Introspektivne riječi jednostavno ne izlaze. Vrlo, vrlo rijetko. Ili umišljam?
A voljela bih pisati o sebi u sebi, onako baš, bez neke posebne fabule, drame, kitnjastih ukrasa. Jednostavno introspektivno.
Osjetim ponekad potrebu, možda rjeđe nego drugi.., no, zašto uopšte usporedba, glupa je.
Ne bih rekla ni da sam nešto posebno sklona ekstrovertnosti. Sada. Zapravo, nekakva je geneza ovakva: prirodna, ćutljiva introvertnost – djetinjstvo; ponešto usiljena ekstrovertnost koja se dosta uspješno razvila u naviku koja funkcioniše – dio puberteta, adolescencija i nadalje.. Sada, sve više ćutim. Uopšteno, zapravo ono što specifično ne dotiče moju unutrašnjost, dosta je ekstrovertno, izraženo. Unutrašnjost, međutim, kao da ćuti. Nešto trajnije, u posljednjih možda dvije godine.
Čudno. I ima tu svega i nema. Glupo bi bilo upotrijebiti riječi: nema ničega posebnog, ali zapravo i nema. Ćutljivo je, tiho. Dosta sporo i mirno.
Sviđa mi se i nema tu nekakvog posebnog mjesta za riječi. Nekako je kao voda. Toplija i mirna.
Tokom zivota pronalzimo odgovore pa je sve manje pitanja o kojima razmisljamo i o kojima bi mogli pisati…ili se jednostavno prilagodimo okolnostima i pomirimo se sa sudbinom.
srdacan pozdrav
Atman spasen od ludila…cestitam!
Prihvatanje i pomirenost Jasnistave, to su ti pojmovi, bar u mome slucaju. Znaš, (ekstrovertno) možeš djelovati prilagoden, no to ne mora znaciti da (introvertno) prihvataš i da si pomiren. Ustvari, u pravu si, ima i prilagodavanja, možda se zapravo samo “tješim” da odabirom pojmova – prihvatanje- i – pomirenost – umjesto – prilagodavanja – perceptivno samoj sebi izgledam bolje. Ipak, – tješim – je pod navodnicima jer je jedino sigurno da me zapravo nije ni briga.
Hmmm, vidiš, ovo je bilo dosta introvertno. Neprekinuti niz misli..
A ovo u vezi sa sve manje pitanja… Zapravo obrnuto, gomilaju se, ali, bar u mome slucaju, nešto je govorljivije dok o njima promišljam, tragam za odgovorom, a kada isti dokucim, u smislu zadovoljstva istim u datom trenutku (što znaci da je rijec o dinamicnoj, moguce i nadalje promjenjivoj kategoriji), e, tek tada ono unutra zaista (od)cuti.
Hvala ti zbog komentara. Cini mi se da sam, bar temporarno, dala sebi pomak u deskripciji.
I ja tebe puno pozdravljam, ljubi kceri.
Tsog off, kako to “iskljucen” tsog, a tako pronicljiva dijagnostika?
Može biti, zaslužilo bi to i jednog amina, no – spašen – je svršeno vrijeme, nisam baš sigurna da to sa atmanom tako (trajno) fercera. Ipak, nada je lijepa.
Zanimljiv komentar, valjalo mi se prisjetiti nekih stvari..
Pozdravljam te.
Ekonomisanje rijecima je jedan vid ustede energije. Kako covjek stari sve manje ima energije pa postaje mudriji i nauci da stedi.
Pisati o sebi mogu samo ljudi koji su savladali tu tehniku, a ta se vjestina razvija jos od malena, ako nije tako zakrljas i naucis da cutnjom govoris..
Znas @Noise…Ti jednostavno ne govoris istinu,zapravo aboliras latentnu snagu neistine,kada bi svoj prikaz vidjela u ukazu,ljudima i sebi,da si prirodna i da CUTIS kao odraz viseg nivoa spoznaje ili sopstvene spoznaje.
Jasno si to dala komentarom kod zene koju ja zovem spletkarosom,spletkarosom koja nije nekad bila ali…to se moze objasniti sa tvojim pojmom introvetnosti.
