( Prvobitno objavljeno: http://vasionka.blogger.ba/arhiva/2011/04/01/2728021 )
Da su me prije samo dvije godine pitali da li ću se ikad, ikad, u bilo kojem scenariju i pod bilo kakvim okolnostima, pozvati na misao izrečenu u stihu, a čiji je autor Edin Dervišhalidović aka Dino Merlin rekla bih: Ma daj! Ma kakvi! Ma jok! Ništa protiv Dervišhalidovića, da se razumijemo, čak šta više – za misli i poruke koje provlači kroz svoje stihove, posebno na nekoliko zadnjih muzičkih albuma, imam samo riječi hvale. Odakle onda takav stav od prije samo dvije godine? E pa, ja sam jedno biće koje jako voli ekstremnu muziku, posebno Heavy Metal i sve pravce i potpravce proistekle iz Heavy Metala. Nije sada da muzika ima neke veze sa mislima i porukama u stihovima, ali mi je to moje slušačko (ne)iskustvo nametnulo da muziku tog Dine Merlina nikako ne slušam, odnosno na sve moguće načine izbjegavam slušati, pa je tako moje neznanje prošireno i na misli i poruke u stihovima koje Dino Merlin odašilje putem tih svojih pjesama. A šteta. Velika šteta!
Zato vam, ovom prilikom, s ponosom predstavljam sljedeće stihove Edina Dervišhalidovića aka Dine Merlina:
Ovo je vrijeme kad se uči
slovo po slovo, riječ po riječ.
Sjedi mali, tu je tvoj dom,
daleko su Istambul i Beč.
Sad si mali tu na raskršću,
svi su pametni, svi sapuću.
Ti ne vjeruj nikome na riječ,
svaki korak sam moraš preć’!
Furaj mali sam sredinom,
furaj mali tom dolinom.
Bog te čuva, ti pazi ljude,
pa šta bude neka bude.
Sad si mali tu na raskršću,
svi su pametni, svi sapuću.
Ti ne vjeruj nikome na riječ,
svaki korak sam moraš preć’!
Furaj mali sam sredinom,
furaj mali tom dolinom.
Bog te čuva, ti pazi ljude,
pa šta bude neka bude.
Pojedini su vjerovijesnici, filozofi, sociolozi, psiholozi, teoretičari generalno, dali definiciju, a i praktičnu uputu, toj umjerenosti u stavovima i djelovanju, ali samo ju je Dervišhalidović ovako jasno i jednostavno, u samo jednom stihu, definisao kao filozofiju sredine. Ta je filozofija sredine, prema mom dubokom uvjerenju, jedini i jedini učinkovit način da se izborimo sa onim što je na ovoj Planeti Zemlji, na ovom svijetu, dunjaluku, a posebno na ovom Balkanu najviše uprljano i zatrovano – misao i stavovi nas, ljudi.
Priča Slike prve (povezana s pričom Slike druge koja slijedi): Mladić, 23 godine, dominantno pankerskog izgleda i ponašanja, poruka koje odašilje. Za takvog se i izdaje. Kad ga pitaš "Šta si?", on kaže "Panker!". Na prvu to i ultimativno kaže. Sjedneš sa njim nasamo i popričaš. Kaže: "Svako se ima pravo oblačiti kako želi; svako ima pravo vjerovati u ono što želi; svako ima pravo ne biti ubijen; niko nema pravo ubiti; skinhedi (skinheadi) su, čast izuzecima kaže, zlo, oni tuku ljude u grupama, oni su pojedinačno kukavice, oni su rasisti; svi su ljudi jednaki kaže; ja volim, poštujem i slušam moje roditelje, kaže, i oni su u mladosti bili pankeri…".
Priča Slike druge (povezana s pričom Slike prve, prethodnom pričom): Čovjek, 40-ak godina, porodičan čovjek, dvoje djece, urednog izgleda, mirnog ponašanja, uglađen. Kad ga pitaš "Šta si?", on kaže "Čovjek!". Na prvu to i ultimativno kaže. Sjedneš sa njim nasamo i popričaš. Kaže: "Kakva, ba, jednakost crna? Nije crnj'o meni jednak, nije Jevrejčina smrdljiva meni jednaka, nisu meni balije jednake, normalno da smo ih potamanili u Srebrenici i potamanićemo ih još…".
