Adagio za lutku

8 0 komentara

1. Bitno da znas gdje si, bar priblizno 🙂

2. ja sad, opet, zamisljam lutku, je l’ nesto slatko nja nja, ili je k'o iz horora 😛

3. Znas li da Albinoni nije napisao ovaj Adagio? Iskomponovao ga je izvjesni Remo Giazzoto 1958 godine i sve do smrti 1998 je uporno tvrdio da je to sklepao Albinoni a ne on. Kakav lik…

4. Hehe, pa to je najnebitnije Katrane 😉

   Kakav super komentar Kuuler, hahahahaha :-))) Mene sad interesuje šta je to “slatko nja nja”, misliš nešto poput onih pufastih zajebancija?
   To je model lutka, ona drvena za slikanje, znaš. Ne da mi se sad da je fotkam na polici. Bez atributa je, sve odredjuje mašta umjetnika, a uglavnom je za početnike 🙂

   Hej …gnosis, nisam to znala, nemam pojma. Znaš li mu motiv, zašto bi to radio? Interesantno.

5. U to vrijeme je izgleda bilo nepristojno reci da si kompozitor. I kod nas su ‘60-ih neki bendovi (ja mislim Crveni Koralji, mozda grijesim) svirali svoje originalne hitove i uporno tvrdili da sviraju Shadows.

6. Aaaaa, to je to. Da. Proteže se to odavno, još od Srednjeg vijeka, karolinške renesanse. Smatralo se da je umjetnik samo “provodnik” božanske ideje, pa su djela ili ostajala autorski neimenovana ili se radilo pod pseudonimima kasnije.
   Nisam znala da se ta praksa zadržala toliko dugo, vidiš, mogla bih to malo istražiti. Thanks 🙂

7. UMJETNIK jeste provodnik 🙂

8. Slažem se, Tragomkiše 🙂