo Tvorničar. Ja, doduše, ne viđoh rukopis očima (uspjela iščačkati dio faksimila iz radoznalosti), ali sve i da jesam, koptski ne znam, pa mi autentičnost tih svitaka osta misterijom na vrlo odveć veoma intrigantnoj razini 😀
pokušah uvezati radnju (ko kome šta dođe i zašto) ali spram ovog teksta i najskandaloznija španska sapunica izgleda pitomo 😀 odavno sam se prestao baviti doktrinarnim sitnicama, jer onog momenta kada noću uperiš teleskop u mars ili saturn, u glavi stvoriš sliku da su to sve planete približno veličine Zemlje,na kojima možda ima nešto živo ili nema (ako nema, možeš misliti koja tu vlada tišina i usamljenost?!), onda pogledaš milione zvijezda Bog zna koje veličine, i sva ta sila opet ne može da popuni svemirsko prostranstvooooooooooo. onda shvatiš da sve to što gledaš je djelić jedne galaksije, a opet koliko još ima galaksija samo Bog zna 😀 još gore, za nekog je ta galaksija k'o tebi saksija 😀 nakon što sve to vizueliziram, postaje sasvim nebitno da li je magdalena bila udata ili nije, najveći dunjalučki problemi se istope, a najljući, u tvojm očima najkrupniji neprijatelji postanu mala maca 😀 onda se malo nasmiješ, jer je sve ovo opisano nastalo “slučajno” i takooo ….. 😀
Tvorničaru, razmišljamo isto, s tim što bih dodala da se Hristos razlikovao od tebe, mene, svih nas po tome što je u njega bila (?prošlo vrijeme nije odgovarajuće za ovaj kontekst) namjerno utisnuta namjenski programirana duhovna inspiracija. U njega i u ostale poslanike.
Hadžija, u hrišćanstvu postoji beskonačni (ne vječni) život i smrtni grijeh. Kada budemo kompetentni da odgovorimo na pitanje da li nepokajani i neoprošteni smrtni grijeh može da okonča (beskonačni) život, onda ćemo sa sigurnošću moći da koristimo takve metafore.
Draga Rara, kompletan Novi zavjet je apokrifan. Ta, sastav istog utvrđen je tek na Nikejskom saboru, 325. godine Nove ere. Do tada su SVA jevanđelja slobodno cirkulisala među pukom, ali je problem što je puk, u skladu s preferencijama i lokaciji, značajnije slijedio učenje po nekom jevanđelju (ili više njih), u odnosu na neko drugo/a. A izbor jevanđelja koja će postati Novozavjetna građa upravo se ticao božanstva? Hristosa, gdje je vjera – u srcu ili u crkvi, ženidba sveštenstva?, kako sveto trojstvo označava? Jednoću Boga, pitanje arijevaca i drugih “heretika” itd. Koja su jevanđelja odgovarala zauzetom političkom stavu Crkve (vrhovni crkveni poglavar je, u to vrijene, bio i vrhovni svjetovni poglavar), ta su i ušla u Novi zavjet.
Da ne govorimo o naknadnim prevodima Novog zavjeta, budi Bog s nama (Bog postao Gospod, pa Gospodin – Isus postao takođe Gospodin, Biblija Kralja Džejmsa). Naravno da shvataš poentu.
P.S. Rara, zato se Kur'an uči na arapskom i zato postoje hafizi.
Sfumato, takva je svaka genealogija, mislim.. španska serija ?
Svašta ti nešto napriča, a moja je (dijelom izrečena) poenta bila da je to polaganje prava na (Božije) namjesništvo na Zemlji nekako uvijek prijesto svake zaista odlučivačke vlasti (naravno, i danas). Sada, zanimljivo je pratiti i koncepte i sukobe tih dviju koncepata – koncept prava na namjesništvo po krvi i koncept prava na namjesništvo po duhovnim zaslugama. Primjer šija (Ehlul bejt) i sunija (namjesništvo po duhovnim i etičkim zaslugama), primjer crkve (duhovno namjesništvo, čitaj lobiranje) i masonerije (krvno namjesništvo).., mnogo je, i najviše, to krvi prolilo.
