Pustiti vremenu i posmatrati, zaista nema ništa tačnije, niti učinkovitije.
I pomiješane vode se tu fino razdijele, ama baš nikakav podstrek tome ne treba.
Preporučujem ovaj metod, zaista je dobar i radi.
U vezi s tim me je dosta davno posavjetovao jedan đakon na službi u Sabornoj crkvi Sv. Đorđa u Novom Sadu.
Bilo mi je potrebno 30 godina da shvatim suštinu njegovih riječi u njihovoj punoj snazi.
Nedjelovanje, metod leptira.
Pa kako nadje u sebi djakonije djakona nakon vagona procitanih knjiga ?
Bona ne bila…cekati da se pomijesane vode razdvoje jeste utopija ako to ne uradi prokleta masinerije koja je izmislila metodu razdvajanja.
Uzmi kap prljave vode i spusti je u testiju ciste vode pa vdid rezultat : jedna kap zagadi veliku cistocu u sudu a ne da cistoca vode u sudu zagadjenu kaplju opere od smrda i necistoce.
Mastaj krilima leptira a radi informacijom pcele.(Kukuruzovic Dobropoljski) : )))
On je pročitao veći vagon😛
Nisam dio tog svijeta, Okno, ne treba raditi protiv sebe.
Ionako sve vrijeme, za sve nas, stvatnost radi ispod očitljivih frekvencija. To je jedina valjana informacija.
Metoda radi.
Samo kod onih koji uspiju spoznati nivo kontrole i samokontrole.
Svi smo tu da učimo, bivajući jedni drugima neizbježna tačka na putu, a u svemu tome je stvarnost, o kojoj sam govorila Oknu, jedini scenarista.
Vremenu vremena, što je lijepo ispod parafrazirala Ironic.
Slazem se.Apsolutno se slazem.
Izvjesna Moc,zoves je stvarnost,zaista odradjuje ono zbog cega je mocna.
Uprkos recenom moram naglasiti: na neki nacin ,valjda zbog pasivnosti i vjecite nade u bolje,dobro mnogo vise strda od zla.Ne znam zasto ali se dobro u ljudima neklim zakonom gasi .
Od ranije znam da se slažemo u ovoj, najvažnijoj stvari🤗
Na dva krajnja pola – dobro i zlo. Ne bih koristila ove krajnje tačke, jer smo u stanju očitati samo simptome, ali ne i punu prirodu stvari, pa taj dio tvoga komentara stavljam u isključivo ilustrativni kontekst.
Ideal dobra među ljudima ne opstaje ukoliko se koristi metodama i alatima zla, to je jedino što mislim da pouzdano znam.
Vremenu vremena
Tako je Ironic.
Vrijeme ne laže. Ono polako, ali sigurno, skida maske. Razotkriva namjere, ogoli istinu…..
Uvijek.
To je zato što je vrijeme viša kategorija za poziciju čovjeka s kojom je nemoguće upravljati, niti je zauzdati.
Jednom sam u tramvaju čula dvije žene kako pričaju, nešto životno, meni čak tad zvučalo kao bezbrižan trač. I onda je jedna drugoj u svoj ozbiljnosti rekla “vrijeme će pokazati”, bilo mi pravo simpaticno, i krenem to u šali koristit kao izraz. Sad mi je to velika utjeha. Ne treba se ići na rješavanje svih problema odjednom, nekad vrijeme samo riješi, mada “izvini” ako osjecas treba odmah reci, jer kad zastari niko od njega nema koristi.
Svi mi svoje postupke držimo u svojim rukama, a vrijeme je uvijek saveznik, ako se gleda u svome punom potencijalu i ako smo načisto sami sa sobom.
Ne treba ništa gurati nasilu i ljudima treba davati šanse, baš onako kako bismo voljeli da se drugi odnose prema nama, a to i radi zahvalnosti za one neke šanse koje smo i sami nekad dobili, a nismo ih zaslužili.
Za sve to vrijeme, jedino što ostaje i što je činjenica, a na što možemo uticati, je vlastiti primjer koji okolini ostavljamo na njen sud. Za dalje i dublje smo nemoćni i tu ne treba uludo trošiti snagu.
Vrijeme uvijek pokaže – jedan je to od zakona tog fenomena.
Ma je, samo ja ako pustim vrijeme, zaboravim šta je trebalo da razotkrije… meni događaji traju koliko traju, kad završe, odoh dalje…
Bravo Romy, bravo!
To je sljedeći nivo – zaborav, odnosno kako očuvati bezbrižnost onog malog djeteta u nama, svima nama.
Neko sazrijevanje koje uočih kod sebe da postoje neki ljudi s kojima iz XY razloga više ne komuniciram, a kad saznam da su uspjeli u nečemu svom što su htjeli – bude mi baš drago. Onako iskreno drago, ne moram na glas ni reći. I neki koji se vrate u zivot nakon 15 godina, znam da je “nešto bilo”, ali toliko nebitno da sam zaboravila prije 14 godina… i ona neka vlastita zaštita da je “do nekog drugog”, nekad dozvolim da je “do mene”, pišaj ga…
Ne lažimo se.
Bude situacija i kada je dovoljno samo to što si takav kakav jesi, ni više ni manje.
Potencijal da zasmeta ima i to što ti je iskreno drago za ono za što ti je iskreno drago.
To jednostavno treba pustiti.