Dirigent pred velikim orkestrom pomjera planete. Šta je to tako ogromno važno da to radi zauvijek? Iza tužnih procesija i novorodjenih leptira, iza rasprsnutih lubenica i sunaca, nešto je ogromno važno. I dirigentu i onima koji ga slušaju. I onima koji ga ne poslušaju kao dishroni ton i razrez na licu venecijanske maske koji damu čiji razgolićenom. Manje maskiranom od dvorske lude.
Da li je to opklada ili odgovornost? Strast za novim pokušajima ili ovisnost od pričanja priča? Da li je to priroda Boga? Svodjenje računa s nemirom, mrijestilište na vlažnoj livadi? Da li je to ljubav ili zaljubljenost u sve svoje udove i produžena bivanja?
Da li su to nizovi različitog smisla, jer ta riječ nema množine, a to je pojmovni zločin?
Volim ovaj dan. Volim ovaj. Dijete koje odrasta i glasove u glavi koje izmišlja da bi razgovorilo unutrašnjost. Volim ono o čemu ne pišete. Ono što nije obojeno namjerama.
Volim činjenice kojih nema. I vlastito negiranje i vlastito priznanje toga.
Volim muziku koja je i ružna frekvencija, dovoljno bezobrazna da prkosi mom poimanju svemira.
Ne volim ništa. Samo ništa ne volim odavno više.
[URL=http://s168.photobucket.com/user/Sion_Legacy/media/zpsebyeweoo_zpssus693cb.jpg.html][IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/zpsebyeweoo_zpssus693cb.jpg[/IMG][/URL]
ma idi bre u kujac… lakše je čitat Mannov brijeg nego tvoje ponoćne postove
Volim kako tepaš 🙂
Tesko je zamisliti da je iz ‘nista’ postalo ‘sve’. Na prapocetak si stigla,imas petlju, razmrsivu ili ne, nije ni vazno..
I ti Lovice imaš petlju. U oba slučaja. Ili da sumnjaš da li se pitam da li je iz ništa postalo sve ili da si prepoznala da je iz moga intimnog ništa postalo moje sve.
Uglavnom, ne volim ni univerzalno ni intimno ništa (s italic fontom) i to je jedino što ne volim.
Tvoje čitanje, to što vidiš.. Mnogo volim.
Nekoliko upita, nema odgovora ni na jedno. A samo je jedan odgovor pravi/istinit.
„Pjesma bi trebalo da bude nešto kao marš, orkestar štimuje i nema šanse da svira falš,
na tihi šapat bubnjeva ulaze violončela, čuje se žica i kako škripe gudala,
buđenje ranog proljeća i blagi bol u grudima, a pjesma takva da može da se otpjeva.”
..i zabava bi mogla da počne, ponoć je prošla, pravo je vrijeme, postoji mnogo skrivenih skretanja i pravih mjesta.
LP za tebe
Da, samo je Jedan odgovor.
I ja tebe pozdravljam Tango, lijepi snovi.
Ne volim vise nista, a u tom nista skriveno je Sve sto volim
…
Dobro jutro 🙂
“Sve” odnosno “nista”, “nista” odnosno “sve” je pod dirigentskom palicom neumornog dirigenta..a mi ko mali asanmbl.. odgovori su u nama, a za istinom vjecno cemo tragati.. mi smo kreatori svoga svijeta..nevermind i ovo sto pisem, razmisljam na glas :))
jedna vasionska, pozdrav 😀
https://cdn.royalalberthall.com/file/1396975600/31500311397/width=1280/height=720/format=JPG/fit=crop/crop=0x0+1280×720/rev=3/t=403382/e=never/k=c28f2c15/The+Planets.jpg
Dobar dan, Tragomkiše. Drago mi je vidjeti te 🙂
Kako ti je odličan ovaj fol sa slikama Tišino :-))) Mnogo mi se svidja. Hvala ti.
ti si meni vr’ za čitat 🙂
p.s. ne možeš ovakav naslov staviti ine očekivati da isti čitaoce ne asocira na ovo
https://www.youtube.com/watch?v=xs7le_keT2g
😀
Ooo, thanks 🙂
Šta je ba ovo? Nikad vidjela. Jao! Ovaj je za odašiljanje u ustanovu promptno, hahahahahaha.
ehetoti 😛
:-)))
Volim kad ljubav ubija logiku i kad pobije zakon iskljucenja treceg pravo u srzi (za ovo negiranje i priznanje).
Sta je to tako ogromno vazno da to radi zauvijek? Ah ljubav, ljubav, mozda? Prema onima za koje to radi? Ili briga, jer je briga jaca od ljubavi, ili je to isto..? Jer muzika nije samo za one koji zele da je cuju, vec i za one koji pred njenim likom ne mogu pobjeci?
Volim ono kad mi ostavis prostor izmedju svojih redova da svoju misao urezem.
I volim ovaj dan i ovo jutro, i sto bas na ovaj post nasjedoh, jer bolji pocetak dana nije mogao…
Nije možda, nego jeste. Skroz si pogodila ton. I nije bilo neočekivano :-)))
(veliki si mi kompliment na početku i mog dana dala.)
Ja vala volim kada citam tvoje napisano pa mi se misli redaju kao tetris.. Kada bih imao vise vremena sigurno samo kod tebe bih mogao pronaci ono sto bi mi um podesilo na frekvenciju pod kojom bi mogao da pisem i radim ozbiljne stvari.
Volim riječ ‘vala’. Puno 🙂
Ta frekvencija je u tebi ponekad. I u meni ponekad. A, u svemu uvijek.
Hvala ti Legal.
I oduvijek.
🙂
Interesantna slika.Pretpostavljam par aktiviranih makrofaga(ili su ganglioni),par eritrocita i vezivno tkivo,cak se nazire bazofil jedan.Pozdravljam!
Izgleda da ti to sve mnogo bolje poznaješ od mene.
Odzdrav 🙂