Zabluda kratkih naslova

Poslalo mi danas poruku, a ja u žurbi:

Makron: Francuska je odgovorna za genocid, uspjeh pročitati na notifikaciji pristigle poruke, prije nego što je ista nestala u vrhu displeja. Smjestih telefon u torbu i izađoh iz autobusa.

Hmm, razmišljam pješačeći do stana, šta se tako ogromno desilo da Francuska prizna genocid koji je počinila u Alžiru? Makron okuplja glasove muslimana, a sve ih je više u ovoj zapadnoevropskoj zemlji?

Možda je priznanje iskreno, dokaz civilizacijske izraslosti francuskog društva?

Sve sam tako vrtila u razmišljanjima dok ne dođoh u stan.

Odgovornost Francuske u genocidu u R u a n d i? Wtf, what the f what?

Već utvrđene činjenice presudama ad hoc krivičnog tribunala UN-a za Ruandu!

B a j a t a vijest, nego ju je, eto, francuski predsjednik primio k znanju. I onda je to vijest?

I Alžir, ne zaboravite!

F2802134-AC13-4-EB7-83-B3-682-DA2-CA6-B21

vasionka
vasionka

...loyal...liar, big time...brutal...again brutal...love all kids, especially those with autistic disorder...love music, that mathematics of all the worlds...again loooooooove music...read, read and read even more...love to write...loooove to write poems&songs...tales...more tales...manicure nails, no, no, never...love to seek, seek big time...explore...love God...again love God, that greatest freak of all the times... odd fellow...love major guy in the underworld...love equinox...indeed love equinox...mmmmmmm, love blood, that knowledge thing...don't know how to love...love myself mostly and ouuuuuuuuuuuuuuu...love freaks...again love freaks...all freaks...hate to share bed with anyone but one...love one grandmother and her son...her son...her dead son...love men...mmmmmmmm, love men with attitude...love men with attitude again...love gracefully women...mmmmmm, muses...adore troubadour...love night...again love night...love light...hate order...hate paper money...love symbols...adore symbols...love frustration...love hard lesson...tatoo...mmmmmmmm, haaaaaard lesson...

Articles: 1304

6 0 komentara

  1. Zato je ovih dana Njemacka sluzbeno priznala kako je pocetkom 20. stoljeca pocinila genocid u Namibiji.
    Nekih stotinjak i kusur godina poslije, i ne pravno obavezujuce priznanje, vec dogovor dvije drzave.
    Ispada da priznanje pocinjenog genocida nekadasnjih okupatorskih i kolonijalnih sila ovisi od njihove dobre volje i politickog raspolozenja a ne na temelju obavezujucih pravnih i sudskih presuda.
    Ipak, bolje ista nego nista.

  2. Vrtlože, da bih zaobišla ružne riječi, reći ću sljedeće: Na žrtvama i samo žrtvama je da oproste, a ja imam svoj stav o primanju k znanju ČINJENICE, utvrđene od strane međunarodnog suda, toliko godina nakon.
    Izraslo društvo, dobro društvo to radi na način da prizna zvjerstva, i bez intervencije međunarodnog suda, u Alžiru, u konkretnom slučaju.

    Brute, ne znam šta bih rekla?

    Katrane, niko, pa ni istorijska fusnota, nema osjećaj pročišćenja od pažljivo udešene zakašnjele pravde. Ni njemačko, ni namibijsko društvo.
    A, to je pročišćenje uvijek, a priori, potrebno onome ko je i u čije ime je zločin protiv čovjeka učinjen. Znakovito je i to cicanje u dva dana ovog čina u Njemačkoj, u odnosu na raniji od strane Francuske. Na šta to uopšte liči? Kao nekakvo bizarno pomodarstvo.
    Ipak, da, bolje ikad nego nikad. Kao milostinja ljudskosti.

Leave a Reply