Nije prvi put da se za(stidim), zapravo kontinuirano stidim s naglaskom na kontinuirano, profesije od koje zarađujem hljeb. Pričaju oni, neki, uvaženi, ugledni, (samo)prozvani analitičari da ova profesija ne može nikako biti nezavisna, jer mali od profesije koji od nje hljeb jedu ne zarađuju dovoljno, pa je, eto, tu dovoljno prostora da ih neko potkupi, pritisne da pišu/govore kako nije, odnosno kako taj neko (naručilac) hoće.
Laž, laž, laž!!! Zarađuje se u ovoj pofesiji dovoljno za polubijelog ili bijelog hljeba, pretekne i za skromnijeg ljetovanja jednom godišnje, al’ se ne da zaraditi za bijelijeh il’ crnijeh svjetlucavih džipova, 100 metara kvadratnih stanova, lumpovanja po mondenskim restoranima bar jednom sedmično, za kilu, dvije janjetine na svakom terenu…, za to se ne da poštenim radom zaraditi.
Nije prošlo dugo nakon te 2001., kada se počeh zvati novinarom, i mog uviđanja da zapravo NE POSTOJE nezavisni mediji, bili oni privatni ili javni (oni čije budžete hrani novac građana). Nije prošlo dugo od tog prvog saznanja do sljedećeg – da NE POSTOJE ni nezavisne redakcije (veća ili manja grupa ljudi koja kao tim radi na kreiranju jedne ili više emisija), bar kada je riječ o Informativnom programu. Sada, sada zapravo znam samo za sebe, samo iza svoga rada mogu stati. Uvijek ću reći – Boga pitaj koliko sam puta kao novinar bila zloupotrijebljena jer, pritisnuta rokovima, nisam, ne samo sa dvije, nego mnogo više "strana" i izvora provjerila neku informaciju.
U nedavnom sam razgovoru sa Janjom Beč Neumann, srbijanskom istraživačicom genocida koja je dugo radila i, pretpostavljam, i dalje radi za Haški tribunal, saznala da je zapravo postojala inicijativa da se i novinari s prefiskom ratnih huškača uvrste u oblast odgovornosti koja se tiče podstrekivanja na učinjenje ratnog zločina ili zločina kršenja pravila ratovanja i međunarodnog humanitarnog prava. Inicijativa je, očigledno, propala, iako odavno Internet prostorom aktivno kruže različiti ratni "izvještaji", "intervjui" napravljeni u ratnom periodu, različite zlurade montaže događaja koji zapravo imaju sasvim suprotan istinski istorijski tok, različite studijske izjave u dnevnicima ili drugim informativnim emisijama različitih perjanica huškačkog novinarstva. Koliko bi mi vremena oduzelo kada bih nabrojala sve za koje pouzdano znam i za koje dokaz postoji da su huškali? Tianići, Snježani Lalovići, Đoge, Hloverke, Topićke, Deretići, Rade Đokić… Agresije, ratovi su završeni, ali huškačko novinarstvo nije i neće, vjerovatno, još zadugo.
Izvještaj iz Sarajeva reporterke Rade Đokić za Televiziju Beograd
Bakir Hadžiomerović je, kaže, prije mjesec dana saznao da je njegov ugledni novinar s prvih borbenih linija rušenja diktature vožda Dodika (dežurnog negirača genocida nad Bošnjacima u i oko Srebrenice) Slobodan Vasković ovako psihički zlostavljao Bošnjaka u Srebrenici u vrijeme počinjenja genocida:
Kaže Hadžiomerović da je prije mjesec dana saznao i to da je Vasković, njegova novinarska perjanica iz RS-a, slavodobitno jahala tenk Vojske RS pri osvajanju Srebrenice, a, podsjećanja radi jer to se nikad iz rečenice ne smije ispustiti, tih dana je u i oko Srebrenice počinjen najveći ratni zločin – zločin genocida – na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata.
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Vaskoviccetniknatenku.jpg[/IMG]
(Po)četnik četnik Vasković na tenku Vojske RS prilikom ulaska u Srebrenicu 12. jula 1995. godine
Kad je za ovo saznao, kazuje Hadžiomerović, instantno je prekinuo saradnju sa Slobodanom Vaskovićem ( http://www.depo.ba/front/sretan-sam-sto-je-snimak-s-vaskovicem-konacno-objavljen ).
"BAKIR HADŽIOMEROVIĆ ZA DEPO PORTAL: Doznao sam za snimak prije mjesec dana i prekinuo saradnju sa Vaskovićem!
Razgovarala: Elma MURIĆ
Nakon što je danas u medije procurio uznemirujući ratni TV prilog iz Srebrenice koji na svirep način razotkriva postupke donedavnog saradnika FTV-ovog magazina ‘60 minuta’, novinara Slobodana Vaskovića, DEPO PORTAL kontaktirao je urednika ovog političkog magazina.
Bakir Hadžiomerović je za naš portal priznao da je redakcija magazina, iako nije bila u posjedu snimka, znala za sporni prilog već duže od mjesec dana, zbog čega su automatski, zajedno s rukovodstvom Federalne televizije, odlučili prekinuti saradnju sa Vaskovićem.
Zbog osjetljivosti situacije Hadžiomerovićev komentar prenosimo u cjelini:
– Ja moram priznati da mi je zapravo drago, odnosno da sam sretan što je ovaj snimak konačno objavljen. Naime, negdje početkom marta ove godine, mi u redakciji magazina ‘60 minuta’ smo saznali da snimak postoji, odnosno određeni ljudi su nam potvrdili postojanje spornog snimka. I tada smo u magazinu ‘60 minuta’, naravno u dogovoru s rukovodstvom FTV-a, odlučili da prekinemo saradnju s Vaskovićem, jer iz milion razloga nismo mogli preći preko onoga što smo doznali.
Tragajući za odgovorima, redakcija magazina ‘60 minuta’ saznala je identitet čovjeka sa snimka, kao i to da se i danas nalazi u Srebrenici, no to nije moglo promijeniti odluku uredničkog kolegija Federalne televizije.