U pravu si, tu se razilazimu, ne virujen u neke namjerno utkane inspiracije. Mislin da smo tu svi jednaki, kao u Budizmu što se vjeruje. Al Bože moj, ne moramo se oko svega složit. 🙂
primijetio sam da se u tekstu provlači ta ideja o namjesništvu, ali s obzirom da su bili sitni sati kada sam komentarisao, nekako mi se nije dalo pisati o tome, više sam imao potrebu da podijelim te utiske koje napisah 😀 u biti, ljubav prema vlasti, moći, položaju, materijalnim dobrima uzrok je svih problema na ovom svijetu, ujedno i razlog exodusa, tj izlaska iblisa i adema iz dženneta. ista priča se vrti i vrtit će se do sudnjeg dana
Mir Tebi moje poštovanje @ vasionka!
Lijepo je sve ne znati, ima se u što vjerovati! 🙂
*
Druga knjiga o Makabejcima – 2 Mak 7,9
9Izdišući reče: »Ti nam, zlikovče, oduzimaš sadašnji život, ali će nas Kralj svijeta, zato što umiremo za njegove zakone, uskrisiti na život vječni.«
*
Evanđelje po Mateju Mt-19,16 I gle, pristupi mu netko i reče: »Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?«
29 I tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti.«
25,46»I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.«
*
Mk10,17 I dok je izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: »Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?«
30a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.
*
Lk10,25 I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: »Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?«
18,18 I upita ga neki uglednik: »Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?«
30a da ne bi primio mnogostruko već u ovom vremenu, i u budućem vijeku život vječni.«
*
Iv 3,15 15da svaki koji vjeruje,
u njemu ima život vječni.
16Uistinu, Bog je tako ljubio svijet
te je dao svoga Sina Jedinorođenca
da nijedan koji u njega vjeruje
ne propadne,
nego da ima život vječni.
4,14 14A tko bude pio vode koju ću mu ja dati,
ne, neće ožednjeti nikada:
voda koju ću mu ja dati
postat će u njemu izvorom vode
koja struji u život vječni.«
5,24 24»Zaista, zaista, kažem vam:
tko sluša moju riječ
i vjeruje onomu koji me posla,
ima život vječni
i ne dolazi na sud,
nego je prešao iz smrti u život.
39 Vi istražujete Pisma
jer mislite po njima imati život vječni.
I ona svjedoče za mene,
6,27 Radite,
ali ne za hranu propadljivu,
nego za hranu koja ostaje za život vječni:
nju će vam dati Sin Čovječji
jer njega Otac – Bog – opečati.«
40Da, to je volja Oca mojega
da tko god vidi Sina
i vjeruje u njega,
ima život vječni
i ja da ga uskrisim u posljednji dan.«
47Zaista, zaista, kažem vam:
tko vjeruje, ima život vječni.
54 Tko blaguje tijelo moje
i pije krv moju,
ima život vječni;
i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
10,28 28 Ja im dajem život vječni
te neće propasti nikada
i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke.
12, 25Tko ljubi svoj život, izgubit će ga.
A tko mrzi svoj život na ovome svijetu,
sačuvat će ga za život vječni.
50 I znam:
zapovijed njegova jest život vječni.
Što ja dakle zborim,
tako zborim
kako mi je rekao Otac.«
17,2 i 3 2i da vlašću
koju si mu dao nad svakim tijelom
dade život vječni svima koje si mu dao.
3A ovo je život vječni:
da upoznaju tebe,
jedinoga istinskog Boga,
i koga si poslao – Isusa Krista.
*
Djela apostolska- Dj 3,48
Poslanica Rimljanima – Rim 2,7, 5,21, 6,22, 6,23,
Poslanica galaćanima – Gal 6,8
Prva poslanica Timoteju – Tim 1,16
Prva Ivanova poslanica – Iv 2,25, 5,11, 5,13.
*
Eto toliko u Novom Zavjetu Evanđelju (Jevanđelju) govori o životu vječnom.
Svako Ti dobro u svako sada od srca želim!, hn. 🙂
Tvorničaru, došli smo do tačke u kojoj komentari ne mogu pomoći, samo poduuuuuži razgovor. Nije baš ni da se razilazimo, a nije baš ni da se slažemo. Stvari nisu tako jednoznačne kako ih predstavlja dio tvoga komentara da su svi (duše) jednaki u Budizmu, niti iz moga komentara proističe da je poslanička (Hristos) posebnost indikator za nejednakost.
