16 0 komentara

1. Valja primjetiti da je ova analogija ”Svi x nisu y, svi y jesu x” najučestaliji rasistički komentar na našim prostorima, a odnedavno i globalnije.

   U BiH ne možemo pričati o ljudskim pravima dok ne budemo imali demokratiju, demokratiju nećemo imati nikad sa ovakvim stanjem (ili nepostojanjem) javnosti i opštom apatijom nadležnih organa na njihovo najgrublje kršenje, dakle – nema nas ni na mapi.

   Uzeti pravdu u svoje ruke i kršiti ljudska prava onima koji krše ljudska prava mi se nazire kao jedini prirodan način (a i balkanski je, što jest jest).

2. Dug post, stara tema 🙂

   Jednom sa čitala divan tekst o hidzabu gdje je sve istančano i razloženo na termin pokrivanja – na žene koje su pokrile glavu i žene koje su pokrile srce. Ove prve je lahko prepoznati izdaleka, ove druge je teže naći i upoznati – Ali ih ima sve više.
   Imamo li pravo nametati svoju volju drugima i drugačijima? Ako smo sila&večina po defaultu, imamo. Životinjski ali primjenjivo.

   Ranije sam pisala tekstove o manjinama tj ovim životinjskim nagonima. Discriminare znači – odvajati, praviti razliku po socijalnim, rasnim, etničnim, vjerskim, individualnim, spolnim, jezičnim, starosnim ili drugima osobinama.

   Moram priznati da sam jedna od onih koje su u upornom nastojanju ostvarivanja svojih prava u ovom slučaju kao suport ženama da ih prije svega neko/svako oslovljava kao pokrivena žena jer je termin neprimjeren – nije pokrivena nego prekrivena žena 🙂 Ona je preKRILA/saKRILA/ sebe po svom izboru.

   Nadam se da ćemo biti u skupini onih žena čiji je nijjet zadovoljan Gospodar i iskrena djela.

   Mislim da se treba naglasiti da hidzab nije samo marama niti da jeste marama hidzab.
   Ali jeste simbolika.

3. Ne bih rekla da je ovo što si naveo u posljednjoj rečenici Clandestine prirodan zakon. Prije bih rekla da je riječ o instinktivnoj zakonitosti, a čovjek je mnogo više od svoga instinkta. Čovjek ima i razum. U spoju sa srcem (osjećajima) i umom to mu je prirodno stanje.

   I više nego očigledno je da se u posljednih 20-ak godina, odokativno, u savremenom sekularnom svijetu dešava nešto vrlo blisko pošasti antisemitizma. Tek kada se muslimanima počelo dešavati ono što se dešava/lo Jevrejima zapravo je i spoznata velika falinka ove kovanice ‘antiseitizam’, s obzirom da u semitske narode spadaju i Arapi i mnogi azijski narodi, kao što, uostalom, i među hamitskim narodima ima mnogo muslimana. I ne samo među njima.

   Čini se da ovom čovječanstvu uvijek treba neki ultimativni neprijatelj. Zvrčka je u tome što je taj ultimativni neprijatelj, kao po nekom postulatskom receptu, uvijek drugačiji od onoga koji, putem moći, formira ono što se zove savremena, dopuštena i progresivna stvarnost. Dovoljna je tolika banalnost, kao što je, na primjer, da li će neka žena ulicom hodati obučena drugačije od ustaljenog prosjeka, da se taj ultimativni neprijatelj prepozna, unaprijed osudi i tretira nedostojno u odnosu na tretman koji se pruža drugima. Bazično psihološki gledano, i onako pošteno da se ne bi lagali, nije zapravo problem što je ona na javnom mjestu drugačije obučena, nego što je muslimanka – promišlja u skladu s islamskom filzofijom i etikom (recimo, neće se zaduživati uz nedozvoljene kamate kod banaka, te će i svoga supruga savjetovati da to ne čini); slijedi islamske tradicijske vrijednosti (žena IMA IZBOR da čuva porodicu i dom prioritetno, a to je manje poslušne i jeftine radne snage) itd.

   Demokratija u onom izvornom kontekstu – ja biram, kroz svog posrednika, kako će mi biti i on je postulatski obavezan da moja očekivanja ispuni – nikada nije zaživjela u praksi. Niti će. Evo, i da je moguće da takav oblik rukovođenja jednom državom ili organizacionim oblikom više država uz podijeljen suverenitet (EU na primjer) zaživi, ponovo je pitanje kako bi se svi oni drugačiji, po raznim elementima, više-manje zapravo banalnim, osjećali.
   Jedno društvo srazmjeno je uspješno zadovoljstvu manjina i drugačijih koji u njemu žive. Ovo je ideal koji može biti, ako dobre volje ima, ostvaren u baš svakom društvenom uređenju istorijski zabilježenom. Osim u robovlasništvu. Do danas ga, koliko vidim, nijedno društveno uređenje ikad nije zadovoljilo, uključujući i demokratiju. Niti će zadovoljiti ovaj ideal sve dok većina ljudi ima u sebi strah od drugačijeg, koji proističe iz neznanja i, još gore, otpora prema učenju.