Priča Slike treće (povezana s pričom Slike četvrte koja slijedi): pripadnik nekadašnjeg odreda El Mudžahid, 50-ak godina, porodičan čovjek, izgleda u skladu s praktikovanjem svoje vjere, nešto uzbuđeniji u reakcijama, u izlaganju, no očigledno miroljubiva osoba. Kad ga pitaš "Šta si?", on kaže "Vjernik!". Na prvu to i ultimativno kaže. Sjedneš sa njim nasamo i popričaš. Kaže: "Ja sam za šerijat, ali mi je jasno da je šerijat nemoguće uvesti u ovoj državi sada i zato ja poštujem njene zakone i njene institucije. Vidiš, ja pričam sa tobom, a nisi pokivena. Ne vjerujem ti kao svom bratu, ali ti vjerujem dovoljno da sa tobom otvoreno pričam jer vidim da me uvažavaš. Nijedna se nepravda ne ispravlja novom nepravdom. Islam je najmiroljubivija vjera, niko u Islamu se ne sveti. Vidiš, ja sam došao ovdje da branim svoju braću muslimane, ali čim mi je rečeno da odložim oružje ja sam to učinio, bez pogovora, slušam institucije u ovoj državi. Ima braće žene se po nekoliko puta, a ja im kažem ne možete to raditi ovdje, to je protiv zakona, sutra ako dođu da vas hapse nemojte tražiti od mene da vam tražim zaštitu jer znate da to ne smijete…"
Priča Slike četvrte (povezana s pričom Slike treće, prethodnom pričom): djevojka, studentica u velikom gradu, oko 20 godina, pristojnog izgleda koji ničim ne privlači pažnju, kaže da nikoga nije izgubila u užoj familji tokom agresije, kaže da je ateista. Kad je pitaš "Šta si?", ona se nasmije i uzvrati "Čuj šta sam?! Nemam pojma, bez veze pitanje!". Na prvu to i ultimativno kaže. Sjedneš sa njom nasamo i popričaš. Ono što ona tebi nasamo kaže zavisi od toga koje si vjere i etničke pripadnosti. Znam, osjetila na svojoj koži. Ako si Bošnjak/Bošnjakinja sješće sa tobom nasamo da popriča. Ako nisi, odnosno ako si kojim slučajem pravoslavne vjeroispovijesti neće sa tobom uopšte sjesti da popriča nasamo ili bilo kako drugačije. Ti si četnik ili vjerovatno ustaša, ako se izjašnjavaš kao Hrvat/Hrvatica. Ti si zločinac i vozdra!…"
Bez namjere, čak uz upozorenje da na osnovu ovih priča ne upadamo u generalizaciju bilo kakve vrste, da sumiram šta imamo ovdje – pojavno dvoje "drugačijih" ljudi u Priči Slike prve i Priči Slike treće i dvoje "običnih, normalnih" ljudi u Priči Slike druge i Priči Slike četvrte. Sada nagradno pitanje – da li na ukupne društvene procese u našoj zemlji veći uticaj ima njihovo pojavno, to kako oni izgledaju, ili njihovo unutrašnje, skriveno iza maske pojavnog, ono što oni zastupaju i način na koji to zastupaju?
Zar jedan panker može biti istinski zagovarač filozofije sredine?
Zar jedan pripadnik nekadašnjeg odreda El Mudžahid može biti istinski zagovarač filozofije sredine?
Zar jedna sasvim normalna djevojka i jedan sasvim normalan čovjek koje svaki dan srećemo na ulicama, svim ulicama naše zemlje, mogu biti istinski zagovarači filozofije ekstrema, filozofije krajnosti?
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/extreme.jpg[/IMG]
Svi ekstremni pogledi (stavovi) su pogrešni, osim pogleda (stava) da su svi ekstremni pogledi (stavovi) loši
Filozofija krajnosti velika je bolest balkanskog tla koji naseljavamo. Slažem se ja da su stvari zapravo jednostavne – u 24 sata smjenjuju se svjetlo i tama, ljudi mogu biti crni ili bijeli, postoji dobro i zlo, imamo istinu i laž. Ali, ali…, ALI… Veliku količinu dana (24 sata) čine polusvjetlo ili polumrak, ko kako hoće, mješavina svjetla i mraka; ljudi mogu biti i melezi; postoji veće dobro od dobroga i veće zlo od zloga, odnosno postoji usavršavanje u dobru ili zlu; laž može sadržati i zrnce istine, ali samo istina ne može sadržati ni mrvicu laži.
A istina je da je svaki čovjek neponovljiv poput otiska svoga prsta. Istina je da smo se podijelili (da nas je On podijelio) u razne grupe i podgrupe, mi, ljudi, samo da bismo se lakše raspoznavali, da bismo lakše savladali poznanje ovog svijeta i svega u njemu jer je ogroman. Istina je da unutar te naše grupe možemo imati većeg neprijatelja i po nas i po našu grupu od nekoga izvan naše grupe ukoliko taj pojedinac truje i sebe i nas i našu djecu i našu grupu i ostale grupe i čitavo društvo. Istina je ova Dervišhalidovićeva strofa:
Sad si mali tu na raskršću,
svi su pametni, svi sapuću.
Ti ne vjeruj nikome na riječ,
svaki korak sam moraš preć’!
Hiljadu puta sebi kažem i sebe pride opomenem da je malo, malo, vrlo malo onih koji u jednoj rečenici ili kratkoj formi izlaganja mogu izložiti istinu bez trunčice laži, bez trunčice propusta, zloupotrebe, štete i po sebe i po druge.