Nedavno sam ti ostavio komentar koji je odraz mog upita…Zasto imas potrebu da me branis ili hvalis??
Dopisao sam da nisam trazio takvu ruku,koliko se sjecam a moze se i provjeriti,pa sam nastavio nesto o Yudinoj psihi.
Sada te pitam:bila su nekad,ili nikad,u psihi Yudinoj nakon izdajstva Isusa?????
Shodno upitu ti navodim:Nisam sretan zbog Yudine rabote i njegovog suicida ali svakako je moja punina u postojim da Yuda nisam .Slijedom toga i izdajstvo stavljam na prvo mjesto u domenu zla koje covjek,kazem covjek,moze negativno posjedovati i linijom negativnosti devatirati…i sebe i covjeka-zajednicu.
Shodno tome se i ponasam.
Vas diskurs na @amarinom blogu je toliko prizemnog i opisnog karaktera da mu ne mogu priustiti svoje dostojanstvo kako bih ga okaljao.
Ovo razumijes…nadam se.
Zapamti jedno…zeno bozija…ne ocekujem od tebe da se bavis mojim imanjem ili da mojim neimanjem-imanjem sebe reklamiras kao casnog porotnika koji mi skida omcu s,vrata.
Ni otkoga to ne ocekujem a ponajmanje od tebe i doticne Sabic
No,ocekujem da ne lijete ni zejtin na na omcu koji mi drugi spravljaju.
To se podrazumjeva kao zajednicki hor.
O njenom pisanju,jucasnjem i danasnjem sam rekao sa komentarom u kojoj hvalim njenu pjesmu i nacin na koji je dozivljavam dok je u susjedstvu.
Za pametne je dovoljno a tebi preporucujem da procitas vise puta taj komentar.
Uvidjeces sljedece:Sabicku sam pohvalio ulazeci joj sa jednim stihom o djerdanu jer sam vidio da ima potencijala koji plijeni sa jednostavnoscu.
Poslije toga je izvjesna “Hanuma” ponudila Sabicki uslugu dajuci joj ljudstvo tako sto ce joj predloziti,i realizirati,zbirku vecpostojecih pjesama…
Od tada…od tada se onaj potencijal,potencijal koji sam u njoj ljubio,gubi i dobiva konture nepodnosljivosti.
Ne zelim je imati ni kao dobro ni kao lose-zlo..
Neka je,Bog joj dao,i neka dijete suzu za majkom ne pusti.
Za mene je mrtvo slovo na papiru…kuzis.
Moj vjetar ne trazi da lomim granje pa bila to pavita od koje se stablo ne vidi.
Moj vjetar trazi izraz bosanske duse koja se ocituje na licu i tijelu nudeci mu,covjeku-zeni, da se zarom ne pece
I na kraju…ovo sam istipkao jer si u komentaru utipkala psiholoski momenat koji me direktno zasvrbi i naravno…ocekivala si da se pocesem po mjestu gdje svrbi…zar ne
Ne citam vec napisano,ili urjetko citam,prije no sto sendam.
To i sada cinim
Hvala na prostoru i kazem…ne ocekuj da repliciram jer je ovo &…kuzis
ne dijelim misljenje u vezi Ammare, a sve ostalo.. naime imam pitanje, od kud ti u mojoj glavi?! 😀
Nadam se da je Ammara skontala ko je Noise, pa cu sada ja tebi kazat sto sto prva rece drugoj jednom davno : GO FOR IT :)))
Halide,
1. Ta gospođa i nježna žena suprotnost je spletkarošu. To ja svjedočim. Onoga ko drugome mnogoooo rigoroznije sudi i odsijeca nego što bi sebi ne mogu u potpunosti poštovati kao ličnost. Impulsivno zaključuješ, previše sebi prava uzimaš da (MANJKAVO) sudiš. To je isključivo pravo Božije i to ti nikako ne valja. NAJVAŽNIJE: Došao si ovdje da se osvrneš na moje riječi o tvome ponašanju kroz tvoje pisanje, a dotičeš se treće osobe. Ne valja. A imaš ti Halide potencijala za objektivnost i duboku analizu itekako. Znaš to i sam. Samo te strast i impuls momentuma okuju u izražaju. Znaš i to. A znaš da i to ne valja. Uvjerena sam da znaš.