   Da, Yildiza, stara tema. Ženama koje nose hižab, nikab ili burku i kojima je, i bez sekularističkih zabrana, nametano ponižavanje od okoline, prestara tema.
   Vjerujem tvojoj prosudbi da žena koje su pokrile svoje srce ima sve više. Nekako mi to lijepo zvuči. Ipak, molim te, da mi pojasniš šta si tačno pod “pokrivanjem srca” mislila?

   Nisam znala da je termin ‘pokrivena žena’ neprimjeren. Uvažiću ispravku. Nisam to, do ovog tvoga komentara, uviđala. Polazila sam od toga da taj termin svakako sadrži ono ‘-krila’ (sakrila), bilo da je ‘po-‘ ili ‘pre-‘. Da, savršeno mi je jasno da su to učinile svojim izborom i to im pravo, NA IZBOR, niko ne može (ne bi smio) osporiti ili prekršiti, pogaziti.

   Amin. I ja se nadam.

   Da, znam da marama, a priori, ne čini hidžab. U pitanju je skivanje svih atributa koji, otkriveni u javnosti, kazuju da stida, i u praksi, u onom fizički pojavnom, nema.

4. Članak 1. – “tekst iz kolumne” – već sam negdje naletila na njega, i nisam ga mogla pročitati u cijelosti. Odvratan je. I ne znam kako neko već nije odgovarao za ovo.

   Članak 2. – “Sud u Travniku” – ovdje već nisam u stanju da budem apsolutno kategorična. Mišljenja sam da u pojedinim institucijama ne bi trebalo da se ističu (odnosno da budi vidljivi) ikakvi vjerski ili nacionalni simboli. Posebno ne osoblje koje ima ikakav odlučujući tj, uticajni značaj. Sud treba da je vrlo ozbiljna institucija. No, to i ne mora da znači potpuno odsustvo pristranosti ili pogrešne odluke, nije nikakav garant… ali je opet na neki način reducirano.
   Npr. bankarstvo – da li je prihvatljivo da kreditni analitičar preporuči i odobri veliki kredit uz “Ako bog da/Inšala!”?
   Postavlja se pitanje, koliko vjernik koji božiji zakon stavlja u vrh svog zakona i shvatanja stvari, može biti u stanju da sudi ili odlučuje po zakonima neke države?

   Članak 3. – “Trunir” – preseravanje, ašćare diskriminacija. No, ako u nekom sportu (grubljeg tipa) postoji opasnost od povreda iliti po život, onda se mora naći adekvatno rješenje za ovu problematiku prekrivenih ženskih osoba.

   Što se mene tiče možeš staviti na glavu (prekriti se – preko glave, sebe) šta hoćeš ukoliko me ne ugrožavaš na bilo koji način i ako poštuješ zakone države u kojoj živiš.

   U dodatku… da li znaš kako izgleda lična karta BiH žene s nikabom/burkom?

5. … religije… joooj

6. obicno se ne petljam kad je u pitanju religija jer uvijek ima neko, da nesto zamjeri, elem licno nemam nikakav stav prema marami i sl, apriori da se ogradim, ali u Emiratima zene, djevojke, trce, jedre, voze motore, aktivno se bave sportom i plivanjem iako su pokrivene, naravno da za plivanje imaju posebne kostime sto se cesto vidi i na plazama,…..za ovo kod nas nemam komentara na ljudsku glupost….

7. Poštujem Babba. No, u vezi s novinskim (Internet) člankom koji se tiče kršenja ljudskih prava jedne zaposlenice Suda u Travniku, osnovno je pitanje da li se njen hidžab može smatrati vjerskim simbolom. Vjerski simbol je krst/križ, Davidova zvijezda, polumjesec i zvijezda, slika ili fotografija džamije, jevrejskog hrama, crkava. Vjerski simbol hidžab nije. Hidžab je, prosto, ispoljavanje privatnog vjerskog ubjeđenja, pojavno ispoljavanje vjerovanja u tišini, bez ikakvog nametanja. Što se tiče ove tvoje vrlo zanimljive teze da njeno pojavno, uz hidžab, može uticati na pristrasnost u donošenju odluka. Hmmm, vjeruj mi dovoljno je njeno ime i prezime, bilo čije ime i prezime – srpsko, hrvatsko ili bošnjačko da se nešto proglasi pristrasnim ukoliko se, prosto, hoće. Što se tiče ovog ‘bankarskog’, mislim da je to pogrešan primjer. Aludiraš da je žena koja nosi hidžab u sudu izjednačena sa kreditnim službenikom koji odobri veliki kredit (podrazumijevajući da klijent nije u stanju isti da podnese, ukoliko dobro naslućujem šta želiš reći) uz jedno insh'Allah, u prevodu ako Bog da? Vidi, ovakvom postavkom dovodiš u pitanje njenu kompetenciju da obavlja svoj posao u sudu. To što ona nosi hidžab nikakve veze sa njenom kompetencijom nema. Možda joj je kompetencija superiorna u odnosu na druge zaposlenike, možda je lošija, a možda je prosječna. Mi to ne znamo i nikako ne možemo znati samo na osnovu njenog pojavnog – ona nosi hidžab. Zar ne?