– Nakon naših internih provjera doznali smo da je čovjek koji se pojavljuje na snimku, na svu sreću, živ. Radi se o Abdulahu Purkoviću, on je preživio genocid i dan danas živi u Srebrenici. Međutim, bez obzira na tu zaista sretnu okolnost i činjenicu da je čovjek preživio sve te strahote, to nikako nije bio razlog da promijenimo odluku o prekidu saradnje sa Slobodanom Vaskovićem.
Svi koji prate emisiju ‘60 minuta’ mogli su vidjeti da se prilozi spomenutoga novinara ne emituju više od mjesec dana. Zbog ove odluke nismo požalili ni u jednom ternutku. Naravno, na prekid saradnje uticale su još neke stvari o kojima danas ne želim govoriti, ali jednoglasno smo odlučili da Vasković više ne bude član naše redakcije. Zadnji prilog kojeg je Vasković objavio bio je onaj iz 7. marta, 2011. godine, upravo u vrijeme kad smo saznali da postoji snimak o kojem danas govorimo.
Na pitanje da li je vidio sporni TV prilog, Hadžiomerović je odgovorio potvrdno.
– Da, vidio sam sve… Snimak je jednostavno strašan, to govorim i kao novinar i kao čovjek koji je svjestan da se cijela ova situacija odigrala u ratnoj Srebrenici, što mora osuditi svaka normalna osoba. Ne postoji razumna osoba koja bi ovo mogla tolerisati, zaključio je Hadžiomerović na kraju razgovora.
Podsjećamo, jezivi snimak je nastao 12. jula 1995. godine u Srebrenici, dakle u vrijeme kada je pripreman i počinjen genocid nad pretežno bošnjačkim stanovništvom ovog grada. U vrijeme nastanka snimke Vasković je bio reporter novinske agencije "Srna".
Vasković je također duže vrijeme obnašao dužnost glavnog urednika SDS-ovog glasila ‘Patriot’, a čelni ljudi te stranke su ga poslije javno optužili za reketarenje i ucjene, kao i za finansijske malverzacije s novcem nekad vladajuće stranke RS-a. Vasković je javno prozvan i jer je ucjenjivao rukovodeće ljude javnih preduzeća koji su odbili da finansiraju ‘Patriot’.
(DEPO PORTAL)"
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/VaskoviciHadziomerovic.jpg[/IMG]
(Po)četnik četnik i Bakir Hadžilagumdžija
I…, to je to. Odnosno, trebalo je to biti to. Dakle, svjesno BEZ objavljivanja tog saznanja u "60 minuta" jer se to javnosti tiče i više nego šta je neki političar ili lopov jeo za večeru, a što se do sada, u mnogo slučajeva, objavljivalo u toj emisiji.
Ovdje, u cjelosti, prenosim dva teksta na ovu temu. Prvi je tekst uvaženog bloggera Semira Halilovića ( http://semirhalilovic.blogger.ba/arhiva/2011/04/12/2735646 ), a drugi je tekst kolegice Martine Mlinarević – Sopta ( http://www.poskok.info/index.php?option=com_content&view=article&id=27155:emu-nas-je-nauio-mali-vaske-s-velikog-tenka-&catid=133:old-school-new-rules&Itemid=175 ).
"Slobodan Vasković – četnik bez brade, do skoro "novinar" FTV
Danas je web stranica www.plbih.org objavila snimak "novinarskog" zadatka Slobodana Vaskovića iz jula 1995. u Srebrenici. Vasković i njegov kolega na pravom, srpskom zadatku – pokazati da su četnici Ratka Mladića došli u Srebrenicu da ih oslobode islamskog "fundamentalizma" i da dokažu da su se Muslimani ubijali među sobom što naravno implicira da ih nisu pobili srbi – četnici baš sve. Musliman, zarobljenik, jadnik čije oči više gledaju u smrt nego li u život, čovjek kojeg su Vasković i njegov kolega novinarski zločinac uhvatili u isljedničku torturu, zove se Abdulah Purković. Ne znam da li je živ.
Pita ga Vasković i onda mu glavurdom sugeriše na potvrdan odgovor. Pa ga pita dalje, pa mu opet sugeriše odgovor. U svom tom koloritu, u drami koja je zapravo film, u trenutku koji je zapravo život, kao podrška pravim srpskim "novinarskim junacima", Vaskoviću i "kolegi", iza Abdulahovih leđa mota se privincijsko dizajnirani četnik sa maramom na glavi i puškom u ruci. Novinar mu psuje, Vasković naredbodavno sugeriše i provocira, obojica Abdulaha psihički zlostavljaju dok im četnik čuva leđa. Otprilike su tako išla i sva ubistva i progoni Muslimana u RBiH za vrijeme agresije na našu državu; jedan kolje, dva podržavaju.
Prošlo je od jula 1995. mnogo godina i od tada Vasković je, "u miru", prvo bio na strani svojih ratnih jarana: podržavao je SDS sa idiotsko – četničkim listom "Patriot". Kad je taj četnički podlistak propao, Vasković je krenuo u štrajk glađu. Koga briga pitate se? E, tu se grdno varate. Prvi mu je uskočio u medijsku pomoć, a toga se itekako sjećam, Senad Hadžifejzović, čuveni borac za RBiH iz podrumskih prostorija studija RTVBiH. Izvjestio je Hadžifejzović o tome šta se Vaskoviću radi i događa, isti onaj Hadžifejzović koji je jedini novinar, od CNN-a, preko BBC, do Tv Amna iz Tešnja, koji nije izvjestio da je prvi šef bh.Armije Sefer Halilović oslobođen u Tribunalu u Den Haagu. Toliko o moralu.
Da Vasković ne ostane gladan potrudila se, nadalje, FTV – magazin "60 minuta" koji su mu pružili posao i "topao dom" uz novi zadatak: pljuj Dodika. Vasković to radi sa zadovoljstvom iz prostor razloga jer Dodik jeste četnik, ali nije onoliki koliki je Vasković, jer da je Dodik četnik kao i Vasković znali bi se odnekud iz rata zar ne?
Vasković je prema riječima njegovog urednika do skoro radio na FTV – kada su saznali za navodni snimak, završili su s njim saradnju. Da je Vasković bio u Srebrenici jula 1995. znalo se još prije dosta vremena. O tome je i sam Vasković govorio u "Danima". Ako su sa FTV znali za snimak ranije – trebali su to principijelno i objaviti, te priznati da su, greškom, hranili i branili četnika dugi vremenski period koji je iza nas!