2. Na svako tvoje mišljenje i ocjenu o meni ne želim uticati. Upoznavaćemo se mi još, ako Bog da.
3. Braniću te kao ličnost, kao čovjeka, i hvaliću tvoje riječi i analize, i kritikovaću tvoje istupe i impulsne nepravedne zaključke na najljepši mogući način uvijek kada osjetim da to trebam i moram. I ne samo tvoje. I to dobro znaš.
4. “Vas diskurs na @amarinom blogu je toliko prizemnog i opisnog karaktera da mu ne mogu priustiti svoje dostojanstvo kako bih ga okaljao.
Ovo razumijes…nadam se.” – ovako se diskutuje. Sve si rekao, misao jasno zaokružio, a nije bilo kvalifikacija na ad hominem bazi. To se traži. Opserviraj i kritikuj riječi. Ne ljude. Ljudi su razvojna kategorija, popravljaju se. Izrečena riječ je prošlo vrijeme i ni na kakav način ne može obujmiti širinu pojedinačne ličnosti.
5. Moje je mišljenje da na ovom servisu ne postoji čovjek koji ti omču na vrat namiče. Posljedično, nema ni onoga ko ti je sa vrata skida. Volim metafore koje hiperbolišu lijepo. Ne volim metafore koje hiperbolišu mrvicu malu u razlikama mišljenja. Razmisli, ako ti se da, zašto ih ne volim.
6. Divno je da lijepe i korisne misli i osjećaji, sliveni u pitke stihove, budu što dostupniji onima što ih žele čitati. Šta je tu, pobogu, problem? Trebalo bi da nam je svima drago.
7. Samo je jedan Koji pravo ima ljude IMATI. A ponovo im slobodu dade da se Imatelja odriču. Razmisli. Nije ovo strogo. Postoji dubok razlog zašto je pojam – imati – veoma loš u kontekstu govora o imanju.. ljudi.
8. Očekivala sam da tvoje riječi budu na ovome nivou jasnoće i gospodstva: “Vas diskurs na @amarinom blogu je toliko prizemnog i opisnog karaktera da mu ne mogu priustiti svoje dostojanstvo kako bih ga okaljao.”. Svaka pojedinačna riječ u svakoj pojedinačnoj rečenici koja tvori misao da bude na ovom nivou očekivala sam. Nisam očekivala da ćeš, bez prisustva treće osobe, nametati razgovor o toj trećoj osobi. Nisam očekivala zato što je ružno.
9. Za razliku od tebe, ja najčešće pročitam sve ono što u komentaru ispišem prije nego što pošaljem na objavu. I to ponajmanje zbog slovnih grešaka. Lingvistički, semantički, fonetički genije nisam da sam sposobna, na prvu, sinhronizovati onaj ton govora koji u unutrašnjosti pliva i ono što iza udara tastature ostaje kao trag. Od toga imam dosta koristi i to preporučujem.
Nema na čemu, pozdravljam te Halide.
Drago mi je da se slažemo oko jednog, najvažnijeg u tvome komentaru Nursajifa.
Pozdravljam te.
Vanprostorni, interesantno zapažanje u prve dvije rečenice. Bilo bi to zanimljivo pratiti, poput eksperimenta. Čini mi se da je to moguće dosljedno ispratiti radi izvlačenja valjanog zaključka.
“Govoriti ćutnjom” – često se ova misao upotrebljava, posebno u poetskom izrazu. Koliko se (nedovoljno) poznajem, mislim da ne znam govoriti ćutnjom. Sama sa sobom, o, svakako da. (Samo)govorim ćutnjom o unutrašnjoj ćutnji. Sa drugima, ne. Ne znam im govoriti ćutnjom o unutrašnjoj ćutnji. No, kad vodu nešto pomjeri, govorim, već dosta dugo. Govorim, dosta jasno.