oćutaću, naravno da hoću
kako su hladne, utopljene sirene
nestale s ovog svijeta
i normalno da će te svrbiti svaki vjetar
za koji lažeš da ne znaš odakle dolazi.
srela sam jednog čovjeka
kojeg je progutala zbunjenost vlastitom naklonošću
i baš kada se predao
bilo je gotovo.
šifra leži u jednoj pjesmi
za koju je pogrešno mislio
da je napisana o njemu.
Ah, koliko ništa ne možeš
kada svoje porive u red nisi doveo.
Ah, koliko ništa, ništa
ne možeš.
Hoće li ovaj komad Anti pas(s)at?
??
Brute, imam više mogućih rješenja (?) na tvoju indirektnost, pa ne bi bilo zgoreg da malčice dodatno konkretizuješ.
Hajde da kažemo da je hint pjesma – Too old, Too cold. Između ostalog 🙂
Priča za pamćenje Senjora 🙂
Baš ništa ne mereš.
Možeš nešto (možemo nešto), ali isključujući bilo kakav smislen program.
A, uključujući nezadovoljstvo, jer je brižno uzgojen poriv rupa bez dna koja se nezadovoljstvom puni.