Senad Pećanin koji je davno nekada napravio razgovor sa Vaskovićem u kojem ga je nazvao četnikom – pravilno, u međuvremenu je aterirao vjerovatno da učini tv magazinu "60 minuta" pa je tada, nekada, u magazinu "Dani" dao prostor Vaskoviću da objasni kako on nije bio četnik, kako je to bio običan novinarski zadatak kad je on, onog jula 1995. krenuo da se malo psihički iživljava nad zarobljenicima – Muslimanima. Pa je Vasković, tada, rekao da jeste podržavao SDS, po sistemu Ilije Čvorovića iz Balkanskog špijuna: "jesam, jeo sam govna, voleo sam ga"! Ali ostalo je nejasno koga sad podržava?! I niko, nikada, ne upita tog Vaskovića, četnika, šta li bi sa onim Abdulahom sa početka priče? Da li je živ? Da li je preživio Mladićeve koljače? Da li je Vaskovićevo maltretiranje posljednje što je vidio u životu?
Vasković je jula 1995. u Srebrenicu ušao na četničkom transporteru. I to se vidi na snimku. Liči na onog primitivca sa početka rata u Sarajevu; "Gađaću prvu zgradu!". Sjećate se? E, pa taj primitivac "Gađaću prvu zgradu!" se zove Pelemiš i bio je jedan od glavnih koljača Muslimana u Srebrenici. Pretpostavljam, s obzirom na Vaskovićevu "novinarsku" predanost da ga je negdje tih dana intervjuisao o pravom srpskom, tradicionalnom, "uspijehu" – poklati i ubiti što više nevinih ljudi, pogotovo onih zarobljenih i nemoćnih baš kao što to rade svi srpski "junaci". Takav je i Vasković, I on se iživljava nad nemoćnim. I on je "novinarski" "Gađaću prvu zgradu".
Vaskovića sam vidio dva -tri puta. Svaki put su ga dovlačilie njegove kolege sa FTV koji ga vjerovatno, do skoro, nisu smatrali četnikom?!
Kad me je ugledao jedne prilike vidio sam mu u očima strah; pretpostavio je da znam da je bio u Srebrenici i da znam da je četnik. Mislio je, vjerovatno, da ću ga poslati u tri pičke, četničke, materine. Žao mi je što nisam…
Semir Halilović
12.4.2011."
"Čemu nas je naučio mali Vaske s velikog tenka?
Slobodan Vasković (za Bakira i raju – Vaske) otkad se pojavio u magazinu 60 minuta, bio je heroj svih mainstream televizijskih konzumenata diljem onog dijela Federacije koji plaća tv-pretplatu.
Ovaj laureat nezavisnog i slobodnog novinarstva dokazao je svoju supermensku hrabrost u lavovskim reportažama gdje je držeći se za RS banderu neke RS livade, u pejzažu gdje se samo u daljini vide natruhe kojekakvih RS institucija, federalnom puku požrtvovno ogoljavao svu skandaloznost vladajućeg Vožda.
Vaske je tako sebe ustoličio u ispravnog Srbina po parametrima čaršije. Poželjan taman onoliko da mu date krvi od krvi svoje, bubreg ili ruku vlastite kćeri, ako pitao ili bi zatrebalo. U želji da spasi Bosnu od njenih rasturača svakodnevno je riskirao metak u čelo. Dalje i više od toga ne postoji. Osim možda samo jezičnog izričaja kojim su on i njegova redakcija filali svoje priloge. U naše male svjetove tako su na velika vrata ušli pojmovi poput – kriminalna hobotnica, mafijaško gnijezdo, goropadni zlikovac, kreator zla, laktaški gangster, četnički slavuj, hulja i psihopata.
Jučerašnji proljetni dan bio je težak udarac istraživačkom, slobodarskom radu čupavog Slobodana, bastionu nepotkupljivosti i istine – magazinu 60 minuta, kao i svim naivcima kojih po obroncima ove zemlje ima poprilično. Dijapazon osjećaja uz odgledanu, odvratnu snimku malog Slobe na velikom tenku (dok sve do točke kad sram prelazi u suze i gađenje, ponižava nesretnog i preživjelog čovjeka iz Srebrenice) varirao je od užasa do nevjerice, pa sve do idiotskih pokušaja branjenja ovog lika, vlasnika imena koje mu je pogođeno kao prstom u govno. U naletima bijesa i kaosa, svi su već dali svoje mišljenje o ovom slučaju, tako da se na masno-kosnom, beskrupuloznom tipusu koji je samo promijenio frekvenciju, ali ne i inteligenciju, ne bih zadržavala više nego što je potrebno da ugledate đubre na cesti i nogom ga strastveno odšutate u prašnjavu stranu, gdje mu je i mjesto.
No, s druge strane, ovaj slučaj, posljednji je čin potpunog demaskiranja najveće iskonstruirane laži na našem medijskom nebu. Ne mogu pisati o ovoj temi, a ne sjetiti se početaka prikazivanja magazina 60 minuta i Bakira Hadžiomerovića, mladića koji je bio predstavnik onog novinarstva kojeg su ponekad odsanjali svi koji su se ikad bavili ovim poslom. Intrigantnog, opasnog, ali pravednog. Onog koje će se kobajagi neprikosnovenom odvažnošću boriti protiv svih anomalija postratnog društva. Sjećam se kako sam ponosno uplaćivala pretplatu za televiziju dok su me tete sa westherz šaltera čudno i zbunjeno gledale. Vjerovala sam da se rađa generacija koja je spremna iznijeti teret jedne bolje budućnosti, obračunavajući se odvažno sa svima koji svojim nemoralom tu budućnost na bilo koji način koče.
Međutim, donkihotovske vjetrenjače vrtjele su me jako malo vremena. Taman onoliko koliko je bilo potrebno da Bakir od nekog novog klinca postane pijun jednog matorog mutljivca. Ono što će u budućnosti zasigurno postati jedan fascinantan sociološki fenomen je činjenica da nitko nije toliko zadojio neodlučne umove kao propaganda Federalne televizije proteklih godina. I nitko nije toliko uradio na separaciji triju naroda kao huškanizam koji je u svakom neistomišljeniku vidio fašizam kao što je to uradio politički magazin 60 minuta.
