Slušam jučer kćerku sa njenima na pozivu; rječnik kao kada gleda one klipove po YT – nekakvi virtualni likovi, neloše vizuelno predstavljeni, sjede u slabije ispikselisanoj sobi i hengaju onako. Sve kontam da bih na zidove tog prostora okačila sliku ili dvije, postavila koji kipić tu i tamo, barokno kič a sladak onako. Citru bih stavila uz onaj fini džuboks iz ‘50-ih, da se baš ne pretjeruje u uobičajenom stilu sa koncertnim Bösendorferom.
Uglavnom, napunila bih to skulama; za to služe lijepe stvari koje nikome ne trebaju. Kao u „Crnom mačku“ onomad.
Krenuli smo nešto snimati u Gornji grad i izjalovi nam se to sve odjednom, tako to bude sa tim vanrednim situacijama. I snimatelj i ja gladni, stanemo usput i ukačimo da pojedemo prilično dobar hotdog. Njemu se spavalo jer je i vozio, taman da se vrati u sobu, a ja, kako se spuštah nizbrdo, vidjeh u tom baru natpis iznutra o Međuzemlji questu. I totalno mi tu sve prođe kroz glavu, sjetih se nedjeljnih popodneva kod Nikole i koliko je uopšte upornosti trebalo da se toj ploči priđe. Momci su se prema njoj odnosili kao prema relikviji, mislim da su je i čistili svaki put kada bi je vraćali u kutiju.
Hahaha, nezaboravno je bilo kada bi se spojile tri-četiri nedjelje zaredom da i ja budem svaki put tu i da vidim taj rat uživo. Ne, ne, RAT je to velikim slovima – Nikola je uvijek igrao ulogu nazovimo sudije iako uopšte nije predviđena, ozbiljno je to shvatao, trošio ogromne količine vremena za svoje pripreme, a kada bi veliki trenutak došao svi su ga više-manje zajebavali i nisu to skrivali. Bar se njegova pikala kada bi se ploča ponovo namještala nakon prekida od prošle nedjelje, valjda zato što se znalo da niko nije pošteniji.
Ovako skontaš da su prepričavanja apsolutno bez veze; neko uvijek ukrade narativ naposlijetku, pa ispod radara ostane mali milion sitnica koje si samo mogao gledati dokle se uopšte mogu nizati. Smiješno je, naravno, gdje nije, pomalo i teatarski smiješno, a budeš malo, da se ne lažemo, i počastvovan što svemu tome prisustvuješ. A, s druge strane, pomalo je i nekako tužno – sav taj trud rasprši se u neka sjećanja, šta ćeš s njima; nikoga dovoljno vještog nema ni da ih zapiše dostojno onako. Ali eto, ne da mi se zabedačiti sada, pa nastavljam onomatopejično malo – kakvi su to samo fantazijski obračuni bili!
Bio je taj lik, Adam, svako je izvlačenje radio ufuran u Aragorna ili na koga se već furao; pokreti, koordinacija, ludilo. Znam da sam čak razmišljala da napravim deal sa onom finom tetom iz fundusa, krojačicom, da mu napravi kakav plašt od ostataka skraćivanih pački i kostima, imala je ona tih divnih ušivaka gomilu, ali sam bezbeli zaboravila do sljedeće prilike i tako to osta nedovršeno.
Sada; vraćam se u današnje Sarajevo, uvijek smo nekako na začelju kolone, pa pogledah nedavno taj prilog na nekom od predosadnih news programa kako se, eto, i u našem gradu, postfestum nakon što su kasne devedesete i rane dvijehiljadite davno protutnjale, otvara klub za igranje tih retro strateških bord igara. Sve se nadam da je to neki novi hajp; valjda ga je ova omladina što dobro funkcioniše sa roditeljima, što su im roditelji kul i znaju svaku pjesmu koja se mladom čeljadetu kao tridesetosekundna tema ureže sa prosječnog TikTok šta-je-autor-htio-reći videa… (a-a, ovo je već digresija koja u rečenici ne može funkcionisati)…
Elem, neki novi hajp što ga je ova omladina negdje iskopala, iz nekog ormara ispod kutije sa megalijepim a tijesnim cipelama, jer je to sve skupa stajalo tako decenijama. I onda zamišljam one likove u loše ispikselisanoj sobi s početka, pa prenesem taj odličan rječnik u popodneva kod Nikole da baš ne bi bilo kao kod „Crnog mačka“ jer nije toliko intimno.
I, naravno, gdje nećeš ući u taj bar kada te već tabla s Međuzemljom tako lijepo poziva, a prijatno je okruženje, par geekova tu i tamo, ne igra se, ali je irish coffee možda i jedna od najboljih koje sam ikada pila.
Ne da mi se baš da završim ovo, ali ćemo sutra iskeširati jednu finu Fender crnu i pojačalce, nemam pojma da li je full lampaški kombo kako sam kontala da bi trebalo, bivši muž se oko toga angažovao da kaže zadnju.
Uglavnom, rekao je da je odlično za početnike, pa ćemo vidjeti koliko će gospođica imati volje i strpljenja da prangija.
