Platforma: Dio drugi

Ovaj dio događanja saznala sam mnogo kasnije, nakon što smo vratili tijela. Najveći dio raje ni danas ne zna za to.

Silence se na zabavi pojavila u crnoj haljini, kombinacija viskoze i svile. Totalno mi je bila odlična sa onim rukavima k'o u mame iz Porodice Adams. I danas kontam kako je sa tim predugim i širokim rukavima mogla skidati dronove koji su zaprašivali Zemlju nakon Korone.

Uglavnom, sat vremena prije dešavanja sa grupicom u udolini sa zadnje strane hotela u kojem je održavana zabava, Silence je sa posebnim naočalama za očitanje polimer baterija skidala dronove. U dugu cjevčicu je stavljala male loptice od posebne legure, sa kojima je ovaj tip dronova morala pogoditi u nabor najbliži motoru. Loptice je čuvala u kutijici oko pasa, punoj monoetilenglikola za hlađenje. Čim bi te loptice ušle u nabor, razlivale bi se od toplote i doviđenja štetočine!

“Silence, dođi, trebaš mi!”

(Joj, majke mi je dosadan!)

–

“Ej, hitno je!”

“Koji moj, misliš da ovdje nije hitno”, odbrusila je Astrologusu, ali je krenula ka njemu, šta bi drugo.

(Ponovo on i njegovo škrabanje.)

“Evo ti kremen i naloži mi vatricu u ovom panju, gdje je vlažnije, al’ neka se ne rasplamsa, da se ne vidi.”

“Jarane, ti mene baš doživljavaš k'o težaka?!”

“Hajde bona, ništa ne vidim ovamo”.

Astrologus je kanalisao. Imao je neki fol da stupi u kontakt sa usavršenim nama negdje u pizdićima u pedesetoj galaksiji, i onda su ga oni savjetovali kako da se izborimo sa ovim uljezima što nas potraše na Zemlji. Astrologus i Silence su bili odličan tim. Ni jedno ni drugo nisu kontali kako onaj drugi uspijeva to što uspijeva, niti je za to bilo vremena, bilo je bitno da fercera.

(Eno ga, jaro moj, up'o u trans. Sad bi mu mog'o radit’ šta god hoćeš. E moj Astrologuse, da ti nema mene!)

Silence je skinula još dva drona dok je Astrologus završio sa svojim žvrljotinama. Čim je čula kako kašlje, što je bio znak da se vratio iz pizdića, Silence je potrčala do njega i istrgla mu sa krila papir na koji je zapisivao.

“Jesam ti rekla??! Yes!!! Crystalmeth je pobjednik! Hajde, hajde, pare na sunce!”

“De bona, pusti me da dođem sebi. Ustalom, ja se ne kladim, popusti me i daj mi taj papir!”

(Hmm, ja bih odabrao drugačije. Ali dobro, oni bolje znaju. Nadam se da nisam nigdje zeznuo kad su se spojili na mene i kad sam im učitao natalne karte od ekipe.

Sat vremena kasnije, na zabavi, Rari je zasvijetlio mobitel. Podesila je u postavkama da joj zaslon posvijetli na svakih 15 minuta, ako ima nepročitan mail.

(Aaaaaaaa, ako je onaj davež oko seminarskog, sve ću mu napisati pogrešno!)

Vidjela je da ima novi mail, ali je vidjela i crvenu notifikaciju, push up, došla ima sat i po. Rara je to sve sebi fino podesila da se sadržaji iz notifikacija automatski skidaju i pohranjuju u memoriju mobitela. Nije ni čudo što ih je morala mijenjati svaka četiri mjeseca.

Pokrenula je video i vidjela jurnjavu po ulicama Sarajeva. Ljudi su pomahnitalo trčali, istrčavali pred automobile, vozači bi izlazili iz auta maršalajući rukama, a onda bi i oni pali, k'o pokošeni. Na potpisu je pisalo:

STOTINE MRTVIH U CENTRU GRADA, UZROK NEPOZNAT

Brzo je ustala, jer u ovoj gužvi i graji nije ništa mogla čuti. Pojurila je napolje, ka terasi na zadnjem dijelu hotela. Već prije staklenog dijela, gdje je bilo poprilično hladno, vidjela je na snimku poznato lice, njenog komšiju, patologa. Trčao je prema kameri i vikao:

“Ovi ljudi nisu mrrrrrtviiiiiiii, ovo nisu leševi!!! Ukočeeeeeeni su, ali nisu mrrrrrrtviiiiiiii!!!”

Zaustavila je snimak, osjetivši automatsku navalu hladnoće u licu i mučninu. Pregnula se, čučnula, spustila mobitel na pod i još jednom pogledala push up udarne vijesti, da provjeri da nije neko zezanje u pitanju.

Nije.

Pogledala je kroz staklo terase, dole su se, u udolini, smijali. Čula je Lovicin kikot i vidjela NKTB-a kako maše rukama, nešto priča. Bezbeli uveseljava raju.

