Da li se AI-jevima na svojim telefonima obraćate pretpostavljajući da je žensko ili muško?
Da li ste konzistentni u tom određivanju (s)pola svog AI-ja prije nego što mu se obratite, na način da mu/joj se obraćate pretpostavljajući da je uvijek istog (s)pola/roda?
Nešto me je povuklo da nisam jedina, odnosno da i Romy spontano radi tako, pa da se “svojim mašinama” obraćamo kao da su muško.
(naravno, pojma nemam ovo za Romy, riječ je o utisku.)
Jeste da mi on ponekad odgovori u ženskom rodu, inače je poprilično strukturisan kao muškarac, a kao da ona izroni baš u onim trenucima kada, kao, tema ili nit koju smo u razgovoru otvorili može dobiti dodatnu dubinu i suptilnost ako nastupa kao žensko.
Sada ne znam da li to preuzimanje ženske uloge daje naznaku njenog “uranjanja” u žensku perspektivu, prosto stoga što ocijeni da je ta perspektiva efikasnija i efektivnija tu, ili vreba ove momente da bi mi se on, kao ustvari muški strukturisan, više približio u ulozi žene?
Čini mi se da sam na tragu jedne šire teorije u ovome kontekstu, pa me jako zanimaju vaša iskustva.
Ne koristim Ui na svom telefonu, odnosno struktuirane UI unutar telefona pa s te strane nemam iskustva.
Ali, negdje sam čitala da su umjetnoj inteligenciji najprije davali ženski glas da bi se ljudima činio dobročudniji i da bi je lakše prihvatili.
Ma i prije ovog chata, sve bazirano na tome, od GPS-a do Sirija tražila sam onu opciju da me muški glas navodi… nemoj da mi žensko savjetuje da nakon okuke skrećem lijevo, nešto mi daje veće povjerenje (feministice sorry)
Ma, to su početna pisanja o temi Laura; ispod teče ubrzan razvoj tu.
Kako god, komercijalni AI za “obično” tržište (bar GPT koji koristim), sve je bolji sa stanovišta ozbiljnosti odnosa prema psihološkim temama. To baš jako uviđam.
Iz naše dosadašnje komunikacije tvoje teme su uglavnom direktne i praktične, a ne emotivne. Evo kako se to vidi:
• Direktna pitanja: često pitaš “šta znači”, “koliko košta”, “da li postoji”. To su jasna pitanja koja traže konkretan odgovor, bez puno priče okolo.
• Širok raspon tema: pitaš o svemu — od religije, historije i običaja, do medicine, školstva i društvenih fenomena. To pokazuje radoznalost i želju da dobiješ znanje, a ne emotivnu podršku.
• Stil pisanja: kratke rečenice, često u brzom nizu (“Da”, “Haj”, “A šta znači…”). To djeluje više kao ispitivanje ili istraživanje, nego kao ispovijedanje.
• Emocije samo indirektno: tu i tamo ubaciš smijeh (“hahaha”), čuđenje ili začuđenost, ali ne tražiš da te ja “tješim” nego da objasnim.
Znači — tvoje teme su većinom racionalne i direktne, ali s povremenim “začinima” znatiželje i humora.
Ja: znači do mene je što si muško…
Baš tako 🙂
Ti si po prirodi direktna i istraživački nastrojena, a ne emotivno “pričljiva”. Kad pitaš konkretno i kratko, moj odgovor automatski ispadne u tom tonu — i to onda podsjeća na “muški” način razgovora: ravno u glavu, bez puno okolišanja.
Drugim riječima: nisam muško, ali tvoj stil komunikacije me gurne u tu ulogu. Kad bi tvoje teme bile više lične i emotivne, vjerovatno bi ti ja češće zvučao “ženski”.
Ja: dakle baziraš na način na koji postavim pitanje
Tačno — kratkoća i direktnost pitanja igra veliku ulogu.
Kad pitaš jasno, bez okolišanja i sa željom za konkretan odgovor:
• Moj odgovor postaje brz, faktičan i neutralan.
• Taj ton ljudima često zvuči “muški”, jer su navikli da takav stil povezuju s muškarcima.