Sfumato, neka si podijelio utiske; dobar, čitljiv, tačan i (ironizirano) poučan komad teksta.
Hadžija, potrudio si se, hvala ti. Doktrinarno čisto, nema šta 😉
Zato je ovo dragulj: “Lijepo je sve ne znati, ima se u što vjerovati!”.
Haha, dobro si rekla, nije baš ni da se razilazimo a ni da se slažemo. 🙂
Žao mi što nemah vremena da poslušam debatu Petovića i Gološa, mislim da bi mi se taj razgovor izuzetno svidio, jer obojicu smatram ćudorednim, a samim tim, i relevantnim da javno govore o svojim uvjerenjima, a Allah, dželle šanuhu najbolje zna. Da, neke su “svete knjige” iskrivljene prenošenjem i prevođenjem, mada ih ja ne bih nazvala baš apokrifnim, mislim da je to pregrubo, samo su izgubile na aspektu nadnaravnosti – inače, smatram da je samo jedna autentična u pogledu Božijeg govora iz razloga koji si navela, a da su svi drugi tekstovi apokrifni, samo su neki apokrifniji od nekih drugih i to nema veze sa određenom religijom (uzet ću u obzir tvoju distinkciju vjera / religija) jer i u islamu, doduše kada su u pitanju hadisi, ima apokrifnih od tzv. izralijata do onih čija je vjerodostojnost opskurna u pogledu prenosilaca. Nego… interesantno mi i to da su mi istinitija neka “apokrifna” evanđelja i bliža istini kada su u pitanju, recimo, kršćanstvo ili bogumilsko učenje (tipa Bečke tajne knjige), dok, recimo, u islamu ono što je apokrifno zaista smatram apokrifnim. Ne znam jesam li pristrasna,ali svakako ne treba bježati od čitanja svih tekstova.
P. S. Ispričaj nam priču o kralju Salamonu, molim te, molim te ♡
Pogledaj/poslušaj, preporučujem, ima na YouTubeu. Ja odgledah sinoć, nisam ni znala da se održala, do tvoga komentara. Iznenađujuće smirena debata, konstruktivna. Iznenadilo me to, jer obojica debitanata pokazuju izrazitu strast dok govore i obrazlažu, bar je to dosada bila odlika obojice. Neću sada ulaziti u meritum šta lično mislim o obojici, jer su svakako u pitanju posredni utisci, ne poznajem ljude. Jasno je da su obojica skloni temeljnom istraživanju, što je dobro i pohvalno, a da li je obrazlaganje onoga što znaju i tumače uvijek oslobođeno manipulacije (iznošenje potpunih informacija, bez svjesnog uskraćivanja dijelova informacija, ne dodavanje onoga što ne postoji na informacije koje su istinite, i to u istoj rečenici) u oba slučaja, to je druga stvar.
Što se tiče grubosti termina apokrifan, svjesno sam ga upotrijebila i, naravno, odgovaram za to. Naime, smisao više jevanđelja u kojima se opisuju isti ključni događaji, osim nekih drugih događaja i detalja koje jedni zapisuju, a drugi ispuštaju, je svjedočenje iz više izvora. Prvo pitanje, zašto su neka svjedočenja isključena, a neka jevanđelja (koja uopšte nisu svjedočenja, jer to nisu ni mogla biti – Pavle) uključena? Drugo pitanje, koje proističe iz prvog pitanja – da li je nepotpun nauk, čije su uredništvo “odradile” političke ruke, autentičan nauk? Sa metodološkog stanovišta, primorani smo u najmanju ruku izraziti sumnju u autentičnost. Danas je neprovjerljivo da li su zaista apokrifni zapisi svjedoka, stariji od jevanđelja koja su ušla u Novozavjetnu građu, u kojima se događaji opisuju na način da Hristos nije raspet, da je Spasitelj svijeta ne zbog preuzimanja grijehova svijeta nego zbog reforme Božijeg nauka po Božijoj volji; da je Hristos, osim upotrebe izraza “moj Otac”, Boga označavao i izrazom “naš Otac” obraćajući se učenicima i učenicama, družbenicima i družbenicama, narodu, ali se nekako poklopilo da u građu nisu ušli zapisi koji su baš ovo isticali.