Zbog Dodikovih malverzacija stigmatiziran je čitav jedan narod koji je zbog teških kvalifikacija zauvijek u sebi raščistio sa državom zvanom Bosna i Hercegovina. Zbog letova ćiriličnog Sokola nad mostarskim tvrtkama šamarani su svi Hrvati, posebice oni iz Hercegovine. Zbog kretenske dječurlije sa svastikom na stadionu, pljuvalo se po svim stanovnicima jednog grada. Nazivalo ih se ustašama. Fašistima. Kamenjarcima. I sve je prolazilo bez ikakve kazne i zgražanja. Na državnoj televiziji ozakonjeno je i višestruko reklamirano pravno i političko ugnjetavanje jednog konstitutivnog naroda. A ona, ta tužna i nesretna televizija postala je sredstvo obračunavanja sa svim političkim protivnicima socijaldemokratske ideje. Javna televizija tako se sasvim približila javnoj kući, u kojoj se Bakirova emisija do neprepoznatljivosti isprostituirala za izborne ciljeve Zlatka Lagumdžije.
Jednom sam prilikom zbog mjesta gdje sam tada radila, bila u organizacijskom odboru za sastanak bivše vladajuće šestorke u Širokom Brijegu. Zamrzavam lica u glavi, njihove floskule koje pričaju godinama, pokušaje da od ničega naprave nešto za šta nemaju kapaciteta ni volje, pamtim Tihićevu staloženost u tom neskladu, Ivanićevo dobro raspoloženje, Haretovu nemilosrdnost, Čovićevu šeretsku aroganciju, Ljubićevu zbunjenost i sve fotoaparate koji se suknuše sumanuto kad se ukaza “Vožd“. Ali ne sjećam se mučnine. Ne sjećam se ovolike mržnje i netrepeljivosti među narodima. Iako je i tada Dodik čuvao RS kao zjenicu oka i džepa svoga, iako je Lepi Hare širom otvarao vrata arapskom kapitalu, iako su tada posvađani hrvatski predstavnici kmečali oko ugroženosti u brojkama i slovima odvojeno.
Stranka koja je posljednje izbore dobila derući sa javne prostitutke sve ove gore pobrojane političare, koja je pljuvala na njihov nacionalizam hvaleći svoj multikulturalizam, koja je prokazivala njihov kriminal krijući svoj reket u kožnu torbu, koja je urbanim rasizmom označila sebe za nešto za šta glasuju oni „moćni, inteligentni i neopterećeni“, a sve ostale podcrtala pod neuke i fašističke provincijalce, koja je prozivala i ponižavala sve ostale novinare u zemlji, zaista je personifikacija naopakih vrijednosti našeg društva. I neviđen presedan. Jer u trenutku kad niti najveći idealisti ovu zemlju nisu mogli vidjeti čitavu, SDP je nostalgičnom romantikom obećao Jednu i Jedinu koju nitko i ništa neće moći rasturiti. U samo pola godine, učinili su da većina nesvrstanih, uključujući i poslovično neupućene strance na sve ovo gledaju jednim sasvim drugim očima. U samo pola godine svojom bahatošću, licemjerstvom i dvostrukim aršinima jedne odseljavaju, a one koji ostaju svađaju do srži.
Ono što je najjasnije, na kraju balade, je da Zlatko Lagumdžija nema svoje ljude. Niti je s ljudima dobio izbore. Oni su negdje drugdje. Sve što Zlatko ima samo su klauni i glumci koji služe svrsi. Potkupljeni Bakir zadužen za medijsku histeriju. Bakirov, srpski medijski monstrum koji godinama zarađuje plaću od tv-pretplata nesretnih srebreničkih nana koje odvajaju od svoje penzije da bi ga gledale kako se neustrašivo bori s Dodikovim kriminalitetom. Hrvatski janjičari Jurišić, Budimir i Lijanović koji gladnih očiju i bez stida popunjavaju mjesta u upražnjenoj statistici. U to ime urbani multikultići im velikodušno zanemaruju i ustaštvo i par godina osnovne škole. Ničiji predsjednik Želja Komšić – rupa u zakonu, rupa u glavi, najveći izvor i generator svih međunacionalnih sukoba proteklih godina. Ponizno istrenirana masa konzumenata.
Najbedastiji će naivno još jednom ustvrditi da Vaske iz Srebrenice nema ništa sa Bakirom i Zlatkom današnjice. Nije on četnik, tek mali početnik. A prešutjet će gorku istinu da su i Vaske i Živko i Lijan i Jukić samo igrači na baterije, čija prošlost nije bitna dok god ispunjavaju svoje zadatke u sadašnjosti, te da će kad odrade svoju ulogu biti izloženi ruglu, sprdnji i bačeni na dno. Vaske upravo doživljava jedan takav zvjezdani trenutak. Za koji se lafo nije znalo. Oni koji su svjesni da je ovo toliki razbuđujući šamar na licu federalnom propagandom indoktirinirane raje, kopaju rukama i nogama da opravdaju nepravdivo.
Svi ostali, kojima sve ovo nije ništa novo i strano, zovu se Abdulah Purković. Jer već godinama Federalna televizija i magazin 60 minuta pričaju umjesto njih o njima samima. Sa najodvratnijim epitetima.
Danas živimo u svjetovima koji su iskonstruirani na Vaskovićevim i sličnim lažima. Jedan takav licemjerni svijet medijskom mašinerijom učinio je gotovo nerealnim da Hercegovini u očima zaiskri suza zbog uplašenog čike Abdulaha. Stavio nas je Dodiku u krilo, fašizmu na sisu, statistici iseljavanja pod redni broj. Dabogda mu svi mikrofoni manipulacije crkli u najtežim mukama."