Lako je prepoznati filozofiju krajnosti. Kod nje su rečenice izjavne ili usklične. Pitanja nema, dozvoljena nisu. Ne daj Bože da ima dilema. To je tako, (ja shvatio da je tako shvatio onaj što je tumačio) riječi vrhovnog autoriteta.
Biće bolje, sigurna sam. A počeće biti bolje kada dugotrajnije i temeljitije počnemo zavirivati u našu unutrašnjost.
svaka cast! to je to..nema se sta dodati niti oduzeti 🙂
hej, a sto se tice pitanja i nagrade..ja se osjecam nagradjenom sto sam ovo procitala, i sto ima ljudi koji vide i na tako potpun i perfekat nacin prezentuju sustinu.
A kako su zanimljive ove četiri osobe!
Analiza je baš za razmišljanja.
„Prijatelja voli umjereno, jer jednoga dana možeš ga zamrziti, neprijatelja mrzi umjereno, jer jednoga dana možeš ga zavoljeti.“ – hadis.
Ovo pravilo se može primijenti na bilo što, i to je srednji put.
Mir s vama, dobri i pametni ostanite!
Hvala Vitezice na komplimentu. Nije to baš tako kao što u njemu govoriš, hvališ više nego što tekst zaslužuje, ali mi je jako drago što si u ovim redovima pronašla korisnog za sebe i, vjerovatno, potvrdila svoja ranija razmišljanja.
Da, Ruyah, vrlo zanimljive osobe (zapravo je svaka pojedinačna osoba vrlo zanimljiva, ali, eto, sada govorimo o ove četiri). Sa dvije od ovih četiri osobe bih se vrlo rado družila na svakodnevnoj osnovi, sa jednom bi mi kontakti, bar u početku, bili nešto mučniji, a sa drugom preostalom sumnjam da bih uspjela pronaći bilo kakvu temeljnu dodirnu tačku u komunikaciji.
Voljela bih da mi jednom napišeš na koji način razmišljaš o ovome tekstu i koji su tvoji zaključci.
Superdlakavi, prevod hadisa koji si naveo na prvu mi se učinio pogrešnim. S obzirom da zbirke hadisa nisam čitala, ali časni Kur'an jesam, ovaj prevod mi je odisao određenom neusaglašenošću. Zbog toga, ali i zbog unutrašnjeg motiva da se maksimalno trudim ne mrziti bilo kojeg čovjeka uopšte, proguglala sam u potrazi za eventualno tačnim prevodom. Ovo je stranica na koju sam naišla: http://www.naksibend.net/kolumna/seyid-mubarek-erol/182-srednji-put.html , a ovo je prevod tog hadisa na toj stranici: “Ono što voliš – voli umjereno, jer jednoga dana možeš to zamrziti, a ono što mrziš – mrzi umjereno, jer jednoga dana možeš to zavoljeti.”. Moguće da moje zapažanje nije tačno, pa te/pa vas molim za pomoć.
Hvala ti Superdlakavi na lijepoj preporuci i željama:-)
Pozdravljam vas puno.
Super, Noise, super!
Ovakvih sam i ja licnosti srela, bas prije 2 dana jednu od pripadnica cetvrtog klana, lijepo me stid bilo nje i njenih rijeci. :/
Sredinom, samo sredinom. 🙂
Mislim da je tvoj citat lijepa derivacija hadisa kojeg sam ja naveo.
Mržnja je zaista loše stanje, koje prlja dušu, a islam bi trebao biti uputa i “lijek” – tako sam razumio tvoje razumijevanje u vezi citiranog, ali opet, hadisi su Poslanikov a.s. govor i upute ljudima (ashabima) koji su tek učili i griješili…
Ma nema sanse da neko ko zaista slusa i cuje metal moze nasjesti na ovu kvazi-filozofiju “Dine Merlina” (navodnici jer je lik teski plagijator).
Ali haj…kod nas moze i Metallica u izvedbi Hanke Paldum, za neke… hevi metalce 😀
Hejjjjjjjjj, Alice, od kada nam se nisu ukstili komentari na bloggeru. Nešto te nema, nedostaješ…
Drago mi je da su nam stavovi u suglasju. Mislim, nisam ni sumnjala.
Puno te pozdravljam.
Superdlakavi, da, odlično si shvatio moju dilemu. S druge strane, arapski je jezik, bar onoliko koliko sam zaključila na osnovu vrlo, vrlo šturog znanja o istom, podobro osebujniji (u smislu tananih nijansi u značenjima) od našeg. U svakom slučaju, ova tvoja ima mjesta: “…hadisi su Poslanikov a.s. govor i upute ljudima (ashabima) koji su tek učili i griješili…”.
Hamurabi, možda nadođe, a možda i ne;-)
Pozdravljam vas ekipa.