Naše su se životinje upoznale. Uz mene su jedan jarac i jedan vuk. Jarac od Saturna, a vuk od prezimena.
Starac mi je sada omekšao. Ranije, u djetinjstvu bio je kao Moira. Razvlačio bi crvenu vunu, sam mjerio i sam bilježio. Uvijek bi mu bilo hladno tamo gdje je. Uvijek je bilo prašnjavo od teških knjiga i uvijek bi škripalo.
Starac Saturn osmatrao je, čekao i bilježio. I sudio. Ponajviše sebi. U društvu bi sebe i imao.
Vuk je došao kasnije, nakon susreta te zime, u selu. Moguće da je bio u svađi sa starcem. Taj dio još nisam raspetljala. Vuk bi se sa litica bacao. Rijetko, ali uvijek u potpuno nepoznato. Pomagalo bi tu starčevo predviđanje rađanja događaja, ali vuk tada nije znao čitati. Osim što bi u vrućici plakao vrele suze.
Uz mene životinje hodaju. Kada su u miru, onda mi je najbolje. Vučija preduzimljivost pojačava jarčev cilj. Jarčevo vrijeme gasi vučije strasti. Kada su u ratu, to je doba Moire. Tada se starac igra. I zapisuje:
igramo se među crnim kulisama
oko za oko, oprost za oprost
igramo, da jedno drugo preživimo
da naše životinje bolje dresiramo
igramo se da omekšamo
da bez krivice Sunce osjetimo
biljka za biljku, nježnost za laž
igramo, da naše deblo duže bušimo
Rokenrol, dabome 🙂
Ti si…ti si…ti nisi sa ove planete. 🙂
konacno zestoko 🙂 ovako si prije vise pisala
Mineralizira se i valja. Naravno da je rock ‘n’ roll Kuuleru 😉
To je do kulisa Doro, nije do Planete 🙂
Jesi li to -konačno- čekao od 2006. Gostu_, hahahaha?
nisam bas toliko,ali vrijedilo je 😉
Ako nisi 10 godina, ovo -baš- implicira da si najmanje pet 🙂 Ti si neki skroman Gost_.