Slušam Darka Bajića, matorog režisera vječno mladog filma “Crni bombarder”.
Taj Beograd ima baš faca ljude. Automatski sam se sjetila izreke o ćoravoj koki koja, eto, i ona ubode zrno, ali onda to zrno bude baš nešto. Otprilike bih to tako sumirala.
Sada, nakon bla bla priče o filmu, Bajić je iznio jedno mišljenje o mladima kakvo ne čuh prije.
(Misaona nit me automatski navede na Undine ovdje, a onda i na moju kćerku. Na Bloggeru je dosta mladih osoba, ali još bi jedino možda Ironic potpala pod tu specifičnu modernističku varijantu koju imam u vidu. I Blato, da i Blato – svakako.)
Kaže Bajić, otprilike, da ti mladi imaju informaciju o tehnologiji, imaju infornaciju o filmu, imaju informaciju o ljubavi, imaju informaciju o patnji, imaju informaciju o suzama i plakanju (ovo ja nadodajem u svrhu dramaturgije). Elem, imaju informaciju, informaciju, informaciju o.
Naravno, kao i svaka ulična faca, ostao je ovdje nedorečen, k'o biva je to rekao usput naoštrenim tonom ono. I sada trebamo da shvatimo da modernistički mladi imaju informaciju o bez stvarnog sadržaja.
Da li to trebamo shvatiti?
Osoba sam koja jako idealizuje mlade ljude. Baš baš. Veoma sam liberalna u odgoju kćeri (zaprepastili biste se – takve se stvari ne dopuštaju tako mladim osobama, to je opasno bla bla bla). Vjerovatno sam takva zato što sam imala poteško djetinjstvo i onda nećeš da ti se dijete osjeća k'o posljednje govno kada si ga već, uz ljubav Božiju, dao na ovaj svijet. Hoćeš da se osjeća važno, da bude osoba, da bude uvažen, da slobodno istrese svu svoju pamet i glupost i bijes.
No, ima tu još nešto. Ja se mladima baš divim. Neka bude da je ova unutrašnja moja (ne)riješena trauma toliko jaka da nezaustavljivo klizim u idealizaciju, ali ne mislim baš da je to samo to.
Dobra kao Anica Dobra u “Crnom bombarderu”
Bajić faca je u krivu.
Dobar je režiser čim uspijeva da napravi dobar film, a dobar film se pravi tako što razumiješ i na “filmsku traku” uhvatiš poseban jezik kojim se sporazumijeva život kao takav. No, on ne konta da to što modernistički mladi imaju i informaciju o, dakle svijest i o kritici šireg auditorija, a ne samo vlastiti doživljaj kao parametar svega živog i neživog što je potkačilo naše generacije u sagledavanju svijeta; on, dakle, izgleda ne konta jezik tih mladih.
U to sam se uvjerila iz razgovora sa mojom kćeri, iz jednog posta od Ironic – doktorska teza o stvarnim životnim situacijama koje se pretvaraju u algoritme i tako predstavljaju s ovim ili onim (izračunljivim) uspjehom u društvenim odnosima – i iz gotovo svih postova od Undine.
Da se razumijemo, i modernistički mladi imaju obrasce, crno-bijelo, stavove može-ne može, ali nekako si uzmu vremena, nekako im se to sve miješa; zastupaju tezu, pa u pola rečenice zastupaju i antitezu, poput kvantnih računara. Svaka opcija zaslužuje da se istraži.
Mene taj svijet uzbuđuje iako sam sasvim svjesna da moje mentalne postavke funkcionišu drugačije. Ako se meni “pali” jedna zona mozga, onda pičim duboko ili visoko istražujući je, ali samo u toj prostorno ograničenoj zoni, a modernisričkim mladima, kako ja to zamišljam, pri razmišljanju o nekoj temi ili fenomenu pale se mnoge tačkice u mnogim, prostorno razuđenim, zonama i njihov jezik može nekada zvučati kao kakofonija pri obrazlaganju, ali oslušnite malo, nerijetko ćete čuti totalno nove uvide i mudrosti neprilagođene iskustvu koje su uopšte, u toliko vremena, a iz naše perspektive, mogli steći.
