providne latice od odraza zamrznutih ljepotica
prvi put raznaženih, naglo, silno, k’o da svijeta sutra biti neće
tu naučiše vesti, tada, od duše stisnuto kidajuć’, nezaigrano
očevi hrlili za zlatnim ćupovima što će im se oteti
sinovi molili promjenu rukovanu s druge strane naoštrenog noža
sova zrak električni trpila, voda, eno, buja!, vjetar, eno, dolazi!
orilo je u tišini, orilo i sve u jednog slavuja zurilo
tamo!, tamo, međ’ gorama jedan slavuj zakukati nije htio
zapjevati i rat reći, s novih tijela ljepotica skinuti, tjelesa sinko, tjelesa
zavještan na gorku ćutnju, prsnuti odlučio, a glasa ne pustio
biseri se rasuše, oči u srp suziše, dijete vrisnu, majka nebo pogleda i…
trena prođe
k’o da ga i ne bi
ode stopa, ode!
sova zaspa
latice uvenuše
o, hude družbenice
[URL=http://s168.photobucket.com/user/Sion_Legacy/media/beebarnowl3_1_1_zps988bec4a.jpg.html][IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/beebarnowl3_1_1_zps988bec4a.jpg[/IMG][/URL]
Sigurno je nedovoljno jedno citanje, pa i dva, tri..
Ima tu i zaluđenosti i ideologija i zločina i silovanja i ćutanja o istini i vremena koje na istinu ukaže i strpljenja i strpljive mudrosti.
I mira tu ima.
Tako je mali Perica pisao, a svako će čitati kako mu je blisko.
Veliki pozdrav druže moj.