Moja strašna ja II

U drugom razredu srednje škole dobili smo predmet Gluma I. U trećem ćemo pohađati Glumu II.
Programom nije bio predviđen teorijski dio nastave, ali je direktorica insistirala da nam se podijele kopirani primjerci knjige Sistem Konstantina Sergejeviča Stanislavskog.
Imam tu kopiju i danas, pokušala sam je zaštititi. Raspada se od masnih prstiju i vremena, trideset godina. Jedino što preostaje je da napravim nove kopije, nekoliko. Jednostavno je nisam uspjela pronaći na našem jeziku, čak ni po antikvarnicama.
Ne znam da li je mit ili istina, kažu da joj je ovo izdanje iz 1945. jedino izdanje na našim jezicima. Hajde, neka bude tako.

To prvo uvježbavano znanje koje sam dobila od naše profesorice glume u sadejstvu sa kasnijim iščitavanjem ove knjige postali su moja joga.
Jednu vježbu moguće je vježbati svugdje, na bilo kojem mjestu i u bilo kojoj situaciji. Jedini uslov je da nisam u društvu, da ne moram aktivno pričati, razmjenjivati informacije sa nekim. Tu sam vježbu nazvala polje.
U knjizi se ne zove tako, niti se baš do kraja izvodi onako kako sam je prilagodila za svoje potrebe.
Ni cilj joj u knjizi nije zamišljen onako kako sam ga ja kasnije postavila.
Polje nije nasuho mjerljivo, nemoguće je dokazati da radi. Ali meni se dosta puta poklopilo da je sa značajnim učinkom radilo.

Posljednji put sam vježbu, za koju je Stanislavski dao osnovne upute, isprobala prošle godine u septembru ili novembru, u Titovoj ulici.
Bilo je kišovito, milion kišobrana se mimoilazi malo iza 16 sati, kraj radnog vremena. Ti se kišobrani kače jedan za drugi, ljudi se međusobno izvinjavaju zbog toga, a sve je to uzaludan posao dok svako ne skrene na svoju stranu ili stane na stajalištu gradskog prijevoza.

Metod se, ispočetka, uči zatvorenih očiju. Kasnije se radi otvorenih očiju.
Od kada su uveli ove električne zujalice dvotočkaše, kontam da nije baš sigurno.
Poenta je da se u metar prečnika oko sebe, bar u vidokrugu, zadrži potpuni integritet lika koji se igra. U mome slučaju, unutrašnje stanje koje želim i na kojem se, po postizanju polja, aktivno imaginativno radi da bi se polje održavalo.

IMG-7781
Dijagram sistema Stanislavskog, izrađen po njegovom “Planu doživljavanja” (1935.), prikazuje unutrašnje (lijevo) i vanjske (desno) aspekte uloge koji se ujedinjuju u potrazi za cjelovitim superzadatkom lika

Nije to neki uspjeh; među gomilom ljudi, u gužvi, sa svim tim zvukovima, prijetnjom po koncentraciju i fokus od iznenadnih mogućih ulazaka u vidokrug, mislim da bi se ono najduže što sam dosad postigla moglo objektivno mjeriti i stati u pet minuta maksimalno.

To izgleda tako da se u vidokrugu od tih metar vidi sve što bi se inače vidjelo, ali zablurano. Obrisi. Zvukovi se čuju, ali kao da se samo čini da se čuju.
Iza polja prostire se mrak. Ne bih rekla da taj mrak odgovara kvalitetu objektivnog mraka, ali se zaista slično vidi kao mrak.
Polje radi ako u taj vidokrug od metar prečnika niko ne uđe, odnosno ako niko ne povrijedi taj prostor. Da li zato što se tako poklopilo iako je to zbog gužve manje moguće ili zbog željenog integriteta lika i njegove unutrašnje stvarnosti manje je bitno – bitno je da radi.