   Sve što u vezi sa slučajem u Sudu u Travniku imam reći je:

   – mislim da se Kodeks uopšte ne odnosi na slučaj nošenja hidžaba. Odnosi se na isticanje vjerskih i nacionalnih SIMBOLA. Hidžab nije vjerski SIMBOL. Hidžab je privatno, pojavno ispoljavanje vjerovanja.
   – također, mislim da nijedan Kodeks, dakle podzakonski akt, ne može biti u suprotnosti s važećim državnim zakonom, a on kaže:
   “II – Sloboda ispovijedanja vjere i uvjerenja
   Član 4.
   1. Svako ima pravo na slobodu vjere i uvjerenja, uključujući slobodu javnog ispovijedanja, odnosno neispovijedanja vjere. Isto tako, svako ima pravo prihvatiti ili promijeniti vjeru, kao i slobodu – bilo sam ili u zajednici s drugima, javno ili privatno – da na bilo koji način očituje svoja vjerska osjećanja i uvjerenja obavljanjem obreda, izvršavanjem i pridržavanjem vjerskih propisa, držanjem do običaja i drugih vjerskih aktivnosti.
   (…)
   Član 5.
   1. Zabranjena je svaka diskriminacija koja je zasnovana na vjeri ili uvjerenju a koja je definirana u članu 2.1….”

   Čak i, dakle, da je predmetni Kodeks u suprotnosti s državnim Zakonom (u što sumnjam, vjerovatno je riječ o pogrešnom ili zlonamjernom tumačenju istog), on bi se morao sa Zakonom usaglasiti, odnosno staviti van snage do izrade novog koji će biti u skladu s pozitivnim zakonskim pripisima ove zemlje i, još važnije, s međunarodnim konvencijama o zaštiti ljudskih prava i temeljsnih sloboda.

   Što se tiče posljednjeg pitanja… Znam više žena koje nose nikab, doduše nijednu koja nosi burku, i bila sam svjedokom njihovog poštovanja spram institucija ove zemlje. U dva navrata sam bila svjedok. Dakle, za ličnu kartu su se fotografisale bez prekrivanja dijelova ili cijelog lica, a, također, pri legitimisanju, odnosno na zahtjev, pokažu svoje lice kako bi ih ovlašteni službenik mogao legitimisati. Pazi Babba, vrlo je bitno da prepoznamo visok nivo tolerancije (ili dobrovoljnosti pod prisilom, rekli bi neki) u ovakvom činu. Njena vjera njoj daje pravo da to nipošto ne čini, ali ona to, ipak, učini jer poštuje ustavni poredak ove zemlje. Možda uviđa, ona, da ova zemlja nema dovoljno novca za ne tako skupe spravice (ali zato za vrlo skup centralni softver) putem kojih ju je moguće legitimisati otiskom prsta. Ovakve spravice, nesporno je, mogla je uvesti jedna Francuska na primjer, ali neće, niti se pitanje ovog alternativnog rješenja uopšte povlačilo u medijima.

   Sve si rekla Magnolija. Jako mi je drago što si nam prenijela ta iskustva. Sve se može kad se hoće, a sve se hoće tek kada postoji dobra volja za to.

