Žena od nekih 35 godina živi sama. Očigledni geek. Knjige, klavir, kostimići vila, dakle i freak. Elem, naslijedila fin kućerak u dobrom dijelu grada i to je to.
Približavamo se drami. U kuću joj upada grupa razbojnika. Teški kalibar. Ona totalno naivna da neko može upasti u njenu kuću da bi je opljačkao ili šta li već, dočekuje ih kao goste. Oni već na počecima zbunjenosti, sve je mjerkaju glumi li.
Uglavnom, pristaju da igraju njene dječije igre (to joj valjda svi rijetki gosti rade). Jedan od nestrpljivijih ustaje, uzima nož i kao, zabadaće joj između prstiju na desnoj ruci. Vrijeme je, jel’, da se igraju i njihove igre. -Ćap-, prvi potez i ode mali prst. Žena u smijeh, boli ali je živopisna igra, onaj što joj ga je odsjekao, od zbunjenosti ne znade šta će, pa se baca po podu da probađe prst.
Zbengaju se svi u automobil od tih razbojnika i pravac bolnica, brže od ambulantnih kola.
Poenta priče, a njemački je film u pitanju, k'o biva komedija:
Za nepovjerovati je koliko puta glupa dobrila prevesla silu koja se fura na oprez.
Podsjeca me na “Bang Boom Bang”. Tamo je osjecen prst ostao u sejfu. Jedan od najjacih njemackih filmova … puno bolji plot. Pogledaj ako imas priliku.
Citajuci tvoje posljednje komentare zelim ukazati na cinjenicu kako si se maestralno suprostavila grupi kretena kojima sila bez pokrica udarila u glavu. Sama samcata, bez icije pomoci, a da ti pri tome ni mali prst nije falio.
Maestralno, moj naklon.
Ja na prvi mah pomislih mene opisuješ, a ono film ?
Jasnistave, hvala na preporuci. Pogledaću, ako nađem prevod na naš ili na engleski.
Katrane, margina. Smučilo mi se više da se prosječan građanin sklanja pred klasičnim rasizmom u javnom prostoru samo zato što će biti “iskitovan”, vrijeđan, pljuvan uz logističku podršku gostiju. Migranti su djeca cvijeća za onu karakterno impotentnu družbu. Definitivno imamo zajeban problem u društvu.
Romanoff, ma zar? ?
Žena uspila pripitomit nasilnike svojom bezazlenošću? Tako mi nekako izgleda poanta ovog posta. Jesam li blizu? 🙂
Da Vrtlože. A nije nešto zaslužna ni žena, nego je bezazlenost postala toliko rijetka da je faktor iznenađenja?
Ahaaaaa. Da, vidim. U svakom slučaju, dobro je ispalo. 😀
Dobro je nepobjedivo?
Pa moga bi se i s tim složit. 🙂