Za njih je bio sporedan događaj. Rezerve novca na gomili, realne, s pokrićem, završile izvan velike zemlje. Rat je uslijedio kao domestos, da obriše tragove. S krvlju.
Nama je bio i jeste centralni događaj. Oženili se prije rata, oženili se tokom rata, oženili se nakon rata – rat je ultimativna odrednica vremenske orijentacije u našim životima. Ratne generacije, ratna nastava, ratna bratstva, ratne ljubavi. Prijeratne… Poslijeratne…
– Je li umro ili poginuo?
– Ma, jok! Ibru, bona, ubila mina poslije rata.
Toliko je boli vezano uz taj centralni događaj, geoobjektivno sporedni.
Sredstvo do dilanja naoružanja – profit. Sredstvo do ukazivanja ruta dilanja nafte, cigareta, droge – profit. Gospa se može bit’ i jeste i nije ukazala. Ove rute jesu.
Sredstvo do dilanja humanitarne pomoći – profit. Sredstvo do krađe građevinskog materijala – profit. Sredstvo do tušenja lijekova s isteklim rokom trajanja – profit. Sredstvo do real time eksperimenata, inače izdašno skupih u laboratorijskim uslovima – profit. Sredstvo za dilanje projektima obnove onoga, ovoga, onoga – profit.
Sredstvo do dilanja vodopotencijalima, energopotencijalima, šumskim potencijalima…
Krv se mora proliti za tlo. Čije tlo ?
Čekaj, čije tlo ?
Za njih je bio sporedan događaj. Zaokružen datum na kalendaru, izvor prihoda.
Sića.
“Meni je to normalno te zato i ne komentiram.”
A, meni nije! Zato i komentiram.
Žalosno je jedino to što smo “prisiljeni” na rasprave o posljedicama dok uzroke kao da i ne primjećujemo, nisu nam poznati!?
“Bezbožnost je uzrok sve-kolikog zla pod ‘kapom nebeskom’!”, ma što oni govorili o tome.
Za izbjegavanje ovakvih posljedica hoće se otklanjanje uzroka. E, o tomu se malo zbori, piše i govori. Hvala ti za ovako divan post.
Svaku sreću, mir i dobro Ti u sve dane života Tvojega!,hn. :))
Čijeg tla, dobro pitanje.
Svaki izbor kad-tad postavi pitanje, moze svako da radi sta hoce, al’ ne moze dokle hoce.
mora? nije tol'ka nestašica vode…
Ni meni nije normalno prijatelju Hajjenezir, niti će ikada biti. Ako mi, pak, kada bude, tada neću biti normalna, smatrala to za sebe u tom času ili ne.
Vrijedna opaska oko raspravljanja o posljedičnom. Ranije su knjige (čitaj: informacije van iskustvenog ili prepričanog) bile rijetke, kao i oni koji ih znaju čitati, pa su relativno male grupice ljudi na cijeloj planeti o istima razmjenjivale mišljenja. Danas su informacije prečeste, toliko česte da taj priliv kao nezadrživa bujica zatrpa jedinu bitnu i pravu informaciju tog dana. “Slijepi pored očiju!” u skladu s najrazvijenijim demokratskim principima. Bavljenje isključivo posljedicama u skladu s najrazvijenijim demokratskim principima.
Ima li istinske bezbožnosti među ljudima u značenju bukvalnom: Čovjek koji se odrekao Boga; čovjek kojeg se Bog odrekao, pa da su bezbožnici?
– Ima ljudi koji Boga niti vole, niti ga se plaše (bar u pojedinim stadijumima življenja). Ali, da li su bez Njega dokle god postoje?
– Ima ljudi koji se Boga plaše, ali Ga, u istom srazmjeru u kojem posjeduju strah, ne vole (bar u pojedinim stadijumima življenja).
– Ima ljudi koji se Boga i plaše i vole Ga (bar u pojedinim stadijumima življenja).
– Ima ljudi koji Boga vole i ne plaše Ga se, niti će ikad. (Od trenutka kada Ga zavole više nego što Ga se uopšte moguće plašiti, strah iščezne jer se svaka kazna prihvata kao nešto što se odavno znalo da će uslijediti i sa tim se živi sa svakim uzdahom. Sa tim se živi kao što se diše, a disanje se prihvata sve dok se diše.)
Voljela bih da mi odgovoriš na ovo pitanje, molim te: Da li stvarno, istinski postoje ljudi koji bi sebi samima strožije sudili nego što bi im Bog ikad želio presuditi?
Mislim da bezbožnost među ljudima ne postoji, ako ćemo temeljno i vijedno čitati i učiti ono što nam je preporučeno da čitamo i učimo. Mislim da u svakom jeziku ne postoji dovoljno nijansi za prevod svakog drugog jezika, te da je termin bezbožnost kolateralna šteta toga. Mislim da je pravi termin – bez voljenja Boga -, pa i on okvirno, jer danas je tako, a sutra ne mora biti.
Hvala tebi za posjetu. Najljepše ti želim.
Božijeg tla Benesta. Tlo kao i svako drugo tlo – Božije.