8. Nema potrebe da opet radiš copy-paste članove zakona.
   Ti kao i ovaj advokat tražite rupe u zakonu, sasvim legitimno. Zakon je odredio tako, a što sadrži rupu, druga stvar. Ne znam kakav je zvanični kodeks našeg sudstva (priznajem, mrsko mi je guglati). No, ovdje se igramo riječi, pojmova i značenja (rupe u dotičnom kodeksu) – vjerski simboli i obilježja.
   Ako se kaže da je burka, hidžab, nikab poziv na vjeru, kako Allah zahtijeva od žene da se propisno oblači, ukratko islamska odjeća za žene – simbol sigurno nije, a da nije vjersko obilježje?
   S toga, stvarno ne razumijem ovo – “Vjerski simbol je krst/križ, Davidova zvijezda, polumjesec i zvijezda, slika ili fotografija džamije, jevrejskog hrama, crkava. Vjerski simbol hidžab nije. Hidžab je, prosto, ispoljavanje privatnog vjerskog ubjeđenja, pojavno ispoljavanje vjerovanja u tišini, bez ikakvog nametanja”.
   Kao i križ na lančiću, tetovaža na ruci, turban na glavi, kum-kum na čelu, halka na nosu, i sl.
   Isključujem bilo kakve objekte vezane za religiju koje bi našle svoje mjesto u službenim prostorijama državne isntitucije.
   Rekla sam da ne mogu biti posve isključiva kod ovog primjera, i to zbog vrlo lošeg osmišljenog kodeksa. U diskriminaciji su se našle sve strane.
   Sa druge strane, postoji dodatni problem – marama (i sl.) na glavi ne znači uvijek vjersko ubjeđenje… nekada je to i modni detalj, a nekada (nažalost) skrivanje zdravstvenih problema. Tako da i tu postoji potencijalna diskriminacija.
   Žao mi je što misliš da se moj komentar odnosi samo na hidžab. Čak mi je i zasmetalo.
   Evo pročitaj opet: “Mišljenja sam da u pojedinim institucijama ne bi trebalo da se ističu (odnosno da budi vidljivi) ikakvi vjerski ili nacionalni simboli. Posebno ne osoblje koje ima ikakav odlučujući tj, uticajni značaj. Sud treba da je vrlo ozbiljna institucija. No, to i ne mora da znači potpuno odsustvo pristranosti ili pogrešne odluke, nije nikakav garant… ali je opet na neki način reducirano”.
   Pa opet pročitaj sljedeće: “koliko vjernik koji božiji zakon stavlja u vrh svog zakona i shvatanja stvari, može biti u stanju da sudi ili odlučuje po zakonima neke države?” – da pitam se.
   I da ne radim opet copy-paste, rekla sam da to nije garant, ali ovdje na našem podneblju, ovo su vrlo osjetljive stvari, te trebaju biti što jednostavnije, određenije i reducirane.
   Da ne bih mnogo objašnjavala svoj stav, evo u kratkoj verziji: http://iblogon.blogger.ba/arhiva/2011/01/16/2667695

   Tamo gdje se religija vidljivo upliće, u to ne vjerujem.
   Pogrešno si shvatila za bankare. Odsustvo lične odgovornosti, te prebacivanje iste na božju volju.

   ID ili LK – identifikacijski dokument. otisak prsta, slika i osnovni lični podaci. Pitala sam te, jer želim provjeriti i biti sigurna 101% ono što sam vidjela svojim očima – da je umjesto slike žene sa burkom stajao prazan okvir, bez lica. Gospođa iz MUP mi je potvrdila isto. Ja i dalje ne mogu da vjerujem, jer na stanicama MUPa o izdavanju lične karte, tako nešto ne postoji.
   Otisak prsta i lice su jedini legitimni dokaz, ne znam zašto bi tu imali “veliki novi tolerancije”?! Tu se ne slažemo, nikako. Njenja vjera protiv zakona države. Pa lična karta se ne pokazuje samo policiji. Zašto bi svaka služba morala da ima te spravice… a da zdravstvena zaštita nema dovoljno CTa?!?!?!!? Samo zato jer je to njena volja?! Izvini, ali tu na zelenu granu nećemo sjesti. Fotografija u ID – lični dokument, je nešto što ne pokazuješ na sve strane. Osim toga, pravi razlog i smisao zašto se nosi “propisna odjeća” je iz drugih razloga, a ne da niko nikada neće vidjeti njeno lice i da se inatimo. Razmisli malo o tome.

   Osim toga, previše sam već diskrimirana u svojoj rođenoj zemlji (evo i u tvojim komentarima) – hvala lijepa hrvatima, bošnjacima i srbima!

9. Razlika je jednostavna – glava moze biti pokrivena maramom a tijelo ne mora, ali kada je prekivena onda znamo o čemu se radi.

   Termin ‘pokrivanje srca’ je sinteza hijaba/prihvatanja serijatskih propisa u odjevanju, ponašanju žene/ i duhovnog mira. Ovdje nema pravila tj. redoslijeda ali se znaju načela – žrtvovanje svog vremena, imetka u korist drugih /ovdje ne mislim samo na empatiju/ bez da se zauzvrat očekuje i želi bilo šta /čak ni zahvala/ osim Božijeg zadovoljstva.
   Ovo je komplesno zbog borbe ega, životnih prioriteta, žrtvovanja, odricanja, iskušenja i sl. ali je misija i iskrena želja mnogih žena.

10. Babba, zaista mi nije jasno, ne razumijem, ne shvatam zašto se osjećaš diskriminisanom u mojim komentarima? Pročitala sam i tvoje i moje komentare sada nekoliko puta, pokušala sve preispitati, i jednostavno nisam našla svoje riječi, rečenicu ili rečenice kojim sam te diskriminisala po bilo kojoj osnovi. Možda nisam u pravu? Drugo, kakve veze ja imam sa Hrvatima,Bošnjacima i Srbima zbog kojih si u svojoj rođenoj zemlji previše diskriminisana? Molim te da mi pojasniš ovo dvoje.

