Na sijedoj vlasi drži se posljednja nit,
niz koju polako struže kap
što će neminovno pasti.
Vrijeme poslije zatvaraju kapci,
prekrivajući leš dolascima ljubavi.
On je zaslužio govor a ti si dobila pjesmu.
Za one priče o naramcima
i za bose noge.
Teške hljebove bosanske.
U kući, bez tebe,
ostaće brojanica iz vrelog istočnog raja.
Rađanjem sapranog u mit
i prah.
Pišite mi, zajedno,
stajavši nad oblacima.
Svečano obučeni u crno-bijelu sliku
iz spavaće sobe.
Puštajte mi rupce dragi moji,
kao u vaša, ovdašnja vremena.
I u meni, ostajte vjerni.