Zaista mislim da svijet ostavljamo u dobrim rukama. Bio bi gori da se mi tu ponovo nešto pitamo.
Mi prosto nismo dovoljno pluralni. Previše smo uronjeni u sebe. Mi nemamo informaciju o svojoj kritici. Ono, hoćeš da pogledaš film, pa fino prvo istražiš šta o filmu kaže Kurta i Panta.
Mi to ne radimo gledajući svoj film, gledajući sebe, u mjeri u kojoj to rade modernistički mladi. Oni su zaista u stanju svoje obrasce ponašanja prepoznati kao algoritme i donekle im izmjeriti uspješnost. Vlastitim dramama, čak, pristupaju s informacijom o drami.
Posebni su to uvidi. Da li su posljedica gotovo podjednakog RL i URL življenja ne znam, ali mi je drago što imam privilegiju da posmatram da može i tako.
Tako je lijepo za procitati da neko stvarno zivi onu “na mladima svijet ostaje” i zapravo pusti komadic tog svijeta i njima
Iskreno, ne znam šta da ti odgovorim na komentar. Hvala ti, ali, ono, pomalo mi je neprijatno, jer bi ovo, u mojoj glavi, trebalo biti prirodno ili osnovno što se očekuje od starijih generacija u odnosu na mlade.
No, možda i nije loš taj nešto značajniji jazz (što bi rekao Brut) između generacija koje su navikle da je bazično znanje pohranjeno na jednom mjestu i dostupno na klik na koji mladi puno brže i efikasnije kliknu kada zatreba i starijih, koji su navikli da se znanje treba iskati (od njih), a onda i da manipulišu time.
To je vaš suvereni prostor i što su društveni i okolinski otpori jači “u prepuštanju tog komadića i vama”, to je ustvari pokazatelj da je nemoć veća.
Nije ovo prvo vrijeme u kojem je ovaj mahanizam prisutan, ali kontam da bi ovo trebalo biti vrijeme u kojem je najizraženiji zbog paralelno živućih generacija koje od početka žive uz Mrežu, online, uz informaciju iz sijaset izvora i onih koje je taj prelaz uhvatio tek nakon ili u toku formativnih godina.
Mene pomalo ljuti što osobe profesionalno okrenute mladima (Bajić je, npr., profesor režije sada) izbjegavaju sagledavanje te informacije o sebi i svojim načinima. I anahronost je sastavni dio života, ne znam zašto je problem priznati to sebi, jer se tek tada otvara čist prostor da nastaviš učiti. A onda to učenje uz tu anahronost ponovo daje novi, autentičan kvalitet i svako ima svoje mjesto.
Nekad je bolje gledat svijet crno bijelo, binarno. Lakse brate za odluke brzo donosit, siva zona je da se naseres sa sublimacijama pa ne znas sta si reko, pocela sam to manje prakrivoat iako se uvalim u to kad su svadje, neko pametuje.
Svake godine se izmisljaju novi koncepti i neki novi konstrukti, i informacije a dostupno u 2 klika i jos chagpt sveznajuca sila,tehnolodzija 😂😂😂
Mladi su badass💯💥
Kao i obično, u svega par riječi (binarno i polinarno) sažmeš bla bla bla od četiri minute.
Da, poenta je u načinu obrade inputa i te su razlike gotovo nepremostive ako temu prenesemo u softversku stvarnost i poslužimo se tim jezikom.
Tako klackate i ti i Brut, bar u outputu, za razliku od mladih pobrojanih u postu koji su jako na ovoj polinarnoj strani.
