[URL=http://s168.photobucket.com/user/Sion_Legacy/media/Moja%20bijesna%20cura_zpsfj1lkwdc.jpg.html][IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Moja%20bijesna%20cura_zpsfj1lkwdc.jpg[/IMG][/URL]
[URL=http://s168.photobucket.com/user/Sion_Legacy/media/MexicanArt_zpscnjcguxt.jpg.html][IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/MexicanArt_zpscnjcguxt.jpg[/IMG][/URL]
znas sta :), pravis ove svoje likove nerjesivim intelektualnim enigmama, ali ih zato otvaras srcu. opisujes ih naizgled beznacajnim nepovezanim detaljima ali ih time na neki cudan nacin priblizis , intimiziras. nisam siguran da li ti je to namjera ili nije. na kraju tvoja bijesna cura postane nasa bijesna cura. emocija je prenesena bez posredovanja u odredjenoj vrsta literarnog kubizma. slika potpuno odgovara napisanom.
pozz
Ovi svi likovi, bili realni ili ne, su uglavnom TI. Mozda malo prekriveno, usminkano, ali su TI
Sve bih rekla, ali da ih uspijem približiti.. Vidiš, interesantno. Ne znam, nisam tu na taj način, ali ti vjerujem.
Kubistično jeste bila namjera, ali da je osmišljeno bilo prenijeti emociju bez posredovanja. No f…… way! 🙂
Slika je k'o i cura, meksički južnjački rustikalizam.
Pozdrav od naše bijesne cure 🙂
Naravno SilentS, podrazumijeva se 🙂
Doduše, ne mogu se pohvaliti da jedem hrabrost za doručak i ljubim guštere u usta, ali dozvolićemo nešto literarne slobode 🙂
kad citamo nastojimo povezati sa poznatim, napraviti neku shemu , prepoznati obrazac poslije kojeg cemo reci aaa to je to. kad to nemamo, kad to ne mozemo, prepustimo se i jednostavno citamo. i cuda se desavaju 🙂
Aaaa, to je to.
🙂