Šta sam radila danas?
Nisam smjela osjećati.
Juče je bio prekrasan dan, ali ni juče nisam smjela osjećati.
Mislim da bih mogla napisati knjigu o tome kako je kada ne smiješ osjećati.
Ali, ne smijem ni pisati.
U jednom trenutku sam postala bezosjećajna, uzela sam si za pravo kritikovati sebe u dobu kada sam bila robot.
Nikad ne treba kritikovati staru sebe bez empatije. Za sve je uvijek postojao razlog.
Iz tog je robotskog perioda barem nastala nova vrijednost.
Ne znam šta će nastati iz ovog.
Možda to da ću zapamtiti da sa sobom treba postupati krajnje empatično, prevashodno sa sobom.
Pa, kad dođe to doba da ova ja postanem stara ja, nadam se da ću se sjećati ovoga uvida.
Zaista se nadam, jer baš imam tendenciju da zaboravljam.