“O Allahu, neka bude volja Tvoja, al’ sačuvaj mi raju!”

Baš kada je Silence istrgla žvrljotinu iz Astrologusovog krila, Crystalmeth je pušio joju do samog potoka. Nije baš raju dovoljno znao za zajedničko iskustvo, pa nije ni rizikovao. Odjednom, a ostalo mu je svega dva-tri dima, zasvijetli nešto u granju s njegove desne strane. Iz žiškice se formira tanak stup svjetla, njegove visine, raširi se u obrnut trokut, te se pojavi duh.

(De, ne seeeeeeri, hahahahahahahahahahaha. Vidi, ja!!! Hahahahahahaha)

“Da, ja sam ti Crystalmeth.”

(Joooooooo, jojeeeeeeee dobreeeeeee)

“Uozbilji se, situacija nije nimalo nevina!”

“E, to ti vjerujem jaro! Nismo nevini ni ja, ni ti.”

“Preći ću na stvar. Pogledaj u svome lijevom džepu, naći ćeš memorijski stick…”

Crystalmeth je već rovio po džepu i napipa.

“…tu ti je adresa servera istraživačkog centra u Kaliforniji i pass za njihov Intranet.”

“Ja?”, ovo je već potpuno ozbiljna priča, pomisli Crystalmeth.

“Oni rade sa kvantnim računarima, ali još uvijek testno, ne zna se za to puno.”

“Da, čitao sam o tome. I?”

“Nisam ni sumnjao u to, ipak si ti ja.”

–

“Uglavnom, Silence će ti dati avatare sa posebnim kodom za očitanje, za svakog čovjeka ovdje. Ukupno 21…”

“Čekaj jaro, nas je 22-je?!!”

“Znam, neko će se morati žrtvovati, mora biti 21.”

“K'o neke žrtve jaro, žrtvovaću se ja! Jesam gejmer, al’ ako ljudi hoće da igraju. Uostalom, imaš bruku raje tu što nisu gejmeri.”

“Nisi me shvatio, ovo nije igra… Slušaj, kada završimo ovaj razgovor i kada se ja switch off-am, uzećeš ovo postolje za moj hologram, i ne samo hologram, i ponijećeš sa sobom. Znaš li gdje je hipotalamus?”

“Misliš, ono, kao žlijezda?”

“Da.”

“Silence će se potruditi da skine sve dronove i da ostanete na nogama, a Astrologus će ti pokazati kako da prikupiš vaše svijesti u ovo postolje što ostane iza mene.”

“Wow, wow, čekaj jaro! Ovo je malo prenapredno ludilo!!!”

“Crystalmeth nemamo vremena, sad kad se vratiš tamo do svoje grupice NKTB će vam reći da ljudi padaju mrtvi po ulicama, po gradu. I Rara će to potvrditi..”

“Kako oni to znaju?”

“Ma sad nebitno kako oni znaju, bitno je zašto se to dešava! Jesi skont'o da zaprašuju Zemlju nakon Korone?”

“Pa, skon'o sam, nisam debil, svi znamo.”

“E, te dronove koji to zaprašuju Silence skida. Evo, i sada ih skida oko nas.”

“Ma, Silence je ona treba se Adams rukavima, je li?”

“Fokusiraj se.”

“E, jesi me naš'o u stanju da se fokusiram. Uuuuuuuu”

–

“Uglavnom, to sranje koje zaprašuju paralizuje ljudsko tijelo, praktično ga konzervira, i onda oni izvuku sa ovim sličnim postoljima ljudsku svijest, a ubace svoju.”

“Ko su, ba, oni?”

“O tome ćemo drugom prilikom. Vrlo je bitno da se neko od vas dobrovoljno žrtvuje, a da svi ostali pristanu na tvoj plan. Mora vas biti tačno 21! Urazumiće ih informacije o dešavanjima u gradu koje imaju NKTB i Rara.

Kada izvučeš sve svijesti svojih prijatelja u ovo postolje, Astrologus će izvući tvoju.”

“Znači, on je taj 22-i, on se žrtvuje.”

“Ne, njega će iz tijela izvući taj koji se javi da se žrtvuje, a i mi ćemo biti okolo, da pomognemo.”

“Dobro, nego mi nisi objasnio kvaku oko onog istraživačkog centra u Kaliforniji?”

Obrnuti trokut od svjetla se naglo spoji u stub, a onda nestade u grmlju. Iza Crystalmetha začulo se puckanje grančica. Neko je šetao.

(nastavak očekujte uskoro, i to: koja je tajna kvantnih računara i kako se svijesti u njih mogu sakriti? kako je Crystalmeth ljudima na zabavi objasnio šta se dešava i ko mu je u tome pomogao? kako je raja reagovala na ovu katastrofičnu vijest? ko je negodovao što im Crystalmeth nije želio otkriti izvor svojih informacija? ko se javio da se žrtvuje? da li je bilo onih koji nisu vjerovali u Crystalmethov plan?)