Šutnja kao kriminal

19 0 komentara

1. Uništavanje čitavog jednog naroda i kulture. Ali, može im se.

2. Može im se zbog naše pasivnosti, svih nas pojedinačno.

3. Može im se više nego bilo kome drugom; a i počeli su mijenjati retoriku i vanjsku politiku; šta se sa australijom izdešavalo..

   Kina je na dobrom putu da po drugi put obezvrijedi svijet i svjetsku ekonomiju i ovaj put su daleko spremniji a mašinerija nikad nije brže i efikasnije radila.

   Misliš da će Bajden promijeniti politiku prema Kini? Nekako mi se čini da će druge nacije stati iza SAD-a ako oni prvi krenu u neku “akciju”; pitam ovo s velikom rezervom jer sam ne mislim da će se nešto skorije mijenjati.

4. Kina – Ujguri, Mijanmar – Rohinje, Izrael – Palestinci, evropski kontinent – ljudi migrantskog porijekla, posebno muslimani i nebijelci, SAD – nebijelci; you name it!
   Afrika – zlostavljana od cijelog Zapada.

   Razumiješ, mi sve vrijeme “igramo” na kartu manjeg zla u borbi s većim zlom. Ovo je totalno tema o vrijednostima, ovo nije tema o premoći. Ovo se ne može riješiti preko noći, civilizacijske promjene traže bar vijek.
   Zašto nas toliko netrpeljivih prema različitosti ima? Ili se to proširi kao zaraza pod uticajem autoriteta?

5. Dobro, vasionko, al šta neko poput mene i tebe može uradit za Ujgure. Nismo u situaciji da im pomažemo, osim da širimo svijest o nepravdi, ali nemamo nekog velikog uticaja, bar ja nemam, trenutno. A nadan se da ću nekad imat nekakav uticaj. A, kad skontaš, mi ne možemo sredit ni svoju državu, a kamoli neku drugu.

   Tvoja lista se još more proširit, Kina i Tibet, Turska, Sirija, Irak, Iran i Kurdi koji žive u tim državama, Tuarezi i Maroko, Indija i Kašmir, Južnoameričke zemlje i domoroci, plemena, itd… Nepravda je kud god okreneš.

   Zašto nas ima toliko netrpeljivih prema različitosti? To je kompleksno pitanje. S jedne strane u igri je strah, s druge strane je želja za moći. Pishološki je kompleksan taj odnos koji se stvori u nečijoj psihi i generira mržnju prema nekoj grupi. Prvo se ta grupa na neki način pretpostavi kao prijetnja. Onda se poduzima šta se može da se riješi te prijetnje. U slučaju potlačenosti, također igra ulogu negacija trenutnog stanja, te čak i skrivanje onoga što država radi od njenih vlastitih građana. Ja san čita blog lika koji je pisa o svojim iskustvima u Kini, i govori kako Kinezi idu volontirat u Tibet slično ko i zapadnjaci u neke siromašne zemlje, idu sa idejom da će pomoć Tibetancima da se razviju, a ne ko ono što se stvarno dešava, a to je okupacija, kolonizacija i kulturocid. A Kina želi da se riješi bilo kakve eventualne unutarnje prijetnje kako bi bila što moćnija. Zato homogenizira vlastito stanovništvo i guši različitost. Ovdje mislin na kinesku vlast, ne obične Kineze.

   Inače, jednom kad se razvije kolektivni identitet, bilo nacionalni, religijski, ideološki i slično, može se, u određenim situacijama, poprilično lako manipulirat ljudima na osnovu njihovih identiteta. Nije previše teško “druge” pretvorit u neprijatelje. A ljudi se po osjećaju sigurnije kad je sve oko njih podređeno njihovom vlastitom identitetu. Bar većina ljudi se tako osjeća. I onda kad ih izmanipulišeš da su ugroženi i kad oni imaju takvo povjerenje u autoritet koji ih vodi, dešava se šta se dešava svugdi u ovim zemljama di smo nabrojili. U nekim situacijama možda je u pitanju čisti ekonomski interes, tipa krčenje šuma koje uništava stanište plemenima i slično.

