I
U našem je koraku
trideset dobrih oluja
provjerenih ispod
vlastite kože.
To i nešto godina viška
učine da prošlost postane svjetlost,
otkrivajući sadržaj
u slijedećem mraku.
II
Nije čudno što se riječima
započinju ratovi:
Sveštenik na opelu poziva
u društvo pravednika,
dok pas razvlači ljudsku kost
umočenu u zgarište
zapaljenog doma.
III
Neke godine prođoše
u olakšanju i tremi
još jedne izgradnje.
Ne prestadosmo sretati
pravednika koji nema
i ne prestadosmo gledati
prisvajatelje
tuđega zalogaja.
IV
Nije me briga, okreni glavu,
svoja posla gledaj,
zaboravi i ovo;
Samo su naši domovi
ostali države naše,
ako pusti nisu
i ako nisu rasturene.
V
Dolazi novo doba,
u njemu svaka generacija vidi
virtualizaciju sada,
petparačja more;
u njima svoje slike
namještenih lijepo tužnih ljudi.
Za pravednicima žudimo i ćutke žalimo
što ih i dalje
pretvaramo u lude.
VI
Na prvi stih rimskoga šest
(iza kojeg valja mrijeti il’ ostati)
obične se kače riječi
što zaista pokreću
rat oduvijek:
Čovjek nije stvoren da bude dio
drevne i skupe
muzejske zbirke.
“Za pravednicima žudimo i ćutke žalimo
što ih i dalje pretvaramo u lude.” Vrh
A za muzejsku priču, nadam se da čovječanstvo kakvo smo u ovoj civilizaciji izgradili, neće bit kolekcija muzeja nekog novog čovječanstva. 🙂
Kakav bi izgledao svijet bez sukoba u bilo kojem obliku? Iskreno, meni pomalo dosadan,kaos,nekreativan, bez pokreta.Svako novo doba iznova radja lidere i “pravednike” sa povezima preko ociju cak mozda neophodne za odrzavanje REDA.Jedna od mojih interpretacija sa notom cinizma pomalo. :9 😀
Svidja mi se! 🙂
“>>
Fokus i disciplina, za čiju izgradnju i usavršavanje nema boljeg uvježbavanja od beskorisnih vještina, najbolji su saveznik u korisnim, pragmatičnim vještinama. Upravo su one razlog zašto je neko pragmatično postignuće veće i kvalitetnije u odnosu na neko drugo.
Iz prethodno navedenog da se zaključiti da beskorisne vještine grade čovjekovu volju, i to na prirodan, nesputan i motivisan način, jer pojedinac uglavnom sam bira beskorisne vještine kojima će se posvetiti, u skladu sa svojim preferencijama i svojom unutrašnošću.
Pragmatične, korisne vještine daju fizičku, a beskorisne mentalnu i emocionalnu opskrbu.
Beskorisne vještine dio su ukupnog sistema čovjekovih vještina i sposobnosti, a koje su resurs iz kojeg on povlači kada donosi odluke i rješava probleme. Što u tom sistemu ima više objektivno razvijenih vještina i sposobnosti, to je slika sagledavanja situacija i stanja pri donošenju odluka i rješavanju problema šira, iz čega proizilazi da će način donošenja odluka i rješavanja problema biti drugačiji u odnosu na onaj kod uže slike. U ovom kontekstu, pozvaću se na Ajnštajnovu izjavu: Način mišljenja koji je doveo do nekog problema ne može biti isti način putem kojeg će se taj problem riješiti (parafraziram). Recimo da je ovaj pasus tehnokratska definicija pojma kreativnog mišljenja, kreativnosti.
Odličan tekst Katrane :-)”<< (citirano je doslovno duh Milomira Marica iz pripadajuceg RIALITI-ja blogeranja sa ciljem negiranja reda i rada kosmosa a vise uspostavljanja zakonitosti HAOSA kojim ce se covjek prepoznati)
Jasnije se da uociti na ovom videu sta sam gornjim komentarom apostrofirao
Milomir Marić Kopač | ep178deo03
https://www.youtube.com/watch?v=XHnYs8beX18
https://youtu.be/472Qh4l1pFU
Covjek je gruda radosti i ocaja, bacena u mrak.
Ni ratovi ni blagost to ne mogu promijeniti.
Divni stihovi kosmicka curo 🙂
Nit uvijek ostane Risu 😉
Kreacija iz nepokretnog emanacija je Boga, rekao bi Aristotel. Nama je pokret neophodan Jarčice.
Drago mi je 🙂
Tijelo je gruda, a čovjek mnogo više od toga. Percepcija se mijenja u zavisnosti od stanja, to dobro znamo.
Hvala saStilom, zvaću te Mirna 🙂
Brute, pun, totalan pogodak! ??
Ti si se ovih dana navadila na riječ “totalno” :))
Može biti 🙂 A može biti i to da su situacije, opisi, doživljaji totalni.
Jasno…svasta smo mi jos, ne samo oholi.
A nismo cak ni sitna prasina u velikom Uzdahu kosmosa.
Iznenadila si me imenom. Nek Ti Bude kosmicka Curo <3
Uzećemo da je ova izdvojena osobina na moj račun, kolateralna šteta je tako najmanja.
Sitna prašina sa darom svjesnosti, stoga i odgovornosti.
Percipiram tako, pa mi je to ime vezano uz tebe. Ako ne valja, vratićemo na nick 🙂
Ma znas da nije. To je na racun covjeka, njegovog ega koji galami Ja Jesam.
Moze ime, naravno…imena ponekad daju novu, posudjenu dimenziju nasusno potrebnu. Meni bi Mirna sasvim odgovaralo u ovom trenutku 🙂
Bolje da je na moj, nego na račun opšteg čovjeka, zar ne? Zaista je kolateral tako manji.
Draga moja Mirna, imaj mirnu noć 🙂
tako jako
Drago mi je što ti se dopalo, bobypen 🙂