Ovaj isti metod počela sam primjenjivati i u vrijednosnom smislu. Metod je pogodan da se to vizuelno opiše.
Zaštita svoga lika nemiješanjem. Insistiranje na integritetu i cjelovitosti onoga što je lično izabrano da se zagovara. Ometači će se odijeliti poput ulja u vodi; jedno ne ide uz drugo, protivprirodno je.

vasionka
vasionka

...loyal...liar, big time...brutal...again brutal...love all kids, especially those with autistic disorder...love music, that mathematics of all the worlds...again loooooooove music...read, read and read even more...love to write...loooove to write poems&songs...tales...more tales...manicure nails, no, no, never...love to seek, seek big time...explore...love God...again love God, that greatest freak of all the times... odd fellow...love major guy in the underworld...love equinox...indeed love equinox...mmmmmmm, love blood, that knowledge thing...don't know how to love...love myself mostly and ouuuuuuuuuuuuuuu...love freaks...again love freaks...all freaks...hate to share bed with anyone but one...love one grandmother and her son...her son...her dead son...love men...mmmmmmmm, love men with attitude...love men with attitude again...love gracefully women...mmmmmm, muses...adore troubadour...love night...again love night...love light...hate order...hate paper money...love symbols...adore symbols...love frustration...love hard lesson...tatoo...mmmmmmmm, haaaaaard lesson...

Articles: 1321

25 0 komentara

    • Vidim ja da si ti prilježno odradila istraživački zadatak🤗
      Jeste, na tome prvom linku je izdanje koje imam u kopiji.
      Vidiš, ovo Deretino izdanje je iz 2016., tada sam već uveliko bila odustala od daljeg traženja.
      Drago mi je da je dostupna, sjajna knjiga! Stanislavski je zaista bio majstor interdisciplinarnog tipa, posebno dobro upućen i u psihologiju.

  1. Apsolutno sam za ove vrste vježbanja ličnosti. Nemiješanjem do slobode sopstvenog lika. Ali, kako se nemiješanje može integrisati sa empatijom i društvenom odgovornošću, a da se pritom očuva lični integritet? ili nemiješanjem kad je saradnja ključna za prevazilaženje konflikata? nemiješanje kad hoćeš prenijeti poruku da i drugi treba da rade na sebi da se ne miješaju? Kako ljudima pokazati da su inferiorni dokle god razglabaju jedni druge i otvoriti im oči da jedina osoba o kojoj trebaju razglabati su oni sami? kako nekoga inspirisati da se ne miješa osim da to ima uzvišenije ciljeve?

          • Hm… da… to!

            I potenciranje poveza na očima tokom brojnih treninga nije filmska glupost…

            “Poenta je da se u metar prečnika oko sebe, bar u vidokrugu, zadrži potpuni integritet lika koji se igra. ”

            S povezom na očima ili zatvorenih očiju čovjek je, iz nekih razloga, mnogo precizniji… dosta toga može izbjeći i dosta toga može “odgurnuti” kad potpuno postane svjestan “svog metra”… joooj jesam kreten s objašnjavanjem, ispratiću se sama. Treba to osjetiti, ne znam kako objasniti… elem, ajd nekad pročitam bar krnjavu ovu knjigu

          • Razumjela sam šta želiš reći.
            A, vidi kako to životinje rade, što je potvrda te, hajdemo reći, bioenergije i mogućnosti komunicianja, između ostalog, putem nje.
            Mislim da je upravo Stanislavski zapisao (ne znam da li je u ovoj knjizi, nisam sigurna, miješa mi se) kako je radio sa glumcem koji je imao psa i dovodio ga na probe. Psu je, logično, bilo dosadno na probama, pa bi drijemao sve dok je njegov vlasnik (ovo mi je uvijek bez veze da kažem!) isprobavao svoj lik, odnosno bio “u tom liku”. Malo prije nego što bi taj čovjek “izašao iz lika”, pas bi se sam prenuo iz drijemeža čekajući da krenu sa probe.

          • Joj da psi mogu pričati pa nam objasniti pojam bioenergije… mene je moj osjećao da se vraćam kući negdje na dnu ulice dok još nema šanse da me ni čuje ni vidi…

          • Imam i ja priču.
            Djed je, prije rata, vozio pickup. Pas Žućo (jazavičar), vezan pored kuće, čuo bi taj auto najmanje pet minuta prije nego bi se ukazao u dvorištu. Po pet minuta neprestanog lajanja i razdraganosti😍
            Djed je znao i kasniti i ranije dolaziti, tako da nije bilo do rutine.

Leave a Reply