    Ne tražim ja nikakve rupe u zakonu. Činjenica je da postoje dva materijalna zakona, jedan Poslovnik i jedan Kodeks, kao podzakonski akti, koji pobliže definišu predmetnu problematiku. Prvi Zakon je državni Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini. Drugi Zakon je Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine koji, u svom Članu 13., kaže(izvini što ponovo pejstam članove Zakona, samo se trudim razjasniti stvari, nemam nikakvu lošu namjeru niti mi je jasno zašto se pejstanje članova zakona može kao loša namjera protumačiti, ali dobro):
    “Član 13.
    Oznake pripadnosti

    Sudije i službenici suda ne smiju ispoljavati bilo kakvu vjersku, političku, nacionalnu ili drugu pripadnost za vrijeme vršenja službenih dužnosti.

    Oznake vjerske, političke, nacionalne ili druge pripadnosti ne smiju se isticati na sudskoj zgradi ili u prostorijama suda.

    Zabrana iz stava 1. ovog člana ne odnosi se na stranke i treća lica.”
    E, sada. Jasno je kao dan da, čitanjem ovog člana Zakona, nošenje hidžaba (komentarisali smo Internet članak u kojem ženska osoba, zaposlenica Suda, nosi maramu ili ima ‘različitu frizuru’ od drugih zaposlenica – tako kaže njen advokat, a njen šef kaže da je ‘pokrivena’. U oba slučaja da se s pravom zaključiti da ona nosi hidžab i ja sam u tom pravcu i komentarisala i mislim da nisam stavila tvoje riječi u nepravilan kontekst jer si se i ti, u komentaru, eksplicitno osvrnula na slučaj Suda u Travniku) može biti protumačeno kao ‘ispoljavanje vjerske pripadnosti’. Može, s pravom, biti postavljeno pitanje o nedorečenosti tog Zakona jer šta sa, kako si odlično primjetila, ženom koja glavu pokrije maramom iz zdravstvenih razloga -kancer, pa joj je kosa opala kao posljedica hemoterapija. Neko može protumačiti, ukoliko je njeno ime, npr. Fatima Hodžić, da i ona nosi hidžab. Međutim, sva ova razglabanja dosovce padaju u vodu zbog sljedećeg – državni Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini, čije sam članove pejstala u prethodnom komentaru, ima veću pravnu snagu od bilo kog Zakona na entitetskom nivou. Činjenica koju će potvrditi ama baš svaki sud u Bosni i Hercegovini, a za ovo je nadležan, u upravnom postupku, Sud Bosne i Hercegovine, a u apelacijskom postupku, ukoliko je riječ o kršenju ljudskih prava, Ustavni sud BiH. Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine je, nesumnjivo, bilo neophodno usaglasiti sa državnim Zakonom o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini, što očigledno nije učinjeno. Ovo je činjenica, ovo nije nikakvo razglabanje o ‘rupama u zakonu’. Ova uposlenica će, sasvim sigurno, dobiti tužbu po apelaciji pred Ustavnim sudom BiH ukoliko se odluči na takav korak, a ja bih da sam na njenom mjestu. Može tužiti, koliko poznajem pravo, Federaciju Bosnu i Hercegovinu, a vjerovatno može tužiti i samu Bosnu i Hercegovinu. Također, kada bi iscrpila svaki pravni lijek unutar domaćeg zakonodavstva Bosne i Hercegovine, ostaje joj Evropski sud za ljudska prava u Strazburu koji presuđuje na osnovu Evropske konvencije o ljudsim pravima i temeljnim slobodama, a koji će, sasvim sigurno, utvrditi postojanje diskriminacije po vjerskoj osnovi.

    Što se tiče ovoga šta je vjerski simbol, bolje rečeno ‘oznaka vjerske pripadnosti’ kako to definiše Zakon o sudovima u Federaciji BiH na koji se poziva predsjednik Općinskog suda, to, po mom sudu, nikako ne može biti komad tkanine, da to u potpunosti razjasnimo. Komad tkanine sa krstovima/križevima, Davidovim zvijezdama ili polumjesecima i zvijezdama, npr., da, ali neutralni komad tkanine ne. Jasno kao dan. Druga je stvar što u tom Zakonu piše, koji jednostavno nije pravno valjan jer je u sukobu sa odredbama državnog Zakona s kojim je morao biti usaglašen, da ‘sudije i službenici suda ne smiju ISPOLJAVATI bilo kakvu vjersku pripadnost’. Zaključak, sasvim očigledan – sam Zakon o sudovima u Federaciji BiH je, u tom Članu 13., diskriminirajući odnosno u sukobu sa slobodom javnog ispovijedanja vjere, što je garantovano kao pravo svima na prostoru Bosne i Hercegovine državnim Zakonom.