   Također, među običnim ljudima ima zla, sadizma i slično, još uvik smo po dosta toga primitivni, sad ne mislin na vlade država, nego obične ljude. Želimo maltretirat one slabije, iživljavamo se na nevinima i uživamo u tome… Mi ljudi, kao bića, još nismo došli do točke u kojoj smo sazrili, ali ako mene pitaš, bolje je nego prije. I mislin da možemo privazić ova trenutna iskušenja, ali ko što si i sama rekla, za takve promjene je potreban bar jedan vijek, a ja iskreno mislin u našem slučaju da će za to tribat možda dva ili tri vijeka.

6. Pardon, vasionko, Tuarezi i Mali, ne Maroko.

7. Protiv koga igramo? :O

8. “Ružno i tužno što im se čini!! 🙁
   Ako znamo?, a trebali bi znati tko je gospodar ovog svijeta ništa ne treba da nas čudi!
   Tom i takvom gospodaru bliži su oni koji druge teroriziraju nego ljudi mirotvorci.
   Na nama je da dobro činimo sebi , bližnjima i daljnjima na dobro pozivamo a od zla odgovaramo. To je sasvim dovoljan doprinos svakog pojedinca.
   Svako dobro svima pa i neprijateljima sa nadom da će se zla ostaviti, dobru se “približiti” (početi dobro činiti).
   hn. 🙂

9. situacija postaje daleko tmurnija kada čovjek skuži da Kina pod šapom drži priličan broj velikih igrača u EU i USA.

10. Pa il smo think green ili smo za Ujgure kojima je jedini problem sto žive na zalihama i ne znaju sta će s njima… još sad kako je plin procurio, nema vise nikakve veze sa našom pasivnošću, nego sa logikom kolonijalista, kroz vijekove istoj…

11. Ris, još uvijek smo negdje civilizacijski i kulturološki zapeli, negdje (valjda) nadomak da shvatimo da pripadanje kolektivnom identitetu ne znači pripadanje čoporu.

    Ako se referiraš na “Pobjedu” iznad Tramvaj.. To nije to 🙂

    Upravo hadžija, hvala 🙂

    Eryri, danas Kina, sutra.. Juče su bili, bruku njih: komonveltovi, imperije, osvajači. Te vrste odnosa nas ne trebaju interesovati.

    Romanoff, ni to nas ne treba interesovati.

12. Dobro, fino si rekla. I u pravu si, imat neki kolektivni identitet je normalno, svi ga imamo. Ali sami imamo tendenciju da ga pretvaramo u čopor. Pa se onda čak i unutar jednog samog identiteta stvore različiti čopori koji se kolju. Ili drugim riječima, jedan identitet u tim slučajevima supsumira druge podidentitete. Kako god, mi tu lekciju ne ulaženja u čopor nismo naučili, a prisutna je na svim nivoima. Ne znam, živim za dan kad ćemo svi prije svega bit ljudi. Građani planete.

13. Tačno, najbolji primjer kako to eskalira bio je u Ruandi. Tutsi i Hutui su praktično isti narod (šira grupa Bantu) govore isti jezik i religija im je ista, iako su Tutsi, ranije u istoriji, došli kao ratnici – osvajači na tlo današnje Ruande i Burundija, preuzeli Hutu jezik i dobrovoljno se asimilirali. Po dobrovoljnoj asimilacini Tutsija bilo je relativno mirno, iako su ovi znali pljačkati Hutue, pa su im onda Hutui praktično plaćali reket da budu mirni na svojoj zemlji, koju su obrađivali. Tek se kasnije dešava etničko raslojavanje, i to preko klasne pripadnosti; bogatiji – Tutsi staju uz kolonijalnu vlast (od iste su isključivo oni obrazovani i davana su im činovnička i druga upravljačka mjesta), dok su Hutui – siromašniji i neobrazovaniji željeli slobodu za svoju zemlju (od kolonijalista), te mogućnost da i oni, kao mnogobrojniji, upravljaju Ruandom. I dobijemo šta? Nakon vjekovnog bivanja na socijalnoj, obrazovnoj i upravljačkoj margini, Hutui u genocidu pobiju više od milion Tutsija i Hutua koji su se masovnim ubistvima željeli usprotiviti.