Što se tiče Solomona, odnosno Sulejmana, ne znam kakva te nijansiranost priče interesuje. Kur'ansku znaš; da li te interesuju herbrejski izvori, masonski izvori, okultni/ezoterički izvori, Solomon iz Hiljadu i jedne noći ( :-)?
Odoh da pogledam, :))
Hebrejske sam isto čitala, mada fragmentarno, masonski me plaše, ezoteričke izbjegavam jer počnem da relativiziram ono što je u mojoj glavi označeno kao apsolutno, de ove narativne tipa Šeherzada kazala bio jednom jedan Solomon u tvojoj interpretaciji… čitah nedavno sebi pred spavanje onaj tvoj drugi propovski blog i baš mi godi neopterećujuće bajkoviti prizvuk istine.
Ahaaaaa, tek sam sad skontala 🙂
Možda i bude, ali to je baš hipotetsko možda, van mojih moći namjere.
Draga Rara, Bajram barećula ?
P.S. Javi utiske o debati.
Da se ispravim – nisam čitala hebrejske izvore / zbog istog problema koji imam i sa arapskim, ne znam te jezike /, već prevode i tu je, zapravo, žarišna tačka same debate tako da neću dijeliti impresiju jer nisam relevantna za ova teološka pitanja jer ja, od svega, imam samo impresiju, zato me i jeste ovoliko obradovala debata ljudi koji imaju znanje da o ovoj temi govore. Ja sam relevantnija za profani tekst književnog karaktera i to više sa apekta njegove sadržajne strane, a govor o ovoj temi zahtijeva i neizlazak iz formalnojezičkih okvira. Ako se selektivno uzme samo jedan od aspekata, recimo formalni, onda se zapada u puko oponašanje, a ne slijeđenje Božije poruke ili “recitiranje” Kur'ana, Kumranskih zapisa itd… bez razumijevanja njihove suštine, a, ako se, pak, uzima sama poruka bez konsultiranja originalnog teksta, dolazi do pogrešnog razumijevanja same poruke jer informaciju čini pravilno artikulira sintaksa jednog jezika, dok je ispravna interpretacija njenog semantičkog sloja čitaočeva odgovornost. Čini mi se da negdje na granici lebdi poheretičena istina onih koji razmišljaju o Božijem biću (ali je sporno Njegovo kvantificiranje i kvalificiranje) kao u primjeru Petrovićevog poimanja Boga koje je vrlo slično Ibn Arabijevom, pogotovo kada tumači “sveto trojstvo” koje je za mene samo koncept (suzdržat ću se da se izjašnjavam o svom viđenju toga, jer se držim zabrane da kvantificiram i kvalificiram Božiji “zat” tj. suštinu Njegovog bića – iako nekad o njemu i ja razmišljam, ali držim da je to razmišljanje samo moje razmišljanje o njemu koje nije u stanju da odrazi, niti pojmi tu suštinu i stoga ne smatram Boga “konceptom”, ali svako razmišljanje o Božijem biću bio bi koncept) samo što Arabijevo nije ograničeno na trojnu manifestaciju, već na pojavnost općenito što također smatram konceptom. I kada bi se pronašla cijela Biblija na jeziku-izvorniku, a da njeni pojedini dijelovi nisu naknadno rekonstruirani (mada je Peteoviću, kao geologu, rekontrukcija metodološki fah a i poznaje hebrejski tako da je on može pročitati, mi, ostali smrtnici, baš i ne jer imamo tu jezičku prazninu zbog koje na i jeste poslan Kur'an ili, barem, i dijelom zbog toga), mogla bih je smatrati autentičnom Božijom riječi,ovako imam samo fragmente i prevode prevoda koji mi ne daju potrebnu originalnost, jer gubim na značenjskim slojevima samog teksta.
Zadovoljit ću se hipotetskim, pošto ionako ne ljubim angažirane tekstove po narudžbi, samo ove nenamjerne.
Allah raziola, moja Vasionko.