(“polinarno” sam upravo skovala, ne bih rekla da postoji ta riječ u našem jeziku, ali je praktična i jasna onako, pa neka ostane.)
Kontam u kojem fazonu je ta rijec.
Neki novi trendovi neke nove generacije, ne mozes ih zajebat kao nesto starije. Znam kad im treba prodat tehnolodziju, znaju tacno po sta su dosli i kako funkcijonise,jer vec znaju sve o tome, pa i lakse je s njima.
Anica Dobra😍😍😍😍😍😍kako je dobra glumica, uvijek sam je gotovina, mislim da je sad u Njemačkoj i da glumi u nekim serijama.
Ja mladima držim fige da iole normalno prođu kroz svoj život.Ja sam već od čelika, prošla sam skoro sve te faze, ali mi je žao mladih da će proći isto sve te faze, ali u jednom odvratnijem i ružnijim okruženju, jer svijet se svugdje promjenio.Na gore, nažalost.
*gotivila, ispravi molim te.
Gdje si Senjoro moja, srećan ti blagdan – Bajram šerif mubarek olsun♥️✨
Ne mogu ti editovati komentar, to sam sebi zabranila u postavkama, ali, evo, ispravila si ti.
Nisam znala da je Anica u Njemačkoj; ustvari, znala sam da je otišla negdje preko grane, ali nisam znala gdje.
Nedavno sam je gledala u srbijanskoj igranoj seriji “Beležnica profesora Mišlovića” i bilo mi je baš drago što je ostala cool, jer je projekat misterija-fantazija-urota tematike; dosta dobar scenario, a manje para u budžetu.
Jeste mladima dosta teško danas, ostavljamo im baš nasilan i agresivan svijet. Odrastanje je inače teško, a još smo im ga i mi, stariji, začinili baš nakaradnim obrascima. No, veseli me to što oni ne dopuštaju fejk autoritetima ispred sebe, bar ovaj mislilački dio mladih, fino to oni pospreme.
Hvala Vasiona🙂
A jeste Anica ima baš puno uloga u njemačkim serijama i filmovima, baš sam sad pogledala.
Vidim ja ovu raju od kćerke, dobro do sad svi prolaze, osim ponekih, naravno.
Za sad sam da kucnem u drvo super zadovoljna, ali milion i jedna briga kako će sve dalje ići.Nasilan i agresivan svijet, baš jeste, ali da se mene pita ovaj svijet nebi bio ovako tužno mjesto.
Čekaj ove najnovije, ovo je opet skroz fizičko uz digitalno klikanje samo onog što im treba… reinkarnacija neke Gen X, ali ovaj put uz abnormalnu podršku roditelja i investiranih očeva! Opet su u modi fizičke igre, nestašluci, lopte, role, bicikla, skejt, i nemam pojma odakle: kuuuhanje! (valjda TikTok). Onda su algoritmi potpuno personalni, ne letaju više na sve strane ko ranijim generacijama… pa ko je za skejt iskaču reals-i fora i fazona, ko je za košarku iskaču na TikToku košarkaške fore i fazoni i ništa više od toga! Plus roditelji koji su u tome fully and complitly! Nema više “ne ide matematika, de zapostavi sve što ti ide i što te interesuje da učiš matematiku!”. Ide konkretno investicija u to što žele, ostalo im sklanjaju s puta. Odjednom neke dvije generacije, jedna starija, jedna mlađa, u borbi protiv starih sistema. Biće interesantno za 15tak godina. Moguće I mnogo prije da ćemo imati veliki skok s medaljama, mnogo više nekih Lana Pudar i tekvandoista, karatista, košarkaških timova, nemam pojma vjerujem i glumaca (kad mogu glumiti povazdan za TikTok, ne znam šta bi dalje bio problem). Ono im neki stari kenjac na katedri kaže da “nisu za glume”, a ovamo 2 miliona lajkova na nekom TikTok kontentu, kenjca u penziju
Slažem se, super su❤️