ne volim se na put spremati sama
sama
a uvijek me to dočeka
zvijezde, da li ću moći vidjeti zvijezde
ako te budem voljela
baš kao svakoga
i ja
bez imena
rođena u disciplini
srasla u njoj okoštala korijenje pustila
suvlje zaspalo sve u njoj
pusti me
molim te
ne mogu se vraćati tamo
postoji strašno strašnije pod svjetlom
spusti ruke digni ruke nogu
izglavi oči
iščupaj ali nikada do kraja
to je
djevojčice i dječaci strašno
ovu ću pjesmu završiti srećno?
nikogović što se tuge boji
neću
ali hoću vikati kroz svjetove znaj
i nećeš mi vjerovati
nikad mi ne vjeruješ
znate li, muzika
najlljepša je kad nema sporednih
tonova
samo to
čisto gudi i često plače
znaš li tu muziku i kako je zaobilaziš
srce za sve sporedne tonove
neka,
to otiče tamo gdje i uđe, meni
nekada više neće moći
neka (bude) da kada odem
među zvijezde
prije
mnogo mnogo prije
a sada ipak
srce
sada srce ipak kaže ćuti
manje boli srce
i sve se, vidite li,
pretvara u kakofoniju
ton prožderan od sporednosti ton
više ne čujem
sem sebe
samu