14. Dobro si informisana o tome kako se to odvilo u Ruandi. Prema onome što san ja čita, nema fizičke razlike između Hutua i Tutsa, jedino ih razlikuje status u društvu koji su imali. Šta reć na to sve? U jednu ruku je nakon tolike nepravde za očekivat da će se desit neka odmazda, ali to ne opravdava ono šta su Hutsi na kraju uradili. Pitanje je, da li možda prošlost u kojoj su toliko dugo patili može bit olakotna okolnost? Svjestan san da je ovo vrlo opasno pitanje, nemoj mislit da imalo naginjen prema tome da opravdavan genocid. Ali možda je, kad se sagledaju okolnosti moguće da ništa objektivnije sagledat situaciju i naučit lekciju za danas. Naučit da nepravda rađa odmazdu.

    Isto tako je u Njemačkoj nakon prvog svjetskog rata bija skoro nemoguć život pod tereton ratne odmazde i sankcija, da je na kraju inflacija bila tolika da su Njemci jedva mogli kupit kruh. Takve okolnosti lako rađaju atmosferu koja eskalira u krvi, kako je i rezultirala sa nacistima…

    I, jedna nama bliska situacija, u Hrvatskoj. Svi znamo šta je radila NDH i Srbi u Hrvatskoj su bili u strahu da će se situacija ponovit. Logično je da su se bojali kad se Hrvatska osamostaljivala. Da bi ih Milošević, Šešelj i ekipa potpalili da se pobune i onda ih ostavili na cjedilu, kad su završili vojno poraženi. A i prije NDH je u Kraljevini Jugoslaviji dominira srpski nacionalizam, a hrvatski mu je, pokušava konkurirat. Tako da i takva situacija iz Kraljevine Jugoslavije u kojoj su dominirali Srbi, je potpomogla tome da se rodi NDH.

    Sve skupa, mi ljudi imamo tendenciju za iznimne stvari, a isto tako i za užasne. I bitno je upoznat se s tim kako se stvari odvijaju, da danas možemo spriječit neke zločine koji će se sutra desit.

15. Tu je, Ris, najbolji recept ono što je hadžija Nezir sažeo: Protiv zla se bori glasno se zalažući za dobro i pokazujući, svojim primjerom, kako se zalaganje za dobro pretače u djelo.
    Ti znaš da u hrišćanstvu osveta (odmazda) nije dozvoljena, jer je praštanje obaveza, a svi narodi o kojima pričamo u zadnja dva komentara, uključujući i dio i Tutsija i Hutua, su hrišćani.

16. U pravu si vasionko. Samo, tu ima kvaka: Pitanje je i ima li uvik dovoljno dobrih ljudi? Ljudi su objeručke prihvatili Hitlera… Mada, čovik ima dužnost da se glasno zalaže za dobro i čini dobro, te da poziva one oko sebe da isto rade. Kad bi svi dobri ljudi se tako ponašali, možda bi se stvari u svitu prominile… Al iskreno, mislin da san ovde možda neopravdano idealista. Pitanje je fakat koliko realno dobrih ljudi ima? Ne mora značit da su drugi zli, nego da su u blaženom neznanju. Žive slipi, intelektualno i moralno.

