Koraci ljudi po ovoj našoj Zemlji
upute su na mapama do velikih blaga.
Onih,
što zaključani dovijeka dišu
kad ljubavnik s glavom ispod neba
kisne
čekajući samo jednu dragu.
Zaključane i dječije osmijehe drže
kad hodnikom više nikog nema.
Onaj,
ko se sjeti okrenuti nazad
vidi drvo ili dva narasla od suza.
Tu je
zelen njegove brige i dar njegovog truda.
Tajna je da se korov ne čupa,
već miluje k'o najljepša ruža.
Taj,
što iz rekvijema spašava note
ostaje međ’ njima u vrtu života.
Ljubi ih
i, uvijek, zavijek, samo ljubljen biva.
Uz svo poštovanje May-i Plisetskay-i, Lopatkina je ipak najbolji plod ruske baletske škole.
Oooooooooo, da, slažem se.
(Volem znalce;-)