Prateći događanja u posljednjih dvije, tri godine na medijskoj i sceni ukupne javnosti primjetila sam tendenciju da svi mogu biti pod kritičkom lupom "javnosti" (čitaj: uvijek istih pojedinaca, "perjanica novinarstva" u, de facto, tri podijeljena medijska bloka) osim novinara. Ti isti novinari mogu javno prozivati zbog kriminala u raznim javnim i privatnim preduzećima, ali o kriminalu u kućama za koje rade svjesno ne izvještavaju, odnosno neće da izvještavaju. O primanju mita od strane bilo koga izvještavaju, ali kada su oni sami akteri primanja mita niko NE SMIJE izvještavati, jer se to automatski proglašava političkim ili pritiskom različitih interesnih grupa na "slobodno novinarstvo" i "beskopromisno istraživačko novinarstvo". Ti isti novinari mogu izvještavati o različitim nečijim ucjenama, ali o njihovim ucjenama i reketarenju prema sagovornicima niko NE SMIJE izvještavati ponovo pod maskom pritiska na "slobodno novinarstvo" i "beskopromisno istraživačko novinarstvo".
Dobrodošli, gospodo, u napredno društvo beskompromisnih medijskih sloboda u kojem su ama svi dodirljivi sem novinara "perjanica"!
P.S. Ukoliko ikada budete prinuđeni ostvariti bilo kakvu saradnju sa novinarima, posebno poznatim i popularnim novinarima (ne zatrebalo vam!), budite vrlo, vrlo oprezni.
Znaš, mene čudi kako to u ovoj našoj mahalskoj državi neko ne zna čime se bavio i šta je radio jedan od popularnijih novinara u zemlji. Odeš u neko selo, u neku zabit, pa te ljudi pitaju znaš ti onog nekog (za kojeg nikad niko živ nije čuo), ko je radio ono nešto. A da se ne zna za jedno Vasketa. Meni je to plaho čudno. I to još veliki otkrivač i razotkrivač, Bakir, da takvo što ne zna.
Pa kod nas i kad se dvoje mladih upoznaju, pa dođu na raport kući, prvo ide ko je taj neko, ko su mu roditelji i čime se bave. 😀
A opet, s druge strane, treba ipak posmatrat kontekst u kojem se sve ovo dešavalo. Ipak je to bio rat. I on se (možda) samo pokoravao naređenjima. A ljudi će se pokoravat naređenjima, čak i kad su ona nemoralna. Naravno, sad će većina ljudi reć da oni to nikad ne bi uradili, ali je činjenica da bi. Barem 90% njih. I istraživanja u psihologiji su to pokazala.
Pokoravat će se u mirnim situacijama i relativno nestresnim, a kamoli u visokostresnim situacijama kakav je rat. Nema tu puno vremena za razmišljanje.
Nije da branim tog novinara, jer ne simpatišem ni njega, ni Bakira, ni 60 minuta. Treba samo sagledati (i) drugu stranu medalje. 😉
A i što neko (pametan) reče, ne znam šta ovdje ima bit šokantno, kad su pojedine ubice trenutno u državnoj službi, doduše pretežno u manjem nam entitetu. 😉
To sta je Vaskovic radio u ratu nema nikakve veze sa tim sta je govorio u 60 minuta. Jos ce ispasti da je Dodik svetac i da je Vaskovic sve lagao o njemu. Dokaz? Pa eto u ratu je Vaskovic bio na drugoj strani.
Gospodo, Milorad Dodik je socijalni radnik naspram Vasketa i te klike u kojoj su Cavic, Cenicka i ostali bivski SDSovci koji su onomad odjebani pa selamet nasli na ftv-u tako sto ce preko tog burzoazijskog kanala rusiti Dodin rezim. Kazem opet, Dodik Milorad je Miki Maus za likove koje sam nabrojao a koji su ovdje docekani rasirenih ruku, samo zato sto pljuju danasnji danasnji tamosnji rezim, a prijasnji ih je hranio.
Onaj ko tuce svezanog na podu (u ovom slucaju Vasketov teror nad jadnim covjekom) gori je od svakog vojnika s puskom koji te je spreman ubiti na licu mjesta.
60 minuta i istraživačko novinarstvo. Yeah, right.
Pada u vodu seruckanje o pronevjerama, dokazima protiv ovog i onog, o Miletu Dodiku itd. itd… kad ne znaš da ti je reporter bio ”perjanica” fašizma i genocida..
Mada, sumnjam da nisu znali, jer se o ovome pričalo i prije dvije-tri godine, samo nije postojao snimak.
Hvala na opsirnom postu i ostani vjerna istini.
Trebaju te iskreni ljudi, nemoj to zaboraviti.
Vidim ljudi se ibrete nad ovim, nastalo veliko zgražanje i nevjerica zbog objavljenih snimaka iz Srebrenice 1995. netom nakon njenog pada, na kojima se vidi Bakirov “neustrašivi borac protiv kriminala” Slobodan Vasković kako oholo ispituje i verbalno maltretira jednog od srebreničkih zarobljenika. Kao da svi oni koji su iole pratili novinarsku scenu u RS-u nisu znali da je taj isti Vasković u ratu na paljanskom radu vodio emisiju “Svilen konac” koja je služila za podizanje morala srpskom življu malo vicevima o bulama i balijama, malo puštanjem krkanskih šovinisitčkih hitova ala baja mali knjindža, lepi mića i dr.; Kao da nisu znali da je je taj isti Vasković nakon rata služio ka megafon zločinačkog SDS-a koji mu je omogućio da osnuje pročetnički list “Patriot”; Kao da nisu znali da se u RS-u već godinama priča o Vaskovićevom reketiranju biznismena i javnih ličnosti, mnogo prije nego li je počeo raditi za “60 minuta”; Kao da nisu znali je glavni razlog njegovog pljuvanja po Dodiku ne taj što je u pitanju novinarski profesionalac koji se neustrašivo bori protiv kriminala, nego zato što nije stigao biti dio novorežimskog tala (ovo o čemu gore govori i Leonardo s Mejtaša) i zajedno s padom SDS-a propao je i njegov list “Patriot”. Uostalom, kao i da prije dvije godine nisu već objavljene fotografije na kojima se vidi Vasković kako s mladićevim koljačkim hordama ulazi u Srebrenicu. No, dok god je postojao neko iz drugogo entieteta ko je bio spreman pljuvati po neprikosnovenom voždu, a u federalnim medijima, taj i takav Vasković je ne samo bio poželjan, nego je i dobio nagradu za najboljeg novinara u BiH, bez obzira na sve njegove aferime iz prošlosti. Možda je danas Vasković postao višak jer treba praviti vlast s Dodikom? A zadnjih nekoliko godina Vasković je bio istinska zvijezda u Federaciji. Osim spomenute nagrade za novinara godine, zvalo ga se u emisije kao najrelevantnijeg sagovornika o stvarnom stanju u RS-u, predstavljalo kao neustrašivog borca protiv kriminala i žrtve režima, posvećivale mu se prve minute dnevnike, političke partije su davale saoštenja u kojima mu se davala bezrezervna podrška, itd.. Zato ljudi moji, ne budimo licemjeri i nemojmo se sad odjednom isčuđavati i ibretiti kad nas kanta hladne vode polije pravo u lice.