A, šta znači ljudska krv na Božijem tlu kada je još Abrahamu (Ibrahimu) rekao da ne žrtvuje sina? Da li je to samo iskušenje radi uviđanja količine Abrahamove ljubavi prema Njemu (kao Sebstvu koje je već znalo koliko ga Abraham voli) ili može reći puno toga i o Božijem doživljaju nevine ljudske krvi na Njegovom tlu, a uvijek je ima najviše.
Svi osim Njega niti mogu u punoći htjeti, niti mogu htjeti išta dokle hoće. Svi smo jednaki, to je jedini poredak na Zemlji. Gore će biti drugi: Jedni će biti pitani zašto im je prolivanje nevine krvi bio sporedan događaj, a drugi zašto im je rat o(p)stao kao centralni događaj dugo nakon što je to trebao biti.
Hahahaha, Braulio, hahaha.
Nije nestašica vode u pitanju, nego prekomjerno napajanje mržnjom i, kako Hajjenezir dobro primjeti, posljedicama.
Mir Tebi,
“Voljela bih da mi odgovoriš na ovo pitanje, molim te: Da li stvarno, istinski postoje ljudi koji bi sebi samima strožije sudili nego što bi im Bog ikad želio presuditi?”
Pored sve-prisutne dobre volje na ovo pitanje odgovor nemam. Ne mogu govoriti u tuđe ime.
Ono o mogućnostima jezičnog izražavanja što Ti reče, točno je.
Onome što napisah ne bih, ništa dodao, ali za preciznije reći ako je to moguće:
“Mama, zašto nema graha! – Sine moj: Kod ljudi je nestalo srama i straha.”
Ovo bi bio prijevod pojma “bezbožnost”.
Ako neki čovjek nema srama i straha, pred ljudima, vlastima, o strahu Gospodnjem da i ne govorim, takvog čovjeka slobodno možemo svrstati u grupu nerazumnih ma što on mislio o sebi, ma koliko “moćan” bio i ma koliko mu se drugi dodvoravali.
Nadam se da sam koliko-toliko uspio “odgovoriti na pitanje” na koje odgovora nemam. :)) Sretna i vesela bila!,hn. :))
P. S.
“Ne traži mudrost tamo gdje se mnogo zbori!”, a ja mnogo toga napričah – napisah.
Uživaj život!,hn. :))
Narodne umotvorine su da se na njih pozivamo, ali ne i da se slijede. Do mudrosti se dolazi pričajući sa samim sobom ili sa Knjigom. Kakva je razlika profiliramo li te naznake mudrosti pričom nadugo i naširoko ovako ili unutar sebe. Znanje o dobrom ili ono što mislimo da je na tragu znanja o dobrom treba dijeliti, to ti najbolje znaš.
Što se tiče pitanja koje postavih, mislim da takvih ljudi ima. Sada, sljedeće pitanje: Da li su ti ljudi neki endemi, toliko smjerni i vjerujući, pa sebi prvima režu najstrožije ili su jednostavno ljudi koji ne znaju količinu Božije milosti? Jednostavno su ljudi koji ne znaju količinu Božije milosti, niti će je ikada spoznati.
Strah i sram je posljedica, to nije uzrok. Dijete se plaši strogoga roditelja, pa ponovo srlja u zabranjeno, često i namjerno (zbog revolta prema strogom roditelju). Uzrok je ljubav ili odsustvo ljubavi, uvijek. Ukoliko ljubav prema Bogu, a time i svemu što je Njemu milo (a o tome nas je podučio) postoji, postoji i pravi strah od sebe (od činjenja ili ne činjenja greške, grijeha), ne Boga, i pravi sram spram sebe, ne zbog drugih ljudi, vlasti itd.
Mislim da se previše poziva da se Boga plašimo, a isuviše malo da Ga volimo. A, divan li je ljudski rod kad voli.
Mir Tebi,
“Baltazar”
Mislio, mislio, i ništa nije smislio.
Kada sam prestao misliti o postavljenom pitanju, ne ovom zadnjem nego prethodnom dobih odgovor ali u drugom pitanju skriven je i odgovor mada nisam znao da ćeš ga postaviti:
*
“Postojali su ali više ne postoje!, sebi su život oduzeli!”
*
“Neznanje i nije neka vrlina nego velika mana!” – Kontaš?
Mnogo sam pisao o strahu i sramu ali to je teško na blogu pronaći.
Evo ono glavno:
“O ljudi Ne bojte se Svemogućeg Boga , bojte se neposluha svoga!”
Ta Bog nas je iz ljubavi svoje stvorio. Tek toliko da znamo, sve ostalo iz te ljubavi proizlazi.
Svemogući vječni Bog je stvorio čovjeka takva da ga nad anđelima – melekima uzdiže i takva da ga se i Sotona – Iblis odriče.
O uzroku ljubavi. Iz ljubavi nam je i data trunka neovisnosti o Gospodaru svom, to je ona mogućnost slobodnog i ne uznemiravana izbora. Hoću li ili neću poslušan Gospodaru svome biti. Sloboda izbora nam je zagarantirana ali i odgovornost određena. Birajmo! :)) Lijepo se rasćakulasmo ovdje u komentarima. Još samo ovo da potvrdim što Ti reče:
Služba za čovjeka služba je za Boga Jednog Jedinoga. Divni su ljudi Gospodaru svome poslušni.
Svaku sreću, mir i dobro Ti!,hn. :))