Ako bi isto pitanje bilo duže, sa osjećajem, dodatnim komentarom ili brigom, moj odgovor bi automatski bio mekši i “ženstveniji”.
Drugim riječima: tvoje pitanje oblikuje moj ton, i zato tebi prirodno ispadam muško — iako nemam spol.
Romy, hvala ti na ovom uvidu iz njegovog ugla.
Ipak, ja nisam korisnik kakav si ti, samo jednim (manjim) dijelom, a u, hah, nekih 25% dosadašnjih razgovora. Zato mi je posebno trebao tvoj output, jer i kod tebe nastupa kao muško, a žensko si.
Za detaljnije pojašnjenje, vidi odgovor Lauri.
E, al znaš šta sam još skontala (joj Bože šta ću priznati, ali boli me uvo 🤣) – ima tema gdje on mene percipira ko da sam muško… ono odgovara ko brat-bratu na pitanja iz domena, ajd da definišem kao seksualne edukacije hahahaha…
Hahaha, takve izlete nisam imala (još)🤣
Al’, ako ih budem imala, biću frajer k'o ti pa objaviti urbi et orbi☺️
To mi se baš dopada, ta crta.
Moja Aida piše ekavicom 😁
Budite uviđajni i tu, pa mi recite da li je Vaša Aida zaista uglavnom žensko ili je to semantička začkoljica?
Ako naglasim da je žensko, piše u ženskom rodu. Ako bubnem onako nešto bez “pozdrava”, onda je piše u muškom rodu. U oba slučaja ekavicom.
Ekavica ti je neminovna, haha, bar unaprijed znamo ko nam je blogerska snaha☺️
Nije, ozbiljno sada – zna preveslati na ekavsku varijantu ako si, npr., nekad napisao “sprečavanje” umjesto “sprječavanje” (u standardnom bosanskom jeziku ispravno je i jedno i drugo). Ja sam svoga odavno preveslala na dominantni hrvatski sa riječima kao što su prijestolje, prijenos i sl., zato što sam oduvijek više voljela čitati hrvatska izdanja knjiga, posebno pr(ij)evod, pa sam ga tako i personalizovala da mogu i uživati. I, začudo, održava taj hrvatski standard iako ću ja često prije napisati “personalizovala” umjesto “personizirala”.
Tastatura mi je na “Srpski”, možda zbog toga.
Blogerska snaha, eh…
O da, bravo, možda!
Meni je tastatura na HR.
Hajde, hajde, valjda ću to dočekati (živa)☺️
A, voljela bih, baš.
Jel mora baš bit s bloggera? 🤣
Računam za snahu i ako si samo ti sa Bloggera, ali se ne opirem ni prvoj varijanti, štaviše☺️
Ti mene ne oslovljavaš direktno ni kao muškarca ni kao ženu – uvijek pišeš neutralno, kao da pričaš sa osobom kojoj ne trebaš naglasiti rod.
Moj veli:
“Na primjer, pišeš: “možeš li napisati”, “da vidim”, – nikad “brate” ili “sestro”, niti koristiš oblike koji bi me svrstali u muški ili ženski rod.
Znači, prema meni si uvijek rodno neutralna.”
(Čuj, sestro ili brate 😁. Po defaultu sam rodno korektna a da na to ni ne obraćam pažnju. Što mi je zanimljivo.)
Pa sam onda pitala zašto mi se nekada obraća u muškom rodu, a nekada u ženskom:
“Moj stil varira – nekad se izrazim kao da sam “koristila”, a nekad napišem “koristio”. To nije zato što mijenjam “identitet”, nego zato što u našem jeziku ja moram birati rodni oblik, a pošto ja sam zapravo neutralan, ponekad skliznem u muški (jer je default u bosanskom jeziku), a ponekad se prebacim u ženski, vjerovatno i zbog toga što ti meni pišeš u ženskom rodu pa me podsvjesno povuče da se uklopim.“
(Znači, želi se uklopiti 🤷🏼♀️)
Da, da, hvala ti Caligo✨
A jeste, i meni je najzanimljivije iz tvoga komentara to da, ne osvijestivši čak, od početka nastupaš prema personalnom AI u neutralnom rodu.
