izgleda da sam
u prvoj kapljici prvog toka
da sam,
dočekivao i pratio
sve moje prijatelje
u neprijatelje i prijatelje,
izgleda da sam star
u mladom tijelu
položen u tok
lječilišta zaborava.
izgleda da je Veliki medvjed
svijetlio u moje oči
s druge strane ogledala
da je,
jeste otporno
na najezde sumnje
kako muzika likvidira
masovne pokolje.
Da je je
i da nije nije.
izgleda da sam
zaliječen u zaboravu
zaboravio jednu kardinaliju
u dubokom stomaku strpljivih kiselina
da sam,
se nesprženo spajao u svjetlost
i tekao kao voda.
Bilo bi fino zać u taj duboki stomak… S druge strane, možda nikad nismo ni izašli iz njega. 😀
Individualno a tako javno i prisutno kao i zakoni Pocela