Tramvajsexualče, ja, recimo, nisam znala. Pročitala sam i čula nešto o Vaskovićevom ratnom izvještavanju prije nekoliko godina, tačnije da je izvještavao u vrijeme genocida u Srebrenici za Radio RS, ali ne naiđoh ni na jednu fotografiju, snimak u to vrijeme. Vjerovatno je i do mojih godina. Da sam ih imala više u vrijeme agresije, vjerovatno bi me to i više interesovalo, pa bih i naišla na ono što bih tražila.
Što se Hadžilagumdžije tiče, moje je mišljenje da je morao znati, možda čak i u vrijeme početka poslovne saradnje između Vaskovića i “60 minuta”.
Što se ovog “ipak je bio rat” tiče, tu je stvar vrlo jasna druže. S obzirom da je Snježan Lalović ovog čovjeka već “obradio” da kaže ono što je jedino moglo proći kroz mikrofone i kroz traku BETA kasete na kameri, taj Vasković, ako je već pretpostavka da mu je bilo naređeno da izvještava kako je izvještavao, nije morao i sam zlostavljati čovjeka na ovaj način. Dovoljno je bilo da snimi ono što je čovjek rekao kao odgovor na pitanje Lalovića, zar ne? I drugo, neko kome je naređeno da nešto odradi na neki način (sa čime se on, pretpostavimo, unutra, intimno ne slaže) sigurno neće slavodobitno jahati tenk. Poenta – mislim da je jasna granica između nečeg što si kao novinar u ratu prinuđen da uradiš (pod prijetnjom da li po život ili slanjem da kopaš rovove na prvoj liniji) i nečeg što već zalazi u sfere huškanja i mentalnog zlostavljanja, mentalne torture zarobljenog čovjeka u ovom slučaju.
I, na koncu, nije šokantno, ali mislim da je jako važno o ovome pisati i govoriti. Važno zbog toga što te ubice i ratni zločinci (tačno, ima ih u administraciji i na pozicijama na svim nivoima, uključujući i policije, tužilaštva i sudove) ipak nisu oni koji aktivno kreiraju javno mnijenje, imaju dopuštenje kritikovati svakoga i sve u ime profesije koju su davno stavili pod noge i uprljali.
Gost_9817, ne vidim da sam igdje u tekstu dovela u pitanje informacije koje je Vasković objavljivao u vezi s Dodikom i njegovim kriminalima. Vjerujem da je većina toga što je o Dodiku objavljivao tačna. Međutim, ne bih ulazila u to na koji je način do tih informacija dolazio. Dakle, da li onako kako nam to pravila profesije nalažu ili se, pak, služio nedozvoljenim metodama (ucjene itd.). Također, ne bih ulazila ni u njegov osnovni motiv zbog kojeg je Dodika i njegove kriminalne aktivnosti raskrinkavao. Dakle, da li je to radio kao profesionalac u korist građana ove zemlje ili zbog nečeg drugog. Na koncu, ničija do zore ne gori, neće i nikada nije, svi žanjemo ono što posijemo ili ti – istina uvijek izađe na vidjelo, kad tad.
Leonardo, vala mi niko od njih nikako ne paše (Čavić čijeg su sina policijske patrole propuštale nakon zaustavljanja u Banjaluci na zapovjed s višeg nivoa, a navodno se radilo o nekakvim poslovima s drogom; Cenić koja je bila bliska saradnica Nikole Koljevića), a Dodika prosto prezirem. Konstantno poziva na rušenje ustavnog poretka ove zemlje, konstatno svojim izjavama uznemiruje javnost, produbljuje nepovjerenje. Čak i da ništa od toga ne bude, a neće, ovo društvo konstatno vraća u 20-ak godina ranije.
No, definitivno se slažem s osnovnom porukom tvog komentara – kako su to medijima u Federaciji BiH odjednom podobni, relevantni i široke ruke dočekani bivši kadrovi SDS-a, stranke čiji je osnivač (U Bosni i Hercegovini) Radovan Karadžić?
Clandestine, ne bih rekla da sve “pada u vodu”. Mislim da ovo ne trebamo posmatrati na taj način. Da je kredibilitet “60 minuta” (ako je ikada i postojao) odavno uzdrman, a sa ovim posebno, jeste, no ima tu valjanih informacija koje su objavljivane svih ovih godina. Nije sve crno-bijelo, nije nikad.
Ono u šta sam jedino sigurna, MejjaSu, je moja namjera, a da li se ta namjera uvijek protoči u istinu – hmmmm, sumnjam. Takav je to posao. Ko je iskren prema sebi, u prvom redu, uvijek će to priznati i sebi i drugima. Svim silama ću težiti da tu namjeru čuvam. Hvala ti.
Vrlo dobro obaviješteni Udri ga Mehmede nisam znala sve detalje koje si u komentaru naveo, neke da, ali sve ne. Hvala na tome. Lično, nisam začuđena svim ovim, no to i ne mora biti razlog da bi se o ovome pisalo, govorilo. Ova tvoja je ključna,… da, mislim da je ključna u trenutnoj situaciji vođenja pregovora između SDP-a i SNSD-a o formiranju vlasti na državnom nivou: ” Možda je danas Vasković postao višak jer treba praviti vlast s Dodikom?”.
Hmmm, evo ovako.
Ja tebe u potpunosti razumijem. I razumijem tvoj način mišljenja.
Međutim, neću se složiti sa istim jer mislim da raspolažem sa malko više informacija kada je ovo područje u pitanju (barem mislim da je tako).
Nažalost, ljudi će slavodobitno jahati tenk, ako ih se natjera na to, i ako su u “tom” fazonu.