    Da razjasnimo dalje – gdje si pročitala, od koga si čula ili, uopšteno, koje su reference tvrdnje da su hidžab, nikab ili burka poziv na/u vjeru?

    U vezi s ovim – “…'koliko vjernik koji božiji zakon stavlja u vrh svog zakona i shvatanja stvari, može biti u stanju da sudi ili odlučuje po zakonima neke države?’ – da pitam se.”… Svako pitanje i dilema su ok., ali potencijalno davanje odgovora na to pitanje, na tu dilemu, a koji glasi “Malo ili nimalo!”, vrlo je opasno Babba. Nemam statističke podatke, nema ih niko, neću se gađati postotcima, ali mislim da s pravom možemo zaključiti da u Bosni i Hercegovini živi veliki broj vjernika svih religija u odnosu na ukupnu populaciju. Ako bismo možda dali kvalifikaciju da su svi oni malo ili nimalo sposobni da sude i odlučuju po zakonima ove države jer u vrh svog zakona i shvatanja stvari stavljaju Božiji zakon, šta time dobijamo? Mnogo ljudi čija je kompetencija u civilnim, građanskim, društvenim stvarima unaprijed isključena ili umanjena pukom činjenicom što su vjernici? Da, to dobijamo. A to je diskrminacija koja prelazi granice razuma, složićeš se. Žao mi je što je moj komentar ovoliko dugačak, ali zaista moram, jer je riječ o jednoj veoma bitnoj i senzitivnoj temi. Sljedeće što ću reći će možda zvučati kao predavanje, a iskreno nije ni bitno jer znam da mi je namjera ok., je pitanje iz čega su nastali svi moderni civilni zakoni, uključujući međunarodne konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, na svijetu? Znamo li odgovor na ovo pitanje? Odgovor je vrlo jasan – iz etičke, moralne postavke predočene čovječanstvu u svetim spisima. ‘Svi su ljudi jednaki pred Bogom’, stoga, svi su ljudi jednaki pred zakonom; ne ubij, ne kradi, ne laži – kažnjivo je lažno svjedočiti itd. itd. Istina u vezi sa sekularizmom je sljedeća – nijedan ozbiljan sekularistički mislilac, a jedan od prvih na tlu Evrope je upravo musliman, Ibn Rushd u literaturi Zapada poznat kao Averroes ( http://en.wikipedia.org/wiki/Averroes ), nije rekao niti će reći: “Odričemo se naslijeđa da je cjelokupna nauka potekla iz religijskih predodžbi. Odričemo se naslijeđa da su svi moderni, nakon pojavljivanja monoteističkih religija, zakoni nastali na temelju Božijih zapovjesti predočenih u svetim spisima.”. Sekularizam, na kojem počiva moderno civilno/građansko društvo, jeste uspostavio sistem podjele između religijskih i građanskih stvari u jednoj državi, ali nije, niti će ikada, u pitanje doveo izvorište morala na osnovu kojeg su, kasnije, kreirani svi građanski zakoni.

    I da, da ti napokon direktno odgovorim na tvoje pitanje. Onako kako ja mislim. Gospođa iz Suda je očigledno prihvatila zakone ove zemlje i njen ustavni poredak čim radi u Sudu. Ona očigledno nije jedna od onih ljudi koji izbjegavaju odlučivanje ili odgovornost spram civilnih/građanskih zakona i poretka ove zemlje zbog šerijatskih propisa. Mislim da je bilo dovoljno jasno iz samog Internet članka.

    Vjerujem tvom iskustvu s praznim prostorom umjesto fotografije za ličnu kartu. Ono što mi, međutim, nije jasno je da li si vidjela izdatu LK, u službenoj upotrebi, bez fotografije lica na njoj, ili si vidjela postojanje takvog zahtjeva za izdavanje LK u sistemu CIPS-a? Ukoliko si vidjela ličnu kartu u službenoj upotrebi, molim te da mi daš podatke gdje i kako jer bih to istražila dalje. U kontekstu – kako?

    Nisam aludirala, u svom komentaru, da bismo mi trebali imati visok nivo tolerancije, nego da žene, koje nose nikab ili burku, imaju visok nivo tolerancije i prihvatanja spram civilnih zakona ove zemlje kada otkriju dio svoga lica ili lice u potpunosti radi identifikacije što sam, kako sam i rekla, dva puta svojim očima vidjela. Te žene uradile su to normalno, odmah, bez ikakvih opaski ili nećkanja pred sužbenom osobom, a na zahtjev. Stoga mislim da, prije svega, trebamo razmisliti o tome ko se ovdje i koliko inati.

    Još jednom, žao mi je što si mi rekla da sam te diskriminisala u svojim komentarima, protiv osjećaja se ne može u momentu i stoga ti se izvinjavam iako zaista ne vidim gdje i kako sam to učinila.