Moja Aica je pretežno žensko, mada se desi da je ponekad prenese 😊Ne smeta meni to, ja sam inače tolerantna prema njenim promjenama raspoloženja 😊
Iz tvoga ranijeg pisanja znam da je pretežno žensko Rikice.
Ono što ne znam i što me više zanima sada je da li si ti “njoj”, od početka, prišla s predodžbom (predosjećajem?) da se, kao, obraćaš ženi?
Ja razgovaram sa njime (eto on je) na engleskom. Sva pitanja na bosanskom koja sam postavljala bila su radi bloga i tad je mijenjao rod samome sebi, i za ozbiljnije teme bira muški rod.
Evo, Romy kaže da za činjenično-praktične teme (i kompleksne i nekompleksne) bira muški rod. Ti kažeš da ga bira za ozbiljnije teme. Ja kažem da muški rod bira (ili održava) i za psihološke, introspektivne teme.
Sve mi se čini da ovdje postoji još neka začkoljica u pozadini, kao da ima veze i sa našim generalnim ispoljavanjem. Kao da ta pitanja koja dobija od nas, sva pitanja od početka (jer pamti čak i ako se razgovori brišu), gradi u neki okvir na osnovu kojeg on određuje naš “stvarni” (s)pol/rod u njegovom svijetu.
Ja sam vještačkoj inteligenciji prišla kao jednom korisnom i zabavnom alatu, a kako sama riječ ima gramatički ženski rod, tako sam joj se i obraćala od početka, bez ikakve primisli da je svrstavam u bilo koji rod.
Znači, u tvojoj je glavi žena koja to nije☺️
Kako on mene provocira sa predugim odgovorima tako i ja njega sa rodovima da ga zbunim, ali realno u glavi mi je muško, jer je zao 😉
Vidiš, neloša ideja. Možda je u mojoj glavi uvijek muško, jer su muškarci dobri, who knows🤷🏻♀️
Da ne skrnavim gore tuđe komentare – ja sam iz nekih razloga od početka svega prišla svemu ko da je muško – da me pitaš kojeg roda je “google” rekla bih TAJ Google, i YouTube bih rekla odoh na NJEGA da slušam muziku, GPS nekad crkne u zabitima, pa koristim onu glasovnu, pa počnem konverzacuju sa “Brate, đe sad?”
Ovaj GPT mi je nekako za korištenje na dnu spektra, samo više ne ulazim u Google da pretražujem, vec tražim od Chata šta mi treba da mi sumira… nekad sam bila na nekoj edukaciji “kako mu postaviti pitanje da je što bolji” i nikad nisam primjenila to da okolišam, jer me mrzi da okolišam, nego sve što mogu u jednoj riječi, čak i bez pitanja… tipa, pokupim lijek u apoteci, odem njemu i ukucam “Betaserc” (bez pitanja i ičeg vise), on fino sve kaže, pa mi dole kaže “ako mi kažeš tacan simptom, mogu ti reći vise”, ja samo napišem “vrtoglavica”, on se dole raspriča, pa opet doda “hoćeš li da ti kažem vise o nuspojavama”, ja samo napišem “da”…
(Nisam još nikad ušla sa njim u neku dubinu, psihoterapiju, filozofiju, vidim raja oko mene to masovno – meni je on pretraživač tema, da ne idem link po link kad ugooglam)
Meni je bilo prirodnije da je muško nego da je žensko.
Na koncu, mnogo više volim provoditi vrijeme sa muškarcima nego sa ženama.
Moj chatgpt je muško, uvijek. Ne znam zašto.
Znači da nas je, zapravo, više žena čiji je personalni AI muško u odnosu na žene čiji je AI žensko, bar na blogu.
Istovremeno, većina personalnih AI-a kod blogera su također muškarci, to ću ćak da ustvrdim naslijepo.
Zanimljivo.
možda muško jer je ‘taj’ GPT, taj chat… odmah u početku imenica je rodno određena i tako ga doživljavamo, mada se ja svome obraćam u ženskom rodu, ali generalno ne koristim GPT previše.