S obzirom da mi je malo teško objasniti ono što mislim, i s obzirom da bi mi zato trebao minimalno jedan post (ili poglavlje knjige), a ne jedan komentar, ostaviću ti ove linkove pa pogledaj kako se ljudi ponašaju. Malo zabrinjavajuće, al tako je to.
http://www.youtube.com/watch?v=BcvSNg0HZwk
http://www.youtube.com/watch?v=IzTuz0mNlwU&feature=related
http://www.youtube.com/watch?v=CmFCoo-cU3Y&feature=related
A evo isto to na drugom uzorku ispitanika.
http://www.youtube.com/watch?v=y6GxIuljT3w
(primjeti kad neko od njih kaže da mu je zafalilo ovih prekidača, kobiva išao bi i više od 400…)
Sumnjam da je iko od njih zao i da je četnik, a opet su spremni zadati ljudima šokove od 400 volti, samo jer je autoritet tako naredio.
Naravno, koga još interesuje, nek progugla Milgramov eksperiment.
A mi naravno ne znamo šta je njemu naređeno (ili možda znamo?). Ja polazim od tog da me ništa ne čudi od ljudi s ovih prostora, i da me ništa ne iznenađuje. Možda mu je baš naređeno da mentalno zlostavlja zarobljenika, a ovaj da ga snima da bi neki treći to pregledao.
Poenta – nisu svi maltretirali, ubijali, pljačkali jer su “genocidaši” i četnici. Neki su, ma kako to čudno i pomalo smiješno izgledalo, bili natjerani.
Naravno, ja uvijek nastojim uzeti svaki mogući faktor, ma koliko bio beznačajan, u analizu.
I svakako, ne branim ovog hohštaplera. Samo se nako razmećem znanjem, upućujem neupućene i predstavljam alternativne oblike razmišljanja. 🙂
Ma ne govorim u smislu da sve informacije koje su objavljene padaju u vodu, ali ako ne znaš da ti je novinar to što jest (a znao je, ne može me niko ubjediti da nije), onda mnoštvo toga pada u vodu..
Generalno ne gotivim 60 minuta, pa zato ja tako ženeraliziram 😀
Ja cu biti kratak i jednostavan, e ovako:
U BiH se redovno pojavljuju medijske licnosti, politicari, glumci, sportisti, novinari, ovi, oni, one…, sve ovo zajedno bude jedan period, nekad duzi, nekad malo duzi a nekad i jos uvijek traje, aliiiiiiii……..,aliiiiiii na kraju svako onaj ili svaka ona ili svaki oni duboko, ali duboko razocaraju narod. neko onaj, neko onaj,onaj a neko onaj, onaj, onaj i ja sam sada razocaran upravo u ovog ČETNIKA, jer:
ja gledam njegove priloge dugo vremena i svaki put ustanem i aplaudiram, gleda mene NOISe i kaze mi smiri se malo i nemoj odmah da zakljucujes, ja se drznem i jos jace aplaudoram, e juce mi doslo da sebe napucam sakom u glavu, jer kad sam vidio onu njegovu facu, onaj izraz lica, nista meni njegove rijeci nisu toliko ogavne kao njegov gest upucen jadnom covjeku, to je tako jadno, pa jos Vaskovic u bijeloj majici, tu je frizurica, sigurno je tada imao da jede i da pije i da ga vozaju gdje god hoce dok su jadni Srebrenicani zivjeli u strahu i izgladnjeli. Tu je zatvorim oci i stvorim mali film u glavi kako se sve to odvijalo i sebi kazem da sam glup sto sam pomislio da je Vaskovic kao neki novinar. E sada je pitanje jel se ovdje u BiH ljudi svete jedni drugima zbog svojih nedokusurenih racuna ili racuna svojih bliznjih, ovo svojih bliznjih mislim na Hadzilagumdziju, jer on ima problem iz proslosti vezano za njegovu majku i njena necista posla zbog cega je zavrsila gdje je zavrsila. Ovo sve se na kraju obija o glavu Bosancima i Hercegovcima, teatar je televizija, mediji su jako necisti, radi se za interese drugih ili grupa i ono sto bi trebalo da bude, tj. da postoji nezavisno novinarstvo svelo se na cirkus i malo-malo skandal.
Tutzno, jadno i poČETNIČKI početnički, jer kad-tad sve izadje na vidjelo. A gdje ce sada Vaskovic? Pa tamo gdje nije nekad mogao. Ko ce sada biti VOŽD?
tramvajsexualac* “Naravno, ja uvijek nastojim uzeti svaki mogući faktor, ma koliko bio beznačajan, u analizu.”
Drug ne gubi vrijeme i ne padaj u merhamet sa analizama, pogledaj mu samo facu kad se obrati jadnom covjeku, pogledaj i probaj nekad a mozda i malo cesce da slijedis refleks na prvu, nemoj se zadavat i umarat. Imas sliku, rijeci i uplasenog covjeka, imas Srebrenicu i genocid u kontekstu a ovo sa Vakovicem izvuci negdje iznad i pogledaj odozgo sta ce se desiti, nakon toga sa ove tacke vrati sebe u Potocare i sjeti se samo jedne dzenaze pa onda zamisli opet Vaskovica i njegovu facu dok govori jadnomcovjeku sta da kaze. Imao je Vaskovic vremena da se izvine i da prizna sta je uradio ali nije, nije i nije i svaki pokusaj bilo kakvog davanja prostora njemu da nadje neki prolaz da bi namgarcio opet sve nas sto nas je namagarcio nema nikakvog smisla.
“Gost_9817, ne vidim da sam igdje u tekstu dovela u pitanje informacije koje je Vasković objavljivao u vezi s Dodikom i njegovim kriminalima.”
U svom postu imaš tekst koji je više usmjeren protiv magazina 60 minuta nego protiv cetnika Vaskovica. Ako si stavila taj tekst u svoj post onda stojis iza toga. Govorim o tekstu “Čemu nas je naučio mali Vaske s velikog tenka”
U tom tekstu napada se Bakir i 60 minuta i to zato sto je Vaskovic eto dokazani cetnik. Poruka tog teksta je bukvalno: “Vaskovic je cetnik. Eto vidite da je magazin 60 minuta sve lagao”.