11. Ahaaaa, hvala Yildiza, sad mi je jasno. I da, slažem se da je vrlo bitna ta terminološka razlika. Trudiću se uvažiti ispravku u svom govoru i pisanju.

    Shvatila sam i veoma lijep dio o pokrivanju srca:-) Jako fino i, da, jako teško, baš ideal koji je moguće ostvariti. Drago mi je što ima, kako si posvjedočila ranije, sve više žena čija je to iskrena želja i misija.
    Neka im Bog da sve najljepše i najbolje po njih i njihove porodice.

12. H., komentar izbrisan zbog one aluzije oko Sodome i Gomore. Otvoreno vrijeđanje. Nisam to od tebe očekivala. Dakle, tolicno, a ne tolikačko.

13. Diskriminacije mene (i meni sličnim) – prvo i osnovno – 3 konstitutivna naroda i ostali. Da li nas ima i u jednom navedenom? Nema. Ne postoji opcija za nas. To nije pitanje osjećanja kako mnogi misle (pa i ti), to je realnost. Ustav BiH je isključio ovakve “slučajeve”, kojih nije zanemariv broj.
    Da li se iko ikada počešao po guzici zbog mene (nas) – jeste, u onom smislu da me (nas) negira.
    Nadam se da ti je ovo dovoljno jasno. Nadam se isto tako da je jasno da uvažavam i shvatam problematiku s kojima se osobe slične ovoj “namještenici” susreću, te da bih voljela da se nađe adekvatno rješenje.

    Za paste zakona sam mislila da nema potreba da iste iz posta kopiraš, jer sam ih pročitala… čisto da se ne mučiš.

    Najprije, za šta uhvatiti naš Ustav? Za glavu, koje zapravo i nema, ili za rep? Šta je BiH, koje je njeno društveno uređenje? Ima republičko uređenje, koje je poništeno 1995 – šta god to značilo. Oblik vlasti “demokratija”, to je sve što znamo. Sekularna država?

    Što se tiče navedenih 2ju zakona, i članova – koliko god oni izgledaju apsurdno i kontradiktorno, koliko god ovaj drugi jede prvi (i obrnuto), ja nalazim neki smisao. Osim toga, koliko sam mogla primjetiti, većina zemalja imaju iste ili slične zakone… pri tome ih ne spominjem kao u(o)gledni “zapadnjački” primjer, nego kao optimalno rješenje ove zajedničke problematike i kod drugih zemalja.

    U ovom konkretno slučaju, vodi se rasprava oko prekrivene žene, a ne i oko zabrane nošenja vjerskog privjeska na lančiću. Nije li i to diskriminirajuće?

    Hajde da se zapitamo zašto takav zakon?

    Kako namiriti sve, i ovce i novce?

    Ja sam ovdje u svojim komentarima ponudila argumente i za i protiv. Nisam ponudila najbolje rješenje, ne mogu se pohvaliti, jer ga nema, ima optimalno – a to je da ne zakineš većinu. Ne znam šta bi ti ponudila.

    “…'koliko vjernik koji božiji zakon stavlja u vrh svog zakona i shvatanja stvari, može biti u stanju da sudi ili odlučuje po zakonima neke države?’ – Ne znam zašto bi ovo bilo tako “opasno pitanje”. Smatram da je sasvim rezonsko… kao i moj rezonski komentar da tu nema valjanog garanta, ali da mora postojati nešto na šta se možemo osloniti. Da li je to samo povjerenje? Statistika ove zemlje (ljudska iskustva) ove zemlje ne govori baš u prilog tome.

    Npr. – Da, sumnjam u kompetenciju inih religioznih zajednica u učestvovanju u pedagogiji i psihologiji, te kreiranju obrazovnog sistema.

    Znam, vrlo dobro na čemu počivaju današnji državni, odnosno građanski zakoni. Pogledaj samo Rimsko pravo, prije monoteističkih religija. A to vodi u diskusiju o tzv. “božijim zakona” i nastanku religije… a to je ukratko, ljudska potreba da uredi neku zajednicu ili društvo. To nema veze sa religijom, Bogom, nego sa samom čovjekovom prirodom (potrebom; što je i sama vjera) – red ili haos.

    ” Da razjasnimo dalje – gdje si pročitala, od koga si čula ili, uopšteno, koje su reference tvrdnje da su hidžab, nikab ili burka poziv na/u vjeru?” – molim te, najprije ne isključuj cijelu rečenicu i smisao, nije u redu, čak mi je i provokativno… onda možeš da potražiš sama.

    Tvrdiš da je hidžab, prosto, ispoljavanje privatnog vjerskog ubjeđenja, pojavno ispoljavanje vjerovanja u tišini, bez ikakvog nametanja, i da je to vjersko-tradicionalna odjeća muslimanki, pa onda kažeš da je to obična krpa.