17. Ima dobrih ljudi, u većini su, to je moje uvjerenje. Evo, u genocidu u Ruandi su pobijeni i Hutui koji su se suprotstavili ubijenju Tutsija. Šta nam to govori? U jednoj tački, u tim hororičnim situacijama kojih nije malo širom svijeta, posebno kroz istoriju, čovjek dođe u situaciju da dobro brani vlastitim životom. Ne možemo i ne trebamo očekivati da svi dobri ljudi polože krajnje što ovdje “imaju”, sebe, kako bi se zlu oduprijeli. Iza njih ostaju djeca, porodice; ko bi onda bio roditelj toj djeci, ne samo da ih hrani, da bi stasali u ljude, nego i da ih roditeljski poduči da ne uđu u krug mržnje i nasilja, pa da vrše odmazdu zbog ubistva svoga roditelja.
    Mi znamo da je bilo dosta ljudi u strukturama Trećeg rajha, visokopozicioniranih čak, koji su spasili mnogo jevrejskih i drugih života. Malo manje znamo o ljudima koji su spasili po jednog čovjeka, dijete ili po jednu porodicu, a njih je moralo biti više. Imali su procjenu da će tako, spašavanjem života, učiniti više nego da se direktno suprotstave i i sami izgube život.

    U ovoj priči je najgore podržavanje zla, ta histerija, zaraza tom histerijom. Između ćutanja pod prijetnjom vlastitom životu i pokušaja da se krijući učini mali ljudski čin, od nekakve subverzije do spašavanja pojedinačnog života kada se prilika ukaže, i histeričnog, opijenog podržavanja zla i podsticanja da se isto čini, ogroman je bezdan. E, ta histerija, kako i zašto do nje dolazi, to dokazivanje grupi kojoj se pripada u skladu sa okolnostima, to je ovdje problem.

18. Ja nisan toliko uvjeren u ljudsku dobrotu… Ali nadan se da si u pravu, mislin, ovo što si napisala je točno, puno ljudi je spašavalo Židove u nacističkoj Njemačkoj i u njenim satelitskim tvorevinama. Eno, vidimo i slučaj sa srpskom dicon u NDH i Dijanom Budisavljević, koja ij je spasila i do 10 tisuća… Istina je da ima dobrih ljudi.

    A kad smo kod Hutua i Tutsija, ja san gleda jedan dokumentarac u kojem je govorila jedna Tutsi djevojka, kako ju je sakrila jedna Hutu obitelj, koja je krila nju i još par Tutsija, pod cijenu vlastitog života, ako ih otkriju. Pričala je o strahu kad bi dolazili Hutu vojnici i pregledali kuću… Tako da, definitivno ima dobrih ljudi. Samo, ja iskreno ne znan da li ih je dovoljno.

    Za to podržavanje zla, to je i meni fascinantno, kako do toga dođe? Bojin se da neman objašnjenje, a inače mi je mrsko kad nešto ne mogu, pa barem sebi, objasnit. U ljudima se probude destruktivni porivi, svojevrstan sadizam, a mislin da je ključno da se one “druge” prema kojima se zlo nanosi, gleda kao na manje ljude nego na “naše”. Da bi činili takvo zlo prema njima, mora ih se dehumanizirat. To slavlje zla je orgijastično, vjerovatno ljudima godi da se utope u tu masu i da puste svoje zlo na slobodu, te imaju osjećaj olakšanja jer ga ne moraju potiskivat. Mislin da takvi ljudi pate od nekog psihičkog poremećaja, tipa da su sociopate il sadisti, i tako nešto. Također, mislin da in je olakšanje predat svoju volju nekom autoritetu, gotovo pa Božanskoj figuri koja dolazi kao spasilac i koja se brine za njih.

    Ali ovo što san napisa je sve samo zagrebano po tom fenomenu orgijastičkog podržavanja zla. Istinsko objašnjenje za to neman, što me nervira. 🙂 Mislin ipak da je ključno, oslobađanje svojih destruktivnih poriva, predaja moći autoritetu i posmatranje onih kojima se čini zlo, kao da nisu ljudi nego neka niža vrsta.

19. Ne znan znaš li za ovi dokumentarac? https://www.imdb.com/title/tt2375605/

    Moga bi ti bit zanimljiv, na ovu je temu.