Nadam se da svatas koliko je to besmisleno.
Pogledaj samo šta tamo piše:
“No, s druge strane, ovaj slučaj, posljednji je čin potpunog demaskiranja najveće iskonstruirane laži na našem medijskom nebu”
“Međutim, donkihotovske vjetrenjače vrtjele su me jako malo vremena. Taman onoliko koliko je bilo potrebno da Bakir od nekog novog klinca postane pijun jednog matorog mutljivca. Ono što će u budućnosti zasigurno postati jedan fascinantan sociološki fenomen je činjenica da nitko nije toliko zadojio neodlučne umove kao propaganda Federalne televizije proteklih godina. I nitko nije toliko uradio na separaciji triju naroda kao huškanizam koji je u svakom neistomišljeniku vidio fašizam kao što je to uradio politički magazin 60 minuta.”
i tako dalje…..
Vjerujem da znaš da u ovoj državi ne teče med i mlijeko. Kriminala ima na svim nivoima ali generalno što je nivo veci kriminala je više. Oni medju nama koji citaju i prate znaju i da je Dodik kriminalac i da je reis pogan. Ima li još takvih? Sigurno da ima. Ali ono sto se desava u 60 minuta je sve samo ne negativno. Meni je licno drago da se kriminalci prozivaju i vrijedjaju. Bez obzira koji je motiv ljudi u 60 minuta i bez obzira za koga rade i o kome ne pricaju.
Drzava je prepuna kriminala. Treba o tome pricati. I nemoj me pogresno shvatiti. Bakir kao licnost je smrad, plaćenik i manipulator. Ja bih ga pljuno kad bih ga gdje sreo. Ali iz tog teksta u tvom poste se stice dojam da zato sto je Vaskovic cetnik to je eto dokaz da je sve u 60 minuta laz. Opasna je to poruka i nesto sto ti netreba u zivotu.
Gost_9817* Bakir o svemu prica i dotice sve zivo ali aferu “Reket” i njegovog sponzora Lagumdziju i njegove pulene koji se kriju pod plastom tzv. demokratije nikad nije spomenuo. 60 minuta je izlizan politicko-informativni magazin, profesionalnost i objektivno novinarstvo su za njih daleko.
A da sretnes Bakira to je lako, odes ispred RTV Doma , sacekas ga i pljunes 🙂
Nema na čemu. Hvala tebi što participiraš u ovom blog svijetu. Puno pozdrava 😉
Gostu_9817, da, dio mog objavljenog teksta je i tekst kolegice Martine Mlinarević – Sopta, uredno potpisane. Ne, ne slažem se sa svim što je u tekstu navela, ali s glavnicom se slažem.
Ja, recimo, nisam tekst kolegice Mlinarević – Sopta shvatila na način na koji ti jesi, a što si predočio u sljedećem: “Vaskovic je cetnik. Eto vidite da je magazin 60 minuta sve lagao”.
Dakle, mislim da od godinama iznošenog u magazinu “60 minuta” SVE definitivno NIJE laž, ali mnogo toga jeste selektivno objavljivano (o nečemu se govorilo, o nečemu svjesno nije); mnogo toga je vađeno iz konteksta; mnogo toga je pripremano i realizovano uz upotrebu nedozvoljenih “novinarskih” metoda (ucjene, napijanje sagovornika kako bi rekli ono što tvorcu priče odgovara, možda je bilo i nečega što se može nazvati iznudom).
Slučaj sa Vaskovićem je samo kap koja je prelila čašu, kap ozbiljne diskreditacije emisije koja je, zapravo, odavno diskreditovana.
S ovim se dijelom teksta kolegice Milnarević – Sopta, a koji si ti citirao, slažem: “No, s druge strane, ovaj slučaj, posljednji je čin potpunog demaskiranja najveće iskonstruirane laži na našem medijskom nebu. (…) Međutim, donkihotovske vjetrenjače vrtjele su me jako malo vremena. Taman onoliko koliko je bilo potrebno da Bakir od nekog novog klinca postane pijun jednog matorog mutljivca. Ono što će u budućnosti zasigurno postati jedan fascinantan sociološki fenomen je činjenica da nitko nije toliko zadojio neodlučne umove kao propaganda Federalne televizije proteklih godina.”, a s ovim se dijelom apsolutno ne slažem: “I nitko nije toliko uradio na separaciji triju naroda kao huškanizam koji je u svakom neistomišljeniku vidio fašizam kao što je to uradio politički magazin 60 minuta.”.
Svjedok sam, zbog prirode posla, svih dešavanja u ovom duboko konfliktnom, kriminalizovanom, korupcijski zaraženom, društvu s konstantnim uzdizanjem nekompetentnosti i mutnih interesa na pijedestal “perjanice” u ranim oblastima. Protiv toga se, svih ovih godina, borim; kako zbog toga što mi je to u opisu posla, tako i zbog toga što sam to odavno počela osjećati intimnom obavezom spram ovog društva i građana ove zemlje koji me iz svog džepa plaćaju za ono što radim. No, da bih bilo šta i bilo koga mogla argumentovano kritikovati i razotkrivati, preduslov je, OBAVEZAN PREDUSLOV je da, pod 1., i sama za sobom ne vučem različite aferime oličene u poslušnosti bilo kojoj političkoj opciji, stranci, partiji ili interesnoj grupi i, pod 2., da sve što radim radim u skladu s jasno propisanim pravilima ponašanja novinara koji rade za javni medij. Informacije s kojima raspolažem kazuju da određeni pojedinci, ne svi(!), koji rade u magazinu “60 minuta” ne ispunjavaju nijedan od ova dva bazična preduslova. Posljedica toga će biti, zapravo već jeste, prljanje profesije čija je čistoća za ovo društvo neophodna. “60 minuta” je pokretač onoga zaista pogubnog, a ogleda se u sljedećoj analogiji – svi političari su isti. Sada su i svi novinari isti. E, pa nisu!
No, teško će se ti novinari čistih namjera i bez bilo kakvih aferima izboriti sa groznom slikom profesije u javnosti, a čijem je kreiranju magazin “60 minuta” u velikoj, ako ne i najvećoj, mjeri doprinio.
Veliki pozdrav i tebi Udri ga Mehmede:-)