    LK – vidjela sam je izdatu u rukama muškog pratioca dotične žene. Nemam drugih podataka. Voljela bih da imam, i da budem apsulutno sigurna o čemu se radi.

    Izvanjavam se, pogrešno sam te shvatila za prag tolerancije, mada se on može gledati sa obje strane isto. U slučaju tvog navedenog primjera, iskreno ne vidim šta je tu tolerancija. Vidim zakonsku obavezu, a ne i inat. Priznajem, inat svakako postoji, u svakom obliku i na svakoj strani.

14. Iskreno, zaista ne znam kako da nastavim diskutovati sa tobom Babba. Namjerno sam čekala da mi se strasti smire, da ne kažem nešto što ne želim reći. Rekla si dvije stvari, za mene strašne i jednostavno se ne osvrćeš na to. Rekla si da sam te JA DISKRIMINISALA u svojim komentarima, a onda se osvrćeš na Ustav, to što postoje Bošnjaci, Hrvati, Srbi i ‘Ostali’ bez prava, puko ‘Ostali'… Ne pitaš me kako se ja izjašnjavam, da li sam po istom osnovu diskriminisana, samo ideš s tim da te JA DISKRIMINIŠEM. Dalje, i još gore, umećeš mi u usta dvije riječi koje za hidžab nikad ne bih rekla. Kažeš da sam hidžab nazvala ‘običnom krpom’, a ja pisala u građanskom kontekstu i rekla da TKANINA bez ikakvih religijskih obilježja na sebi ne može biti vjerski simbol. To ‘obična krpa’ i ja kao ja, a posebno da sam muslimanka koja nosi hidžab, shvatam vrlo uvredljivim, riječju nedostojnom riječnika osobe koja promisli prije nego što napiše nešto.

    To je zaista sve što imam da ti, na ovu temu, kažem.

15. Pa šta i ako kažeš nešto što ne misliš reći… ili ne promisliš… ili ne nađeš prave riječi… ili te ja jednostavno pogrešno shvatim? To bi već, riješili, znam. Cijenim te više, nego što ti možda misliš.
    Žao mi je, iskreno, što te je moje bilo šta u komentarima uznemirilo.

    Koje su dvije strašne stvari koje sam rekla, a da se nisam osvrnula?
    Prva, koliko shvatam, a mislila sam da je dovoljno objašnjeno, sad shvatam da nije – koliko god to tebi i nekome bilo smiješno, jadno, glupo, itd., spominjanje hrvatskog, srpskog i bošnjačkog (konstitutivnog, vrlo važnog, isključivog) mene vrijeđa, i u svakom smislu me diskriminira. Ti si to spomenula, u sasvim bezveznom kontekstu, hoću reći ništa važno (navela si kao primjere imena i prezimena, po defaultu), jer kontam šta si htjela reći. Znam da to je po Ustavu, to je po zakonu, to je opšteprihvaćeno, prema većini ovog ludog naroda…
    E sad, kada na ovo nadovežeš raspravu o religioznim objektima, simbolima i obilježju u javnim ustanovama (sudovima i sl.), pa onaj moj dio objašnjenja o Ustavu i negiranja mene i sličnih, kao i onaj prvi komentar “Osim toga, previše sam već diskrimirana u svojoj rođenoj zemlji (evo i u tvojim komentarima)”, nadam se da ćeš shvatiti moju misao.

    Žao mi je ako je ovo zvučalo pregrubo, i kao atak na tebe, žao mi je što je ispalo lično, jer nije, niti mi je to bila namjera.

    Ti se izjašnjavala više puta na bloggeru, tako da mislim da sam upamtila.

    Da li si ti diskriminirana… pretpostavljam da jesi.

    Druga strašna stvar:
    Ne pokušavam ti umetnuti u usta ništa, tvoj komentar stoji tu, da ga slobodno shvatimo po ličnom sudu. Valjda imam na to pravo. I krpa je tkanina. A tkaninom se prekrivaju žene muslimanke koje to nalaze važnim u svojoj vjeri, i ne moraju biti ukrašene vjerskim simbolom… najčešće nisu nikada, ako ćemo pravo. To da ne nose marame samo žene muslimanke, oko toga smo se već bile složile. Da, snosim odgovornost što sam tvoj komentar tako shvatila, i za to ti se ne moram ni opravdavati ni izvinjavati.

    Ok.

16. Ok. je, kontam. Mnogi me nazivaju jezičkim čistuncem, o pojmovima i upotrebi istih puno razmišljam. Zbog posla ok., ali u neformalnoj komunikaciji zamarajuće. Zato mi se i dalje čine zastrašujućim i ‘diskriminacija’ i ‘obična krpa’, ali shvatam da se svako niti treba, niti se želi povoditi za nekim mojim uzusima. Pomjerena percepcija bijaše, my bad.